"Draga Roberta, zauvijek ćeš biti dio nas. Voli te tvoja Soba DAŠ". S tom porukom ispisanom na ekranu, na komemoraciji u Kući umjetnosti Arsen u Šibeniku od svoje prijateljice i kolegice, mlade šibenske arhitektice Roberte Škugor oprostili su se brojni članovi Društva arhitekata Šibenik (DAŠ) i posebno sekcije Soba koja okupljala mlade šibenske arhitektice i arhitekte, a aktivna članica koje je bila i Roberta.
Preminula je u 34. godini nakon kratke i teške bolesti, a svi koji su je poznavali i koji su s njom radili pamte je kao vedru, energičnu i optimističnu osobu otvorena srca.
-Imala je strast prema arhitekturi i gradu Šibeniku. U struci koja je spora u djelovanju na svijet oko sebe i kada većina nas arhitekata svoj puni profesionalni potencijal ostvaruje u 40-im godinama, Roberta je u svom kratkom životu ostavila dubok trag na arhitektonskoj sceni Šibenika. Dobar dio svog djelovanja Roberta je ostvarila kroz Sobu, sekciju mladih DAŠ-a, a kasnije i kroz samo društvo. Bila je ključni dio generacije mladih arhitekata koja je zaslužna ne samo za organiziranje brojnih radionicia i izložba nego za nešto puno veće, a to je vraćanje nade u budućnost ovoga grada.
Djelovanje Sobe imalo je tako snažan i pozitivan naboj, među ostalim, i zato što je predstavljalo jedinstvo struke i zato što su donijeli uzbuđenje i vitalnost u arhitektonsko i urbanističko okruženje Šibenika. Time je Roberta zajedno sa svojim kolegama zadužila Šibenik. Pokazavši da se može i da je vrijedno truda, obvezala nas je da nastavimo tim putem, a kako bi njezino zalaganje imalo smisla – kazala je predsjednica DAŠ-a Nastja Alfier, podsjećajući kako je s mladom talentiranom kolegicom imala priliku surađivati i na velikom projektu izgradnje šibenskog Trokuta, poduzetničkog inkubatora za nove tehnologije.
-Iz Roberte je isijavalo svjetlo i privlačilo ljude, izlazilo kroz njezin osmjeh, a činilo ga je njezina opuštenost, sloboda, uživanje u životu i ponajviše, možda, otvorenost životu, ljudima, iskustvima... Na svemu tome, hvala ti. Bila je čast stajati na tvojoj strani u našim mirnim, ali zato ništa manje strastvenim prostornim borbama – rekla je na kraju Alfier zaključivši kako će preranim Robertinim odlaskom mnoge priče ostati neispričane, a projekti ne završeni.
S puno emocija, grčem u grlu i suspregnutim suzama od Roberte Škugor, među ostalim, su se oprostili i njezine kolegice Ivona Ivčević Berlengi, Petra Zaninović te kolega Dario Crnogaća. Bila je, rečeno je, rijetko pozitivna osoba, ljuta protivnica nepravde i otvorena za nove ideje koja se nije mirila s percepcijom Šibenika jedino kao turističkog grada u kojem je vrhunac kulturnih događanja koncert Željka Bebeka na rivi.
Roberta je, reći će njeni prijatelji, uvijek brinula za druge, a jedna od njezinih inicijativa i akcija za koje se zalagala bilo je pretvaranje sadašnje zapuštene zelene površine ispod OŠ Jurja Dalmatinca, tj.u blizini VK Val, u park dostupan svim građanima. Parkić kojeg su već nazvali Robertinim imenom, tj. njezinu inicijativu da taj prostor to i postane, obećali su nastaviti.
-Pomisao na Robertu u sjećanje nam uvijek priziva njeno lice s osmjehom. Ako bi i bila ozbiljna, osmijeh bi se brzo pojavio – rečeno je na kraju komemoracije dok su dvoranu ispunjavali zvuci pjesme Drage Milinarca "Osmijeh".