StoryEditor
ShowbizKAD SE KAMERE UGASE

Reporterka RTL-a, Splićanka Damira Gregoret: Roditelje viđam samo na stubištu, gdje im ostavljam hranu!; One su na prvoj crti, otkrivaju kako žive

Piše Vinko Paić
3. travnja 2020. - 07:15

Dok se većina građana privikava na rad od kuće, za ove tri žene vrijede potpuno drukčija pravila.

Njihov posao ne odvija se u sigurnosti četiri zida, nego na terenu, jer kao reporterke triju najgledanijih televizija svakodnevno izvještavaju o najnovijim informacijama.

Među njima su dvije Dalmatinke, Splićanka Damira Gregoret (RTL) i Šibenčanka Valentina Baus (Nova TV), a boje HRT-a kad je u pitanju relevantno izvještavanje o situaciji koja je potresla svijet, brani Zagrepčanka Jelena Bokun koja svake godine ljetuje na Hvaru.

Sve tri dame ističu kako su im se životi od pojave koronavirusa u mnogočemu promijenili.

- Nema, kao u proteklih desetak godina, nikakvih putovanja, odlazaka ni u drugi grad, a kamoli državu. Dobar dio sugovornika ne možemo i ne želimo izlagati snimanju na uobičajeni način jer podrazumijeva direktni kontakt.

Licemjerno bi bilo žaliti se

Nelagoda je ljudska i da, postoji u svakom radnom danu, ali baš kao što je podcjenjivanje opasnosti pogrešno, ista je stvar i s panikom. Licemjerno bi se bilo žaliti pored medicinskog osoblja koje je na prvoj crti obrane, a i vrijednih blagajnica kroz čije trgovine prođe stotine ljudi - kaže nam Damira Gregoret.

Iako umorna od velike količine posla, kad dođe kući osmijeh na lice izmame joj suprug Igor Bobić - gledamo ga na N1 televiziji - i kći Bianka.

- Uživam u njenoj nepresušnoj mašti i kao što ja nju učim o životu, jednako i sama učim od nje. Ovo je i za nju teško razdoblje jer nema vrtića, parkića, plesne grupe, izleta, čak ni prijatelja, pa je cilj koji smo si suprug i ja postavili napraviti sve da joj ovo razdoblje ne izazove traumu.

Roditelji ostali u Zagrebu

Moji su roditelji ostali u Zagrebu jer je na početku krize bilo dana kada smo Igor i ja radili pa su oni čuvali Bianku. I tada mi je to bila teška odluka jer su stariji od 65 godina, a sada kombiniramo sve moguće varijante da to izbjegnemo.

Oni su u svom stanu i viđamo se samo na stubištu kada im nosim hranu, lijekove i potrepštine, da ne moraju izlaziti. Ovaj smo tjedanDamira Gregoret:  kaže Splićanka i dodaje kako su joj rodbina i prijatelji iz Splita u prvom “valu” pandemije poprilično olako shvatili opasnost, ali kako je sada svako malo zovu da provjere različite informacije jer su se lažne vijesti pokazale kao velik problem.

Kao u filmu

Valentina Baus nije, nažalost, te sreće da može svakodnevno viđati obitelj. Njezini su u Šibeniku, no nema dana da se ne čuju. Mama, tata, sestra i bake često je zovu i pomno na televiziji prate svako njezino izvještavanje s terena.

- Dodatna briga bio im je i potres. Ali koliko se oni brinu za mene toliko se i ja brinem za njih. Treba biti pozitivan u cijeloj ovoj priči. Vjerujem da ćemo je jednog dana prepričavati drugima: “U mojoj mladosti, 2020. godine Hrvatsku je zahvatio virus. Zatvorili su se svi šoping-centri, kafići, kretanje je bilo ograničeno, nismo smjeli puno komunicirati s drugim ljudima. Uz to sve glavni grad pogodio je najjači potres u 140 godina. Bio je drugi dan proljeća. Svi smo u strahu izašli iz svojih stanova, a vani je počeo padati snijeg...” A mislili smo da toga ima samo u filmovima - govori mlada reporterka.

Ovo mi teško pada

- S obzirom na to da se volim družiti s ljudima, teško mi sve ovo pada. Neki dan mi se u glavi vrtjela rečenica: “Želim natrag svoj život!”, ali to je normalno.

Naravno da život nije stao, naravno da će sve ovo jednog dana proći i nadam se da ćemo tada neke stvari više cijeniti. Kada mi je slobodan tjedan i kada sam kući čitam, gledam filmove, pospremam, pričam s prijateljima putem videopoziva. I naravno pratim sve konferencije za medije Nacionalnog kriznog stožera i sve nove informacije oko virusa i stanja u zemlji. To je neizbježno.

