I ovih će blagdana nove generacije gledatelja, kao i obožavatelji koji već godinama uvijek iznova gledaju jedan od najvećih božićnih filmskih hitova, moći uživati u avanturama Kevina McCallistera, malog junaka filmova ‘Sam u kući‘ i ‘Sam u kući 2: Izgubljen u New Yorku‘.
U ovom drugom, osim što ćemo opet vidjeti kratko pojavljivanje bivšeg i budućeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, ponovno će nas raznježiti neočekivano prijateljstvo Kevina i ‘žene s golubovima‘ iz Central Parka, na prvi pogleda zastrašujuće, ali dobrodušne društvene izopćenice, koja će Kevina spasiti od razbojnika.
Utjelovila ju je Brenda Fricker, koja će u veljači proslaviti 80. rođendan, prva irska glumica koja je osvojila Oscara, zlatni kipić za najbolju sporednu žensku ulogu dobila je 1990. za ostvarenje u filmu ‘Moje lijevo stopalo‘ ize prethodne godine.
Zastrašujuća slava
Premda je iza sebe već imala niz televizijskih i filmskih uloga, Oscar joj je, kako je sama rekla, promijenio život jer je do tada bila gotovo nepoznata, a onda je odjednom cijeli svijet znao njezino ime.
"Iznenadna slava bila je zastrašujuća, kao da prolazim kroz srce oluje", kazala je Brenda. A nimalo joj se nije sviđalo ni to što su je mediji nazivali britanskom glumicom.
"Kad ležite pijani na aerodromu, novine kažu da ste iz Irske, ali kad osvojite Oscara, tvrde da ste iz Britanije!" – obrecnula se u jednom razgovoru.
Nakon što je osvojila Oscara, slijedilo je još nekoliko značajnih filmskih ostvarenja, "The Field" 1990., već spomenuti "Sam u kući 2: Izgubljen u New Yorku" 1992., "So I Married an Axe Murderer" 1993., "Angels in the Outfield" 1994., "A Time to Kill" 1996., "Veronica Guerin" 2003., "Inside I‘m Dancing" 2004., "How About You" 2007., "Albert Nobbs" 2011. i "Holding" iz 2021., što je bila njezina prva značajnija uloga nakon šest godina.
Htjela je biti novinarka
Njezina globalno vjerojatno najpoznatija uloga je upravo ona u "Sam u kući 2", a tužna životna priča žene koju je glumila u tom filmu dijelom je odražavala i njezin stvarni život.
Brenda je rođena u Dublinu 17. veljače 1945. godine, roditelji su joj bili učiteljica Bina i Desmond Frederick Fricker, koji je bio i novinar Irish Timesa.
Prije nego što je postala glumica, Brenda je također radila u Irish Timesu kao pomoćnica art urednika, nadajući se karijeri reporterke. U dobi od 19 godina slučajno je postala glumica sićušnom ulogom u filmu "Of Human Bondage" iz 1964. godine, a nakon toga je glumila i u prvoj irskoj sapunici "Tolka Row".
Jedna od prvih televizijskih uloga bila joj je i ona bolničarke Malones u seriji "Coronation Street", a u britanskim je okvirima postala prepoznatljiva zbog još jedne uloge bolničarke, glumila je Megan Roach u dugovječnoj BBC-jevoj dramskoj seriji "Casualty".
Nasilna majka
Ono što joj je nažalost obilježilo cijeli život bila je iznimno nasilna majka, koja je tukla djecu čime bi stigla, i to tako da bi krvarila. Brenda se užasavala majke, uplašena da će svaki njezin pokret izazvati nove batine.
"Udarala me je šakama u lice..." - pričala je jednom.
Otkrila je kako joj je trebalo 20 godina da na majčin grob postavi ploču, nipošto nije željela da na natpisu stoji riječ "voljena". Njezin otac naizgled nije bio svjestan što se događa, Brenda smatra da se "možda samo isključio od svega".
Brendu je tijekom djetinjstva seksualno zlostavljao obiteljski prijatelj, prijavila je to, ali se ništa nije poduzelo. Sve dok netko nije otišao u kuću tog čovjeka i gadno mu zaprijetio, bila je to Brendina osveta.
Nasilje koje je trpjela činili su je nesigurnom i uplašenom, rezultirali su depresijom s kojom se i danas bori, a nekoliko puta je pokušala i samoubojstvo. Pomoć u prevladavanju trauma iz mladosti imala je u pokojnom suprugu, redatelju Barryju Davisu.
Ljubav na prvi pogled
Bila je to ljubav na prvi pogled kad su se upoznali 60-ih godina prošlog stoljeća, živjeli su zajedno 20 godina i vjenčali se 1979., a razveli su se 1988. godine. Za Barryja je Brenda rekla da je bio divan, zanimljiv čovjek, ali je, nažalost, potonuo u alkoholizam i ona se s time više nije mogla nositi, nakon što je sve pokušala kako bi mu pomogla da se izvuče iz ralja ovisnosti.
Mislila je da bi razvod mogao biti šok koji će ga uplašiti i udaljiti od alkohola, ali se to nije dogodilo. I kad su se razveli, ostali su prijatelji i nastavili se viđati, još uvijek su se voljeli. Barry je bio Brendina srodna duša, njezina prva i posljednja velika ljubav. Tijekom braka Brenda je šest puta bila trudna, ali je svaka trudnoća završila spontanim pobačajem.
Osamljenički život
Dvije godine nakon razvoda Barry je umro nakon pada niz stepenice, a ona nije mogla doći na pogreb jer je u to vrijeme snimala u Australiji, kako su bili razvedeni, ugovorom joj nije bilo dozvoljeno da napusti snimanje. Puno godina kasnije je kazala kako niti ne zna gdje je sahranjen.
Sada živi vrlo povučeno u svojoj kućici u Dublinu, društvo joj prave psi, voli čitati poeziju i ponekad popiti Guinness i zaigrati biljar. Bavi se humanitarnim radom, naročito onim vezanim za mentalno zdravlje i beskućništvo.
Priznaje kako se ponekad osjeća jako usamljeno, nema s kime popričati. Baš poput lika kojeg je glumila u filmu "Sam u kući 2: Izgubljen u New Yorku"...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....