Anestezija je stanje kontroliranog gubitka svijesti i/ili osjeta koje se koristi u svrhu određenih medicinskih zahvata, najčešće kirurških. Cilj svake anestezije je pacijentu pružiti maksimalnu sigurnost, bezbolnost i udobnost tijekom intervencije, a kirurgu optimalne uvjete za rad.
- Prije ulaska pacijenta u operacijsku salu, a ovisno o vrsti operativnog zahvata kao i o redu hitnosti operacije, potrebno je da pacijent prođe prijeoperativnu pripremu. Cilj prijeoperacijske pripreme je dovesti pacijenta u optimalno fiziološko stanje prije operacije, čime se smanjuju rizici oštećenja zdravlja pacijenta tijekom i nakon operacije.
Faze prijeoperacijske pripreme su psihološka priprema, klinička priprema, laboratorijska priprema, sanitarna obrada, medikamentozna priprema i premedikacija – objašnjava dr. med. Bojan Bagi, specijalist anesteziologije s reanimatologijom i voditelj Odjela za anesteziju s reanimatologijom Opće bolnice Subotica.
Za anesteziologa je najvažnija sigurnost pacijenta
Zbog sigurnosti, kaže doktor, tijekom bilo kojeg oblika anestezije potrebno je da pacijent bude pod odgovarajućim nadzorom.
- Koja će se razina praćenja koristiti ovisi o opsegu planiranog zahvata, stanju pacijenta i obliku anestezije koji se primjenjuje. Osoba koja se brine o zdravlju pacijenta tijekom anestezije je anesteziolog. Anesteziolog je liječnik specijalist koji se nakon završene medicinske škole još 4 godine usavršavao u području anesteziologije i intenzivne medicine. Anesteziologu je najvažnija sigurnost pacijenta – naglašava dr. Bagi i navodi koji sve oblici anestezije postoje:
Opća anestezija
Tijekom opće anestezije pacijent dobiva lijekove protiv bolova (narkotički analgetici), lijekove za opuštanje mišića (mišićne relaksanse) i lijekove za spavanje (anestetici koji mogu biti lijekovi koji se daju u venu (intravenski anestetici) ili inhalacijski (inhalacijski anestetici).
Opća endotrahealna anestezija je oblik anestezije gdje pacijent mora biti orotrahealno intubiran (dišni put se osigurava postavljanjem cijevi kroz grkljan u dušnik) i dok je pacijent opušten, ne samo da ne može pomicati udove, nego ne može disati zbog paralize disajnih mišića, pa uređaj za anesteziju, on mora "disati" umjesto bolesnika, tj. uređaj pod tlakom upuhuje zrak s različitim razinama koncentracije kisika u pacijentova pluća.
Nakon završetka operacije pacijent se ili budi u operacijskoj sali i nakon kraćeg postoperativnog nadzora vraća na odjel ili se nakon većih operacija prebacuje u jedinicu intenzivnog liječenja gdje će imati daljnji nadzor i liječenje.
Regionalna anestezija
Predstavlja oblik anestezije kada se lokalnim anestetikom "umrtvi" određeni dio tijela, tj. anestezirati i kada se pacijent može operirati bez uvođenja u opću anesteziju, tj. u budnom stanju.
To uključuje različite oblike blokada (operacije se najčešće izvode na vanjskim tijelima) ili primjenu spinalne anestezije (kada se iz sigurnosnih razloga lokalni anestetik ubrizgava u spinalni prostor na razini ispod drugog lumbalnog kralješka (završava leđna moždina u razini prvog lumbalnog kralješka) kod ortopedskih, uroloških ili ginekoloških operacija kao i primjenom epiduralne anestezije (lokalni anestetik se ubrizgava u tanki epiduralni prostor prije ovojnice leđne moždine).
Lokalna anestezija
Kada se radi lokalna aplikacija lokalnog anestetika, što omogućuje izvođenje intervencije na izoliranom dijelu tijela.
Analgosedacija do analgosedacije
Uključuje intravenoznu primjenu lijekova koji pacijente uspavljuju (ali ne i potpunu nesvijest, što je slučaj kod opće anestezije). Procesom sedacije u općoj i regionalnoj anesteziji postiže se anksioliza, odnosno smanjenje osjećaja straha i napetosti.
Postoperativna njega
U postoperativnom razdoblju anesteziolog je dužan, osim brige o općoj stabilnosti bolesnika, posebnu pozornost posvetiti postoperativnoj analgeziji, tj. ublažavanje boli kao i prevencija postoperativne mučnine i povraćanja kao jedne od najčešćih postoperativnih komplikacija.
Učestalost postoperativne mučnine i povraćanja je obično 20 do 30%, a u nekim subpopulacijama (ginekološke, laparoskopske operacije) može doseći i do 80%. Ova postoperativna komplikacija može se značajno spriječiti pravilnom primjenom antiemetika.