Maro Rica (26) je osoba do koje je teško doći. U Makarskoj se zadržava tek nekoliko dana i, poput parfema na odjeći, unese notu kulture koja ispari s njegovim odlaskom. Maro polako i dosljedno uštimava jednu novu kulturno-glazbenu Makarsku koja (ne)strpljivo čeka svog dirigenta.
Maro, je li dirigiranje oduvijek bilo tvoja strast?
- Zapravo i nije. Kao mali sam imao omiljenu plavu igračku, sintesajzer, pa sam s devet godina upisao klavir. Zažalio sam čim sam shvatio da moram svaki dan na njemu i vježbati. U kući nismo imali klavir pa sam išao u glazbenu školu samo da bih svirao. Htio sam odustati bezbroj puta, ali mama bi me nekako nagovorila da izdržim još jedan tjedan. Tjedan po tjedan - godine. U završnom razredu osnovne glazbene škole iznenadio sam sebe odlukom da bih išao u glaz...