Obnovljena stara kuća u Varošu ima skriveni dragulj: Pravi ugođaj terase jest uvečer, kad se smrači i kada mir može ometati tek šuškanje tanjura

'O kućo mala, sva moja lipa radosti... ' odzvanjale su nam riječi iz Tijardovićeve operete 'Splitski akvarel' dok smo u Varošu tražili adresu u Perišića ulici.

Rano ujutro, prije nego je sunce zagrijalo na 37 stupnjeva toga dana, gotovo nikoga nije bilo na ulicama starog splitskog kvarta, tako lijepo opjevanog i skladanog u Splićanima omiljenoj kazališnoj predstavi meštra Ive. Nit Perine, nit Tonča ni njegove Marice, ali kako kućica koju smo tražili nije baš ona prava iz predstave, svejedno je bilo lako baš tu, među niskim zdanjima s terasicama i malim, svakojakim pročeljima, sa starim balaturama zamisliti likove s kazališne scene. Jer, svaki dio starog Varoša, pa tako i tu u Perišića ulici, izgleda kao iz kakvog starog filma o nekadašnjem životu težaka u Splitu.