Hrvatski velikan Oliver Dragojević, legenda naše glazbene scene, danas bi proslavio svoj 77. rođendan. Od malih je nogu bio okružen glazbom, s istom se počeo baviti vrlo rano, a prepreka mu nisu bili ni teški uvjeti u kojima je odrastao. Glazbenik je rođen na današnji dan u Splitu, a djetinjstvo je proveo u Veloj Luci, gdje je i pokopan. Tijekom svoje dugogodišnje karijere je, osim uspješnih nastupa u Hrvatskoj, punio dvorane i diljem svijeta. Od Londona, Pariza pa sve do New Yorka i Australije je pjevao svoje najveće i najljepše hitove kao što su "Što to bješe ljubav", "Cesarica", "Trag u beskraju", "Kad mi dođeš ti"...
Rođendanske proslave Oliveru nikada nisu bile od velike važnosti, ali mu je uvijek bilo drago kad bi mu omiljene osobe pripremile slavlje. "Ja nakon pedesetog rođendana te obljetnice uopće ne bih više ni slavio. Po mom sudu, bilo kakva rođendanska slavlja nakon pedesetog su totalno nepotrebna, jer je pedeset jedna lijepa okrugla brojka. Ali, mene se tu ne pita, a kako svi meni dragi ljudi žele da ja i dalje slavim rođendane, to sam već proslavio desetak više nego li sam zamišljao. Te rođendanske proslave nakon pedesetog rođendana već su postale svojevrsni rituali. Ja isprva gunđam i sve oko sebe uvjeravam da neću ništa slaviti. Onda mi oni prirede slavlje, a ja i dalje pomalo gunđam iako mi je, priznat ću vam, drago", rekao nam je svojedobno.
Odrastanje u Veloj Luci
Njegovo djetinjstvo započelo je u Veloj Luci, gdje je odrastao u obitelji Kate i Marka Dragojevića. "Rodija san se, 7. prosinca 1947. kao peto dite Mate i Kate Dragojević iz Vele Luke na Korčuli, i to u zgradi škole "Natko Nodilo", u kojoj je tada bilo rodilište. Mater mi je dala ime po Oliveru Twistu. Govorila je posli da je to bilo zato jer smo bili prava poslijeratna sirotinja. Prije mene su se rodile tri sestre – Glorija, Marija i Tatjana, ali su i umrle prije moga rođenja, dvi u Veloj Luci odmah posli poroda, a jedna u partizanskome zbjegu u El Shattu od salmonele. Stariji od mene je i brat Aljoša", ispričao je Oliver jednom prilikom.
Njegova je obitelj imala nadimak Koža jer je njegov pradjed derao kože, o čemu je ranije glazbenik pričao.
"Prve godine života proveja san u Veloj Luci... Iz Luke smo se priselili u Split kad je otac dobija posal pilota u Lučkoj kapetaniji", dodao je on, piše Jutarnji list.
Živio u siromaštvu
Odrastao je u siromaštvu, o čemu je otvoreno govorio. "Mater i otac su radili, a Aljoša i ja smo doma sami kuvali. Poštenije je reć da je Aljo kuva, a ja san sprema i pomaga oko sudi. Bilo je to gadno vrime: malo pinez, malo spize. Nije bilo mesa, a sićan se da smo dobivali i pomoć. Pamtin američko maslo, zvali smo ga "John Waynne maslo", pa mliko u prahu. Kad san bija mali i kad bi me pitali šta ću bit kad naresten, govorija san – mesar. Zna san jednoga maloga sina od mesara i u nji‘ se svaki dan jilo meso. To me je fasciniralo.
Stan di smo živili bija je mali – jednosobni, ali ni drugima nije bilo puno boje. Svako je sve zna o svakome, a i danas Aljo i ja pamtimo prijateje iz ditinjstva, koji su se rasuli svugdi po svitu (…) Svako smo lito provodili u Veloj Luci. Kako nismo imali didovinu, stanovali smo kod barbe. Bilo nas je ka pasa: puna kuća, i po trideset bi nas spavalo u kužini, u hodniku, u dvoru... Kad smo se spuštali na more, parili smo ekskurzija. Jer kod babe i dide, koji su još tada bili živi, naprosto nije bilo mista za svi‘. Tek kasnije smo u Luci naslidili njihovu kuću", ispričao je legendarni glazbenik.
Od usne harmonike do karijere
Obitelj Dragojević oduvijek je bila okružena glazbom pa je tako i Oliver od malih nogu pokazao zanimanje za nju. Kad je imao pet godina, od oca Marka dobio je usnu harmoniku. "Imao sam tek nekoliko godina kad sam dobio prvu usnu harmoniku od oca. Moj stari ju je svirao i onda mi ju je jednom prilikom odlučio pokloniti jer sam uvijek pokazivao interes. Puhao sam u to danima, to je bilo dobro. Imao sam i gitaru, kupili su mi gitaru, pa sam s njom odlazio na nekakva obiteljska druženja, a kasnije i s prijateljima. Uvijek sam morao nešto svirati, uvijek su mi svi govorili, aj’ sad ti nešto sviraj i pjevaj. Ali to mi je bilo ok", rekao je on ranije za Story.
