Igrala se davna prvoligaška utakmica Borac – Šibenka u Čačku, kad je domaća publika obasula svim mogućim i „nemogućim“ uvredama Beograđanina (i šibenskog zeta) Srećka Jarića, koji je u šibenskom dresu dobro natrpao čačanski koš. A kad su vrijeđanja dosegnula vrhunac, pa se počeo nervirati i, inače, odmjereni i hladni Jarić, razveselio ga je svojom izjavom 16-godišnji Dražen Petrović.
- Koje su budale ovi gledatelji u Čačku! Oni nemaju pojma da će već dogodine na isti način morati vrijeđati mene, a ne, tebe – samouvjereno se obratio 13 godina starijem suigraču (kasniji) košarkaški Mozart.
Zašto nas je na Draženovu paklenu vjeru u visoke domete podsjetila Kninjanka Matea Jelić, koju slavimo diljem Lijepe Naše? Zbog zlatne medalje, osvojene u taekwondou na Olimpijskim igrama u Tokiju!
Kad su 16-godišnju nadarenu adolescenticu prije 7 godina upitali, koji je njezin sportski san, krajnji cilj ona je vrlo samouvjereno izjavila: 'Želim otići na Olimpijske igre i osvojiti medalju?.
Ljubav prema Kninu
A čim je osvojila japansko zlato Matea je još jednom asocirala na Dražena.
- Jedva čekam trenutak, kad ću doći u svoj Knin. Budna sanjam doček na središnjem kninskom trgu. Volim svaki kantun rodnog grada – otelo se sjajnoj hrvatskoj sportašici koju minutu poslije nego što je na pobjedničkom postolju s rukom na srcu odslušala hrvatsku himnu.
Baš kao što je Dražen u prvim godinama Domovinskog rata svakodnevno mislio na rodni Šibenik, prisilivši svog najboljeg prijatelja (i kasnijeg slavnog trenera) Nevena Spahiju da mu gotovo svakodnevno podnosi ratne raporte iz Krešimirova grada.
- Nevjerojatna je bila ta Draženova emocija za Šibenik u ratnim godinama. Jedino nikako nisam mogao razumjeti zašto se ponekad hvalio kako je guštao, kad je Šibenki u jednoj utakmici uvalio 52 koša – sjeća se Željko Dulibić, koji je Domovinski rat dočekao kao predstavnik šibenskoj TLM-a u New Yorku, te bio redovit na Draženovim utakmicama u dresu Netsa.
Emocije su, očito, obuzele i novog kninskog gradonačelnika Marija Čačića, koji je, oduševljen uspjehom djevojke iz Zvonimirova grada, dodao:
- Imamo mi još talenata. Atletičara Marka Čeku, Danijelu Jelić…
A naše „kninske“ misli lete istodobno u blisku i daleku prošlost. Na europskom broncom ovjenčanu kninsku rukometašicu Valentinu Blažević, ali i prema sjajnim, ali nažalost preminulim kninskim nogometašima Radomiru Vukčeviću i Iliji Petkoviću. Prvi se proslavio kao vratar Hajduka, a drugog pamtimo i kao momčića, koji je rado provodio ljeta kod šibenske rodbine(op.p. obitelj Dobrović) u Crnici.
- Bio sam sretan kao malo dijete, kad sam shvatio da na oproštajnoj utakmici legendarnog Pelea moj mali Knin ima svoja dva igrača u reprezentaciji bivše države. Mene i Vučka (op.p. tako su u Hajduku zvali sjajnog vratara) – govorio je Petković nekoliko mjeseci prije smrti.
Je li Matein uspjeh, stoga, i poticaj da se u Zvonimirovu gradu vrati sjaj Dinari, jednom od najstarijih nogometnih klubova u Lijepoj Našoj!? Ili je u pravu splitski Žirjanin Željko Jerkov, kad kaže „kako besramno malo ulažemo u sport, koji nam je donio toliko velikih radosti“!?