Pridržavam se uputa, kada je potrebno nosim masku i zaštitne rukavice, ne približavam se drugim ljudima. Od zaraze ne strahujem, iskreno, ne razmišljam previše o tome. Više me na to upozoravaju moji dragi ljudi, obitelj, prijatelji...

Strah je normalan i to je ono što članovi Nacionalnog kriznog stožera stalno ponavljaju, ali ne treba dizati paniku. Naš rad na terenu, kao i rad članova stožera, liječnika, kompletnoga medicinskog osoblja bit će uzaludan ako se svaki pojedinac maksimalno ne angažira poštujući sve mjere.

A mjere od ljudi traže da ostanu kod kuće. Složit ćete se - nije taj angažman toliko težak. Da - ljudi smo. Želimo se družiti, piti kave u kafićima, izlaziti u diskoteke i ne želimo da nas nitko ograničava. Sva ta naša druženja brže će se vratiti budemo li slušali struku i s njom surađivali - ističe Valentina.

Slaže se s njome i Jelena Bokun kojoj je cijela ova situacija jedan potpuno novi izazov i u privatnom i u poslovnom smislu.

- Ključ svega je dobra organizacija. Tako je i kod nas sada nešto drugačija situacija u redakciji. Konkretno, mi novinari podijeljeni smo u dvije grupe koje se izmjenjuju. Tri dana radimo, pa smo tri slobodni i tako ukrug. Pokazalo se to kao uspješan recept.

Posla ima, ali svjesni smo specifične situacije, tako da sve funkcionira kao i u normalnim uvjetima. Naravno, primjenjujemo sve potrebne mjere. Pazimo na razmak, nosimo maske i rukavice.

Snimanje 'pecaljkom'

Izjave na terenu snimaju se takozvanom pecaljkom, mikrofonom koji tonac drži tako da postoji dovoljna udaljenost. Kad je to potrebno, ne libimo se ni snimanja izjava, odnosno razgovora putem interneta. Svi smo u svakom trenutku spremni izaći pred kamere. Moramo znati najnovije podatke, stalno jedni drugima u redakciji čitamo članke i dojavljujemo informacije. Važno je i da smo složni i da interes televizije, odnosno gledatelja stavljamo ispred svega - kaže Jelena.

Sve ovo što nam se sada događa doživljava kao priliku da se bavi nekim stvarima koje inače ne radi.

Tečaj psihologije

- Umjesto u fitness centru, treniram kod kuće. I kad ne radim, gledam televiziju i pratim informativni program na svim platformama. A evo, upisala sam i online tečaj psihologije pa ću se time baviti u sljedećem razdoblju. Uvijek se nađe neka zanimacija, sad je važno da ostanemo doma - apelira Jelena.

Sve tri televizijske kuće primjenjuju stroge preventivne mjere zaštite svih svojih zaposlenika, a i posao su organizirali na drukčiji način pa su tako sada podijeljeni u timove koji se izmjenjuju svakih nekoliko dana stoga se neki kolege nisu vidjeli već tjednima.

Čak i u ovim ekstremnim uvjetima Damira, Valentina i Jelena prilagođavaju se svakom izazovu postavljenom pred njih i najvažnije im je građanima donijeti točnu i pravodobnu informaciju.

Nadali se da će nas zaobići

- U novinarskom poslu uobičajene su izvanredne, neplanirane situacije, ali vjerujem da ovakva u kojoj se sada nalazimo nije bila niti u primisli u nekom “ne daj Bože” scenariju. Barem ne do prije nekoliko mjeseci.

Pratila sam priču oko virusa kada se još nije pojavio u Hrvatskoj. I uvijek je jedno od pitanja u intervjuima s našim epidemiolozima i infektolozima bilo: “Doktore, postoji li vjerojatnost da nas virus zaobiđe?”

Svi su se tomu nadali, ali onda kada se bolest Covid-19 počela širiti u nama susjednim zemljama, bilo je jasno da svakim sljedećim danom ta vjerojatnost postaje sve manja.

Javljali smo se u Dnevnik iz sobe za izolaciju u Klinici za infektivne bolesti u kojoj sada leže oboljeli, snimali smo liječnike, njihove edukacije o tome kako pravilno odjenuti zaštitnu opremu, posebno dizalo kojim se zaraženi prevoze. Danas ništa od toga više ne smijemo.

I to je samo jedan segment toga kada me pitate koliko mi se život, pritom mislim poslovni, pojavom koronavirusa promijenio. Ograničio je snimanja i odlaske na terene, sve naravno zbog naše zaštite, ali i zaštite ljudi oko nas - zaključuje Valentina. 

#DAMIRA GREGORET#VALENTINA BAUS#JELENA BOKUN

Izdvojeno

7. svibnja 2020. - 19:37