StoryEditor
Život‘STRAH ME JE‘

Infektologinja s prve crte: ‘U sjećanju mi je ostao bračni par zaražen koronom. Jedan supružnik je preminuo, a drugi nije mogao doći na pogreb‘

26. studenog 2020. - 20:00
 Jakov Prkić/Cropix

U ovom trenutku na splitskom "zaraznom" i odjelima prenamijenjenim za korona-bolesnike leži oko 150 pozitivnih COVID pacijenata. Za dio njih se brine i dr. Mirela Pavičić-Ivelja (39), specijalistica infektologije. Život joj se nakon proljeća promijenio naglavačke.

– Sve se promijenilo, i moji privatni i profesionalni interesi, sve je podređeno COVID-u. Ali to je tako... Mi smo, ma koliko netko rekao da je to pretjerano, u ratnom stanju. Neprijatelja ne vidimo, ali znamo da je tu i znamo kakvu štetu može učiniti – kaže nam liječnica s kojom smo razgovarali taman nakon što je završila smjenu na splitskim Križinama.

Kako je prošao današnji dan?

– Naporno, kao i svaki, ali dajemo sve od sebe. Ima nas 10 specijalista i četiri specijalizanta infektologije. Jest da smo rastegnuti, ali na kraju ipak sve stižemo. Zato mi je najveća želja da se broj zaraženih ne povećava, da svima možemo pružiti neophodno liječenje. Ali ako se nastavi ovoliki priljev novooboljelih, e onda me je strah...

Strah od čega?

– Da nećemo svima moći pružiti najbolju skrb. Onda se može povećati i postotak smrtnosti, komplikacija. Jer možete imati aparaturu, lijekove, ali ako nemate ljude koji će ih liječiti...

Koliko ste naučili o virusu?

– Jako puno. Sjećam se proljeća i prvih pacijenata, našeg straha i straha bolesnika od ove bolesti. Sada je tog straha od bolesti puno manje, koristimo manje zaštitne opreme, skafandere rijetko oblačimo... terapijske opcije su bolje od onih koje smo imali na proljeće: koristimo antivirusni lijek, antikoagulanse, kortikosteroide... A tu su i novi uređaji za visoki protok kisika koje koristimo kod teških oblika COVID-19 infekcija.

Tih uređaja trenutačno ima dovoljno i glavna su nam brana da ljudi ne prispiju na respirator. Stoga ne želimo doći u situaciju birati kome ćemo moći pomoći. To je taj strah koji je prisutan kod nas liječnika. Zato apeliram na sve da čuvaju sebe i svoje bližnje, potrebno je da se samo odreknemo manjeg dijela našega komoda, a sve kako bismo izbjegli kompletni "lockdown" i blokadu rada bolnice.

Što kada vidite ljude bez maske?

– Javi mi se najprije ljutnja. Ispada da smo mi vatrogasci, a svi oni potpaljuju vatru. Kad bi vidjeli ono što mi svakodnevno gledamo, bolesnike koji se bore za zrak, onda bi itekako držali masku i ne bi je skidali. Maske pomažu, ali samo ako ih nosimo svi. Bitno je i provjetravanje prostorija, kao i ostale preporučene mjere, osobito sada kada više boravimo u zatvorenom.

Je li vrijeme za kazne?

– Kao infektolog više sam fokusirana na liječenje infekcije, ali ako druge razvijene zemlje imaju predviđene sankcije za nepridržavanje epidemioloških mjera, ne vidim razlog zašto i mi ne bismo o tome razmislili. Međutim, odluka nije na liječnicima, osobito ne infektolozima, mi možemo apelirati, sugerirati...

Dolaze li do vas teorije zavjere?

– Prije jesu, sada sve manje, jer sam izgradila branu prema takvim dezinformacijama. Ne pratim takve objave na internetu, niti pokušavam ulaziti u raspravu s ljudima koji tvrde da je sve ovo izmišljeno.

Mi znamo što je istina. A da nas to iritira, to svakako. Jer što reći kada vi nekome spašavate život, ta osoba na kraju završi na respiratoru i dobijete vijest od kolega anesteziologa da je preminula. I onda dođete kući, otvorite vijesti ili vam dođe nekakva poruka koja se širi, a u kojoj se govori da je sve ovo zavjera. Naravno da to frustrira. Ali ne možete se sa svime boriti, čuvamo energiju za naše bolesnike, oni su u centru naše pažnje.

Kažu i da se komplikacije i smrtnost bilježe samo kod starijih ljudi i onih s teškim kroničnim bolestima.

– To nije istina. Je li stariji čovjek onaj od 50 godina koji nije imao ozbiljnijih kroničnih bolesti, a umro je od posljedica COVID-a? Je li stariji čovjek muškarac u 40-ima koji se tjednima borio s obostranom upalom pluća i trebat će mu mjeseci za oporavak. A ni osobe u šezdesetima nisu starci, kako ih nekad oslovljavaju, nego ljudi u svojim najboljim godinama.

Netko ima dijabetes ili hipertenziju i dobro ih kontrolira lijekovima, mogao je doživjeti normalnu starost, ali u tome ga je spriječio COVID. Danas veliki dio populacije ima hipertenziju ili neku drugu kroničnu bolest koja u kombinaciji s koronom može biti fatalna.

image
Sestra Nives Brstilo i liječnica Mirela Pavičić Ivelja
Jakov Prkić/Cropix

Imate li nešto po čemu ćete pamtiti ovu bolest?