Ranije je ispričao i da rođaci s mamine strane nisu bili glazbenici, osim jednog rođaka koji je svirao klarinet, ali da su svi Dragojevići uvijek pjevali. "Teta je pivala u splitskom Kazalištu, barba – dakle očev brat - u jednome zboru, dida je svira klarinet, a tu tradiciju san nastavija i ja. Jesan li već reka da mi je otac lipo piva ka i brat Aljoša? Kad san ima desetak godin, otac je kupija radio. Sluša se po cili dan. Ujutro bi – pamtin ka da je sad – već u pet uri počela glazba, ali je, u duhu bratstva i jedinstva, na programu u tu uru bila slovenska muzika. Tube, trube i polke... mo‘š mislit kako je to bilo zabavno. Na kratkome smo valu zato vatali Talijane, a to je i prva muzika koja mi se svidila. Posli je naravno doša na red i Radio Luxembourg", ispričao je on. Svoju prvu gitaru je dobio kad je imao 10 godina, a istu mu je otac kupio na kredit.
Brat Aljoša
S bratom Aljošom je u duetu prvi put nastupio 1957. godine na Radio Splitu. Tada su na radijskom natjecanju otpjevali pjesmu "Diana", a kasnije su nastavili zajedno pjevati. "Aljoša i ja smo nastavili pivat i nastupat na litnoj terasi restorana u splitskon brodogradilištu, a repertoar nam je uključivao tadašnje velike domaće hitove, poput ‘Autobus calypso‘ i ‘Kad si kupin mali motorin‘... Naravno favorit nan je i dalje bila ‘Diana‘, i to u hrvatskom prijevodu. Još pamtim ono: "...nisam više tako mlada to mi kažu svi, srce nek ti kaže što za mene značiš ti...", ispričao je Dragojević. Četiri godine nakon je na dječjem festivalu "Djeca pjevaju" izveo pjesmu "Baloni" i oduševio Zdenka Runjića. Tada se nisu upoznali, ali mu je kasnije Runjić postao vrlo bitan za karijeru.
Oliver je osim klarineta svirao i klavir. "Klarinet sam – zajedno s klavirom - učija svirat najprije u Nižoj, a onda u Srednjoj muzičkoj školi u Splitu, a klavir mi je, naravno, bija obavezan instrument. Čak san poslin mature upisa Višu pedagošku akademiju - glazbeni smjer, ali nikad nisam posta nastavnik muzičkog", otkrio je glazbenik. Krenuo je i na fakultet, ali je odustao nakon prvog semestra jer se počeo ozbiljnije baviti glazbom.
Fatalna Vesna
Oliver je 1967. godine debitirao na splitskom festivalu s bendom Batali, a izveli su pjesmu Zdenka Runjića "Picaferaj". Nakon festivala je Oliver krenuo pjevati van Hrvatske. Od 1967. do 1972. je bio u inozemstvu te se vratio kući vidno mršaviji i drugačijeg, hrapavog glasa koji je takav postao zbog puno pjevanja i neprospavanih noći. Potom je godinu dana nastupao s Dubrovačkim trubadurima, a onda i tri mjeseca u grupi More. Naposljetku se vratio bendu Batali, a prije toga je upoznao svoju suprugu Vesnu koja je u Dubrovniku radila u bolnici. U to je vrijeme Oliver imao djevojku, ali mu se Vesna jako svidjela.
"Upoznali smo se 13. svibnja 1973. godine. Negdje sam sam sebi rekao kako je dosta samoće, dosta je mladenačkog ludovanja i onda sam je upoznao kad mi je bilo 26 godina, a njoj 19. Upoznao sam je na Stradunu, prošla je pokraj mene, imala je crno-crvenu kosu, dugu i valovitu. I samo je prošla. Okrenuo sam se, a i ona se okrenula u isto vrijeme. Onda sam se preko nekih ljudi raspitivao tko je ona. Postojalo je sastajalište u Gradskoj kavani, tamo sam ispitivao ljude tko je poznaje, tko je ona i kako se zove. Sve su mi objasnili i preko jednog od njih smo dogovorili sastanak. Našli smo se upravo tamo u Gradskoj kavani jednoga jutra. Je li to bio spoj, je li to bila kava, ne znam što je bilo. I tako smo tamo sjeli i dogovorili se da se vidimo i to popodne. Bili smo u jednom parku, od glavne pošte gore prema Boninovu i tamo smo sjedili možda sat-dva... Tu smo se nekako dogovorili za vezu. Nije bilo predbračnog ugovora, nije bilo ničega", otkrio je on jednom prilikom. Vesna je jednom prilikom priznala da joj je bilo neugodno nakon što ju je pozvao na svoj koncert jer nije htjela da ju netko vidi s glazbenikom te se zbog toga skrivala u garderobi. Ipak, svakog je vikenda zbog njega putovala u Split.
