Povodom 85-te godišđnjice rođenja Ive Brešana (27. svibnja 1936. - 3. siječnja 2017.) šibensko kazalište najavljuje gostovanje dviju Brešanovih predstava idući tjedan kada se očekuje i svečano otvorenje spomen sobe u foajeu teatra posvećene velikom dramskom piscu, prozaiku i scenaristu.
„Viđenje Isusa Krista u kasarni V.P. 2507“ gostujućeg kazališta GK Joze Ivakića, Vinkovci
HNK u Šibeniku, utorak 25. svibnja u 20 sati i srijedu 26. svibnja u 20 sati
Zbog epidemioloških mjera na programima u HNK u Šibeniku može prisustvovati samo 82 gledatelja. Ulaznice možete kupiti na www.mojekarte.hr i na blagajni kazališta od 10 do 12 sati, te na sam dan programa 1 sat prije početka predstave, poručuju iz šibenskog teatra.
Predstava je koprodukcija Gradskog kazališta Joze Ivakića, Narodnog pozorišta Tuzla, Hrvatskog kazališta Pečuh i Umjetničke organizacije Slavonski Brodway iz Slavonskog Broda. U predstavi glume dramski prvak Goran Grgić, potom još jedna poznati zagrebački glumac, Ljubo Zečević, Vinkovčanin Vladimir Andrić, novi član profesionalnog ansambla vinkovačkog Gradskog kazališta Vedran Dakić, a tu su još i veteran Zorko Bagić, Andrija Krištof, Luka Stilinović, Ivan Simon, Domagoj Ivanković, Karlo Bernik i Matko Duvnjak Jović.
Režiju potpisuje Jasmin Novljaković, koji je redateljski potpisao i veliku uspješnicu Gradskog kazališta Joze Ivakića, predstavu “Štajga” po romanu Ivane Šojat, koja je nedavno osvojila i nagradu Zlatni studio za najbolju predstavu. Da je riječ o doista iznimnoj predstavi, redateljski i glumački dovedenoj do izvrsnosti govori i poziv za sudjelovanje na ovogodišnjim 31. Marulićevim danima koji su jedan od najcjenjenijih hrvatskih kazališnih skupova.
„Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“ gostujućeg kazališta HNK Mostar
HNK u Šibeniku, četvrtak 27. svibnja u 20 sati
„Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“, hrvatski dramski klasik, ovjenčan brojnim nagradama za tekst i još brojnijim nagradama za mnoga uprizorenja u prošlih četrdeset i šest godina na profesionalnim i amaterskim pozornicama u bivšoj Jugoslaviji i inozemstvu, uglavnom jamči uspjeh svakoj kazališnoj kući kao svojevrsni repertoarni eliksir. No s druge strane, upravo zbog činjenice da je njezina repertoarna zavodljivost utkana u kolektivno nesvjesno ovih prostora, njezina postavka može biti mač s dvije oštrice.
Kako ne proliti vino iz Brešanovih bačvi u svijetu u kojem je Bukara postao opća imenica za korumpiranog i autokratskog političara, dok se termin bukarizacija uvriježio kao metafora odsustva bilo kakve moralne i društveno odgovorne vlasti? Čini se kako je rezervoar scenskih interpretacija i tumačenja Brešanovog komada postao užasno predvidljiv ili barem sužen na lokvicu u kojoj se više ni Omelija ne može utopiti. I zato je „donjomrduški Amlet“ izazov i za kuću, i za ansambl, i za redatelja, ističu u mostarskom HNK-u.