Poštovani,
Nisam mogao ne primijetiti da su neke fluorokarbonske strune bitno jeftinije od ostalih, pa sam za probu kupio jednu takvu. Kad sam došao kući, testirao sam nosivost na deklaraciji, pa je ispalo da je puno manja. U potrazi po internetu našao sam da mnogi strani ribički forumi govore da struna koju sam kupio zapravo uopće nije fluorokarbon, premda na deklaraciji piše da je u pitanju 100 posto FC.
Zato sam napravio test s upaljačem i ustanovio da neki fluorokarboni koje sam skupo platio samo pocrne i ne gore, dok se ovaj jeftiniji topi i gori, a ne crni. Napravio sam i test nosivosti koristeći metar strune koju sam vezao na uteg i probao ga objesiti, na što je struna pukla na pola deklarirane težine, i to ne na čvoru već po sredini.
Kako postoji šansa da sam ja u krivu i da sam sve krivo povezao, javljam vam se jer bih zapravo htio pomoći drugima da zaobiđu proizvod koji nije kvalitetan! Možda bi usporedba fluorokarbonskih struna bila odlična tema za neko izdanje u budućnosti.
Lijep pozdrav,
Goran iz Novog Vinodolskog
Uvijek nam je drago kada otkrijemo da postoje ribolovci koji neovisno o podacima na deklaracijama odrađuju svoje testove. Takav je testerski pristup uvijek dobar, jer je to zapravo najneposredniji način za uvid u pravo stanje stvari. Nažalost, testovi opreme se često ne mogu odraditi, i to ponajprije iz financijskih razloga.
Primjerice, nitko neće kupiti skupi štap, pa ga preopteretiti da ustanovi na kolikom opterećenju blank uistinu puca ili s nekim multiplikatorom pokušati zaustaviti automobil u pokretu. No, sa strunama je stvar ipak malo drukčija jer su puno dostupnije, pri čemu i mnogi trgovci izlaze u susret svojim kupcima rado žrtvujući koji metar strune kako bi demonstrirali stvarnu nosivost ili otpornost na abraziju.
O fluorokarbonskim je strunama puno toga pisano i napisano. Nažalost, na puno se mjesta, pogotovo na forumima, mogu pronaći neutemeljeni podaci koji se onda prepisuju pa nakon desetak takvih prepisivanja preko noći postanu relevantni. Stoga smo, da bismo izbjegli takve zamke, u ovoj konkretnoj situaciji konzultirali struku.
Limiti kućnog testiranja
Dakle, prema definiciji IUPAC-a (International Union for Pure and Applied Chemistry) perfluorougljici, ili na engleskom jeziku fluorocarbon, spojevi su ugljika i fluora opće molekulske formule CxFy, a što znači da sadrže samo ugljik i fluor.
Termin najlon nema jedinstvenu definiciju po IUPAC-u, te obuhvaća široku skupinu makromolekula i polimera sastavljenih od atoma različitih elemenata. No, u svrhu marketinga fluorokarbonima se nazivaju i spojevi koji sadrže i druge atome što, naravno, te spojeve zapravo izdvaja iz grupe fluorougljika.
Tako, primjerice, i fluorokarbonske strune u zavisnosti od sastava, koji je najčešće finobalansiran kako bi proizvođač u konačnici dobio proizvod koji tržište zahtijeva, u testu paljenjem mogu ostavljati tragove nalik onima koje ostavlja najlon.
Test paljenja u svrhu otkrivanja sastava plastike prilično je nepouzdana stvar, no može poslužiti okvirnom ispitivanju generalnog odnosno većinskog sastava promatranog uzorka, što je vidljivo iz priložene tablice. No, kada je riječ o proizvodu koji se reklamira kao perfluorougljik, takav test gorenja nam zapravo i ne govori puno, ponajviše stoga sve što se prodaje kao fluorougljik i nije ono što mu ime sugerira.
Odlika svih najlona je da su topivi, pri čemu su njihove taline, a u nekim slučajevima i pare, zapaljive. Polimer sastavljen od čistog fluorougljika trebao bi ili gorjeti i ne ostavljati za sobom ostatak, ili pak gorjeti i za sobom ostaviti ostatak nalik na tanku nit grafita, odnosno čistog ugljika.
No, budući da niti jedan proizvođač na tržište ne iznosi sastav svog proizvoda, a pritom se misli na sastav u kemijskom smislu s prikazanom molekularnom strukturom, jer je sastav takvih suvremenih kompozitnih materijala u pravilu strogo čuvana poslovna tajna, nipošto se ne može sa sigurnošću tvrditi da se taj isti sastav može otkriti jednostavnim testom paljenja. Jedini pouzdani način otkrivanja sastava je pomoću tehnike atomske spektrometrije, što vjerujemo, nijedna kućna radinost još nema.
Što se pak nosivosti tiče, treba znati da deklarativni podaci koje nalazimo na pakiranjima struna vrlo često odstupaju od stvarnoga stanja. Najčešća odstupanja se, nažalost,odnose na vrlo bitne – linearnu nosivost i jednakomjernost navedenog promjera.
Nažalost, točnost navedenih podataka se ne može provjeriti u trgovini, tako da se prilikom kupovine najčešće moramo pouzdati u iskrenost trgovca koji možda ima povratne informacije o konkretnom proizvodu ili pak u vlastito iskustvo.
No, da ne bi sve palo na osobne procjene, postoje i EFTTA deklaracije.
Te su deklaracije potvrda proizvodnih deklaracija, a izdaje ih EFTTA (European Fishing Tacle Trade Association). Potvrde se izdaju temeljem testova obavljenih u EFTTA laboratorijima. Ukoliko se deklarativni podaci neke strune nakon testova pokažu točnima, struna dobija oznaku EFTTA approved što znači da se u podatke navedene na pakiranju možemo pouzdati.
Osim toga, treba znati da svi proizvođači ne testiraju nosivost struna u istim uvjetima. Tako, primjerice, većina proizvođača strunama mjeri čistu linearnu nosivost, dok jedan dio proizvođača to radi na suhome čvoru. Malobrojni navode obje vrijednosti, a tada je najčešće prvi broj, koji je ujedno i veći, oznaka linearne nosivosti, dok je drugi oznaka nosivosti na čvoru.
I za kraj, žao nam je što ste naišli na takve probleme, no ujedno nam je i drago jer ste ovim putem ukazali na potencijalne netočne navode tamo gdje ih ne bi trebalo biti. To je, nažalost, ipak sastavni dio naše ribolovne stvarnosti.
Boris Bulić