Imao djevojku, a gledao drugu
Oliver je jednom prilikom priznao da su se njih dvoje upoznali u pravom trenutku. Rekao je da Vesnu ne bi oženio da ju je upoznao kasnije jer mu je karijera postajala sve uspješnija. "Uvijek kažem da je sreća što sam se oženio prije nego sam postao popularan. Da je Vesna došla poslije, nikad je ne bih oženio jer bih mislio da je sa mnom zbog love", rekao je on tada.
Vesna je pak ispričala kako ju je Oliver pratio Stradunom, iako je već imao djevojku. "Bila je jedna Jelena, ja je znam! On je svaki dan mijenjao te ženske... On s njom ispod ruke, a ide za mnom. A to je trajalo sigurno desetak dana. I jedan dan, sjedi on u gradskoj kavani s ovim jednim redikulom, i kaže mi: ‘Šinjorina, vi ste meni nešto poznati!‘ A kažem ja njemu: ‘Znaš me, jer si mi iza leđa već deset dana‘, ispričala je ona na Radio Dalmaciji.
Ubrzo je Oliver zaprosio Vesnu, a iako ista nije bila najromantičnija, ona je odmah pristala. "Rekao je - slušaj, ti svaki vikend dolaziš u Split autobusom, ajmo se mi oženiti.. Ja kažem dobro", rekla je za In magazin. Par se vjenčao 1974. godine, a na početku su živjeli u stanu gdje je ukupno živjelo 11 osoba. "On je bio sponzoruša, ja sam ga uzdržavala, moji roditelji su se zadužili da srede stan... Kad smo se vjenčali, nas jedanaest smo živjeli u istom stanu osam godina! Ujutro bi svi pobjegli, a ostale bi svekrva i ja. Ona je tada imala godina kao ja sada, no meni se činilo da je bila toliko stara. Imale smo odličan odnos, svi su se čudili tome‘, rekla je jednom prilikom Vesna.
44 godine braka
U braku su proveli 44 godine, a Olivera, kojeg su zvali "morski vuk", je bilo lako voljeti, kako je ranije priznala. "Tolika je bila ta telepatija više kako smo se znali, onda ja idem u njegovu sobu, idem otvoriti vrata, reći mu da je obid gotov, onda se sudarimo. Ja kažem di ćeš ti? A on kaže ‘jel gotov obid?‘ Ja kažem pa zato te i zovem. Onda ga zovem na telefon, zauzeto. Zove on mene, zauzeto. To se dogodilo masu puta. Kaže ‘s kim to razgovaraš?‘ Ja kažem zovem tebe. ‘A ja zovem tebe‘. I možeš mislit‘ koja romantika, ja i on sami na Kornatima, na našem brodu, jer smo mi 20 godina živjeli na brodu. Mrak, nema mjeseca, samo otoci, nema struje, sve crno, ja i on sami na brodu. Upalila sam dvije šterike da se barem vidimo. Samo vidimo zvijezde jer kad nema mjeseca, nema svjetla i ono milijun zvijezda. Ta noć mi je ostala za cijeli život", rekla je ona za In magazin.
Važnost Zdenka Runjića
Iste godine kad su se vjenčali, Oliver je dobio pjesmu Zdenka Runjića "Ča će mi Copacabana", a njihov je poslovni odnos tada prerastao u prijateljstvo. Bili su jako povezani, a čak su i živjeli u istoj zgradi sve do Zdenkove smrti. Njih su dvojica inspiracije za pjesme nalazili posvuda. "Bili smo karakterno potpuno različiti, ali smo bili istomišljenici kad je glazba bila u pitanju", rekao je Oliver nakon Runjićeve smrti.
Dragojević je tada postao vrlo popularan, a njegova supruga to nije očekivala. Iako joj nije bilo teško dijeliti Olivera s obožavateljima, u početku nije htjela da on započne glazbenu karijeru, a čak je i Oliver govorio da mu je smetalo što je posao bio vezan uz noć, alkohol i druženja do jutra. "Zato se ja nisam radovala Oliverovoj prvoj pobjedi na Splitskom festivalu i zato sam dugo bila protiv toga da se bavi pjevanjem. Bojala sam se da se ne promjeni. Zavoljela sam ga zato što je bio duhovit, srdačan, jednostavan, drag i iznad svega, u pravom smislu riječi, dobar. Da nije ostao takav, ne bismo bili zajedno", ispričala je ranije Vesna.
Par je godinu dana nakon vjenčanja dobio prvog sina - Dinu, a tri godine kasnije su dobili blizance Damira i Davora. Sa sinovima su, 1978. godine, živjeli u stanu u kojem je ukupno živjelo 11 ljudi. Nakon toga su se preselili u stan koji su dobili od Općine. Oliver i Vesna imaju i sedmero unučadi, od kojih se petero rodilo dok je Oliver bio živ. Iako je bio među najuspješnijim glazbenicima u Hrvatskoj, nastavio je živjeti skromnim životom. Najveća radost mu je bila upravo obitelj.
Oliveru je 2017. godine dijagnosticiran karcinom pluća, a preminuo je godinu dana nakon dijagnoze, 29. srpnja 2018.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....