Ljetu je kraj, ali Muzej grada Šibenika upravo je sada ugostio pravu "ljetnu" izložbu. Riječ je o izložbi pod nazivom "Hrvatska jadranska kupališna baština" autorica koje je dr. sc. Mirjana Kos iz Hrvatskog muzeja turizma. Uz niz fotografija kupališta koja su na hrvatskom Jadranu počela nicati prije stotinjak godina, na izložbi je predstavljeno i nekoliko nezaobilaznih kupališnih artefakta: ženski i muški kupaći kostimi iz vremena kada su na plaži više skrivalo nego otkrivalo.
Prva kupališta na hrvatskoj obali izgrađena su nedugo nakon što su takva zdanja dobile francuska i talijanska rivijera. Gradnja je počela najprije na sjevernom Jadranu, na području Istre i Kvarnera budući da je taj dio zbog prometne infrastrukture bio najpovezaniji s ostatkom Europe, prvenstveno Srednje Europe odakle su i dolazili prvi gosti.
Zamah gradnje kupališta najprije je usporio Prvi, a potom i Drugi svjetski rat, da bi većina nastala do sredine 20. stoljeća. Potom je uslijedio zaborav i mnoga od njih su propala i odavno nestala iz morske vizure gradova. Dijelom je za to kriva i, za priobalje netipična gradnja u drvu, a do danas su opstala ona građena u betonu i kamenu, među kojima je najočuvanija šibenska Jadrija i kupalište u Hvaru od bračkog kamena.
Kupališta su, reći će Kos, važan dio povijesne baštine koja ne svjedoči samo o razvoju turizma u Hrvatskoj, nego i o povijesti arhitekture, a i običaja te načina života, budući da su u svoje vrijeme imala i važnu društvenu funkciju.
- Mi se danas na kupalištima svlačimo, a ljudi su se tada oblačili za kupanje. Stoga su kupališta bila organizirana oko kabina za presvlačenje. Tadašnja kupališna infrastruktura zahtijevala je poštivanje ondašnjih moralnih normi, što znači da su se muškarci i žene odvojeno kupali. Za kupanje je postojala i posebna odjeća, čarape i cipele, a postojala je i spasilačka služba. Za neplivače su pak bili postavljeni konopci za koje su mogli držati – rekla je Kos koja je i doktorirala istražujući i obrađujući temu kupališta od Savudrije do Cavtata, klasificirajući ih prema vrsti gradnje i tipu građevina kao i vrsti korisnika, odnosno dijeleći ih na turistička i komunalna kupališta.
O tomu je napisala i knjigu koja će uskoro biti objavljena, a u kojoj će se ta vrijedna baština sada prvi put naći objedinjena na jednom mjestu.
Na izložbi u Muzeju grada Šibenika posebno mjesto zauzima i kupalište na Jadriji. Zanimljivo je da je njegova izgradnja potaknuta iz domaćih krugova, puno prije negoli se u Šibeniku pojavio turizam u klasičnom smislu.
- Ideju o izgradnji kupališta na Jadriji pokrenuo je Šime Grubišić Rovilo koji je tu atraktivnu poziciju zapazio prilikom pošumljavanja Kanala sv. Ante. Rovilo je bio dalekovidan jer je područje Jadrije zaista i postalo turističko-rekreacijska oaza Šibenika. Okupio je brzo oko sebe istomišljenike koji su osnovali grupu za osnivanje i izgradnju kupališta Jadrija koje je sagrađeno u rekordnom vremenu i za javnost otvoreno 6. kolovoza 1922. godine – kazala je Kos, a iz šibenskog muzeja najavili su da pripremaju veliku izložbu o Jadriji koja će biti otvorena točno na 100. godišnjicu otvaranja tog gradskog kupališta.
Pozvali su i građane koji imaju stare fotografije ili kakvu drugu građu o Jadriji da se jave u Muzej grada Šibenika.
