Divlje zelje imotske krajine pravo je blago. Ova žena zna sve o njemu: ‘Nema toga u knjigama. A njime se i liječilo‘

Jeste li čuli za Lucinu picu, zečje mudance, ili Venerinu zrcalicu, pa mačje mudo, volinsko uvo, radić, balučku, kukurik, divlju mrkvu ljukelj, koziorog, divlji bob, šćavelj, bokvicu, žutinicu, crljenak, mišakinju, bilu mličiku, koromač, ljubicu, škripavac, razgon, podlanicu, vraninu nogu, kostriš, lepušinu, žutu žilu, dimnjaču, iglicu, kozju bradu, salatušu, lukovac, zvončić, ivicu, crni sljez, obodu, tušć, šćir, ljutu travu, žbun, šurlin, kokošju volju? E, sada smo vas već i navukli da biste mogli nešto i znati.

Eto, radi se o imenima divljega zelja, divljih trava koje su nekada napamet znali svi stari Imoćani, posebno stare babe i majke po brdskim selima Imotske krajine, gdje je nekada i živio najveći broj ljudi. U polje se išlo samo kako bi se obradilo ze...