‘Najogavnije riječi o Rajku Dujmiću osobno sam čuo iz usta onih koji sad, tobože, žaluju za njim!‘

U moru izraza žalovanja za preminulim skladateljem Rajkom Dujmićem našlo se jedno prožeto gorčinom, pa i ljutnjom.
Naime, estradni menadžer Edwin Softić oštro se obrušio na "većinu" koja javno oplakuje Dujmića a zapravo ih, smatra on, "može biti sram".
- Svi se razmećete i pišete, opraštate se, gdje vam je moral, bar stid i sram, pa da šutite? A opet, znam, ne možete; zovu vas svi, morate nešto reći, mnoge vas je stvorio, treba javnosti reći i izreći da je bio genij. A da prijeđete crtu i povučete sve gnjusnosti koje ste mislili i izgovarali o njemu!? - ogorčeno u javnom obraćanju na Facebooku pita Softić, koji navodi i da je "najogavnije riječi osobno čuo iz usta onih koji sad, tobože, žaluju nad Rajkom".
U nastavku je posegnuo za još težom "verbalnom artiljerijom".
- Znam tko ste, što ste i vjerujem da sam ga bolje poznavao od vas, mnogih kojima je podario sebe u svojim pjesmama, ali zaborav je nastao kad vas je stvorio a niste ga više trebali! Sad ćete se trgati, dežurni lovci, da pišete njegovu biografiju, sve što će vam donijeti njegovo mrtvo tijelo – najavljuje menadžer, navodeći i podatak da je proveo 35 godina u tim "estradnim govnima".
- Svi sad prepričavate svoje prelijepe dogodovštine i susrete da bi ukrali za sebe dio njegove popularnosti jer vam sad treba da bi se pojavili u medijima, i vidim svi imate fotke sa njim stare po tko zna koliko godina, i svi ste mu bili veliki prijatelji, a nikad do sad to nigdje niste objavili! - ljuti se Softić, predmnijevajući da će nakon ovoga posta "dobiti puno neprijatelja", ali ne haje.
- Poznavali ste Rajkove hitove, pjesme, pomoć i moć, sve što ste trebali i koristili dok je bio u ekspanziji svog emotivnog naboja i onoga što vam je “rodio”. Ali kad ste se suočavali sa pričama i spoznajama o njegovoj nemoći i patnji, tu ste čuvali svoj medijski "image" - razotkriva Softić, ipak ne odavajući identitet prozvanih.
Na koncu, nešto ublažava ton, te se obraća pokojnom lakoglazbenom velikanu.
- Rajko, našao si konačno svoj mir, želio si otići (ne na ovaj način) tuga i razočarenje su te ubili već odavno, pokušavao si pronaći opet one ljude kojima si sve dao, ali njih nije više bilo. Znam, sve znam (...) Ostali su ti rijetki - i tvoja supruga, ali to je bilo malo da bi popunilo tvoju veliku dušu. Umro si jer si to želio odavno, ovo vrijeme nije ono u kojem si ti davno naučio živjeti, samo si patio, emotivno otupio u nadi, a nadu ti nisu dali. Bio si oportun prema svima jer si vjerovao u svoju bajku do kraja. Nisu to više bili ti ljudi, a nisi našao nigdje svog novog Moku, Popadića... A toliko si ih trebao! Pokoj ti vječni. Idi, otišao si ti, ali nikad ti neće uzeti ono što je tvoje i samo tvoje. To nisu mogli, mada su pokušali: tvoje pjesme - "urbi et orbi" je poručio Edwin Softić.