– Sjećam se i slučaja kad je jedan bračni par bio zaražen. Nažalost, jedan supružnik je preminuo, a drugi bio još na liječenju i nije mogao biti na pogrebu. To su teške situacije na koje nitko nije imun. Ali ima i lijepih primjera. U sjećanju su mi dva bolesnika srednje životne dobi s teškim obostranim upalama pluća, uznapredovalom respiratornom insuficijencijom i koji su s obzirom na težinu kliničke slike bili ozbiljni kandidati za nastavak intenzivnog liječenja.

Nakon višednevne borbe cijelog tima uz pomoć tada novopristigle terapije visokih protoka kisika konačno je uslijedilo poboljšanje, čemu smo se svi neizmjerno radovali. To su bili naši prvi bolesnici uspješno tretirani "high flow" aparatima. Njihov oporavak doživljavamo kao uspjeh cijelog COVID tima i na neki način prekretnicu u borbi našega kolektiva s virusom.

U sljedećim mjesecima imali smo značajan broj teških bolesnika koji su se oporavili, ali, nažalost, u sjećanju ostaju i oni kod kojih je, unatoč svim dostupnim mjerama liječenja, izostao povoljan ishod.

Kako su ta dva spomenuta bolesnika danas?

– Bolje su, ali njihov oporavak još traje. "High flow" uređaji su se pokazali kao izvanredna pomoć kod pacijenata s uznapredovalom bolešću i nerijetko spašavaju živote. Trenutačno tih uređaja za visoki protok kisika imamo dovoljno, ali realna je opcija da ih ponestane ako se dogodi najgore.

Je li ovaj virus neobičan?

– Jest, po svemu. I ne, zaista nema nikakve veze s gripom. Ni ja ni moji kolege ne sjećamo se da je ikad ovoliko kreveta zauzela gripa u najgorim sezonama, tj. bilo bi i više nego dovoljno 40 kreveta, koliko ih imamo na Klinici za infektologiju, a sada ih je popunjeno 150; većinom su to bolesnici na kisiku, a jasna je tendencija potrebe širenja kapaciteta. Virus može ostaviti i trajne posljedice na plućima, ali kakve i u kojoj mjeri, to se još utvrđuje.

Bilo je slučajeva da bi ljudi došli kući i onda umrli od embolije?

– Da, ova bolest može biti i dodatno opasna zbog stvaranja krvnih ugrušaka, takvih slučajeva imamo sve više. Ali točne podatke i posljedice virusa SARS-CoV-2 saznavat će se u mjesecima i godinama koje dolaze, kada se završe opsežne studije.

Što je s fibrozom pluća?

– I ona je moguća posljedica. Nakon prebolijevanja bolesti, osobito težih oblika, ljude treba pratiti. Ako osjete da im je smanjen kapacitet disanja, da se i dalje brzo umaraju, bit će potrebna daljnja pulmološka obrada.

Kakav je šef profesor Ivo Ivić?

– U izvanrednim uvjetima osobito je bitno kvalitetno vodstvo. Od samog početka epidemije profesor Ivić se nametnuo znanjem, autoritetom i organizacijskim sposobnostima. Njegova podrška nam neizmjerno znači.

image
Jakov Prkić/Cropix

Kakva je suradnja s drugim liječnicima?

– Zaista odlična. Imamo veliko razumijevanje od Uprave KBC-a Split i kolega drugih bolničkih specijalizacija s kojima sada, s obzirom na veliki broj hospitaliziranih bolesnika, ravnopravno surađujemo u liječenju.

Od početka epidemije trudimo se da kronični bolesnici budu pod nadzorom nadležnih specijalista, npr. imamo organiziranu dijalizu na našoj klinici, a nefrologa dr. Ivu Jeličića doživljavamo kao dio užeg COVID tima. Imamo još mnogo pozitivnih primjera kolega koji su se stavili na raspolaganje našoj klinici.

Trudimo se napredovati u skrbi za oboljele, uvesti nove dijagnostičke metode, a sve radi boljeg i kvalitetnijeg liječenja. Primjerice, pulmolog dr. Ivan Škopljanac ultrazvučno prati bolesnike s teškim upalama pluća, u bolesničkoj sobi, uz krevet, bez zračenja, bez nepotrebnog transporta. Tu su i anesteziolozi i mikrobiolozi s kojima smo u redovitoj, dnevnoj komunikaciji. Moram spomenuti naše vrijedne medicinske sestre, spemačice i ostalo osoblje...

SZO kaže da lijek remdesivir ne pomaže?

– Istraživanja su još u tijeku, rezultati su oprečni, neke studije kažu da ne pomaže, druge pak sugeriraju drukčije. Do konačne ocjene treba još pričekati. Što se tiče naših kliničkih iskustava, možemo reći da kod nekih pacijenata vidimo pomak nabolje nakon primjene tog lijeka. Davali smo ga većem broju pacijenata, nismo imali značajnijih nuspojava.

A deksametazon?

– Koristimo deksametazon u liječenju gotovo svih hospitaliziranih bolesnika, dio je aktualnih smjernica liječenja. Naša klinička iskustva su pozitivna.

Hoćete li se cijepiti protiv korone?

– Naravno. Cijepila sam se protiv gripe, a tako ću se, kad regulatori odobre, cijepiti i protiv korone.

Kakav će nam biti Božić i blagdani?

– Drukčiji... Ove godine u krugu uže obitelji, ali ipak svečan i topao kakav i treba biti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

28. veljača 2021 22:04