StoryEditor
PanoramaIGOR GUZENKO

Čovjek iza maske pokrenuo je val ‘crvenog straha‘ u Americi: evo kako je odbjegli sovjetski kriptograf raspalio hladni rat

Piše PSD
19. listopada 2021. - 16:04

Slučaj Guzenko izazvao je uhićenja širom svijeta i pokrenuo val "crvenog straha" u SAD-u, Britaniji i Kanadi. Na početku hladnog rata podaci koje je dao ovaj čovjek iza maske bili su fatalni za mnoge ljude s obje strane željezne zavjese, prisjeća se portal Russia Beyond.

Snimka na kojoj čovjek s jezivom bijelom maskom preko lica sjedi u zamračenom studiju emitirala se širom SAD-a, tako da je svako domaćinstvo s televizijskim aparatom moglo vidjeti mračan prizor i čuti što na engleskom jeziku s ruskim naglaskom ima za reći čovjek iza maske.

"Mislite li da bi vam život bio u opasnosti ako biste se na televiziji prestali pojavljivati s maskom, ako bi vaše lice bilo otkriveno sada, u ovoj emisiji?" – pitao ga je voditelj.

Čovjek iza maske bio je Igor Guzenko, sovjetski obavještajac i stručnjak za kriptografiju koji je 1945. godine prebjegao u Kanadu i razotkrio šokantne podatke o sovjetskoj špijunskoj mreži na Zapadu. Na početku hladnog rata njegovi su podaci bili fatalni za mnoge ljude s obje strane željezen zavjese, piše Russia Beyond.

Saveznici

Prije nego što je hladni rat podijelio svijet na dva tabora, SAD i Sovjetski Savez bili su saveznici u borbi protiv nacista.

Premda su potkraj rata 1945. godine političari s obje strane bili podozrivi prema motivima suprotne strane i prema njezinoj viziji poslijeratnog uređenja svijeta, percepcija Sovjetskog Saveza u očima javnosti bila je relativno pozitivna.

Za mnoge Amerikance bilo je nemoguće zamisliti da će SSSR uskoro postati glavni ideološki neprijatelj Amerike u novom ratu koji se već pripremao.

Političari nisu bili optimistični kad se radi o uspostavljanju trajnog mira nakon poraza nacističke Njemačke. Kako bi stekao nadmoć nad svojim bivšim saveznicima, koji će ubrzo postati nepomirljivi neprijatelji, Sovjetski Savez razvio je kompleksnu špijunsku mrežu sa zadatkom da nabavlja industrijske i vojne tajne, posebno motreći na istraživanja o novom oružju masovnog uništenja.

Bebin plač

S obzirom na to da je Kanada s Amerikom surađivala u mnogim oblastima, Sovjeti su smatrali da će špijuniranje SAD-a biti lakše uz pomoć dodatne obavještajne mreže u Kanadi. Ubrzo je Ottawa postala jedna od strateških baza za operacije sovjetske vojne obavještajne službe (GRU).

Na ljeto 1943. godine Moskva je poručnika Nikolaja Zabotina postavila u sovjetsko veleposlanstvo u Ottawi kao tajnog agenta na dužnosti sovjetskog vojnog atašea. Bio je zadužen za proširenje sovjetske obavještajne mreže na Zapadu i popunjavanje redova lokalnih agenata u ime SSSR-a. Među osobljem Zabotin je sa sobom iz Moskve u Ottawu doveo Igora Guzenka, 28-godišnjeg stručnjaka za kriptografiju. Njegov posao bio je voditi šifriranu prepisku između Moskve i sovjetskog veleposlanstva u Ottawi. 

Obitelji Guzenko osiguran je stan izvan sovjetske zgrade u Ulici Somerset 511. Za službenika veleposlanstva koji je izgubio vjeru u sovjetski sustav i bio zabrinut za svoju sigurnost bila je to jedinstvena životna prilika da pobjegne i osigura da se ni on ni njegova obitelj nikada ne vrate u Sovjetski Savez.

"To je rat. To je Rusija"

Guzenko je brižljivo pripremio svoj bijeg. Na kraju krajeva, posjedovao je neprocjenjive informacije o sovjetskoj špijunskoj mreži u Kanadi i SAD-u. Uvjeren da će kanadske vlasti odmah biti zainteresirane za njegove podatke, počeo je kopirati i krasti poverljive materijale i krišom ih iznositi iz veleposlanstva tako što ih je jednostavno sakrivao u svojoj odjeći. Nitko ništa nije posumnjao.

5. rujna 1945. godine Guzenko je zauvijek napustio sovjetsko veleposlanstvo. Plašeći se da ga možda prate, Guzenko nije otišao ravno kod kanadskih vlasti, nego je odlučio najprije razgovarati s novinarima, pa je krenuo u redakciju novina Ottawa Journal.

"Bio je to nizak, zdepast čovjek, blijed kao krpa. Mahnuo mi je da ustanem od stola. Naslonio se na zid. Prvo što je rekao bilo je: 'To je rat. To je Rusija.' Izgovorio je ove riječi tako kao da ih je dugo pripremao da ljudima ulije strah. To kod mene nije upalilo, jer nismo bili u ratu s Rusijom. Drugi svjetski rat bio je završen i nisam shvatio o čemu se radi", prisjećao se kasnije urednik rubrike o noćnom životu grada Chester Fowde, navodi Russia Beyond.

image
Igor Guzenko
Screenshot/YouTube

Novinar nije prepoznao vrijednost priče i predložio je Guzenku da se obrati policiji.

Zajedno sa suprugom, koja je bila trudna s drugim jdetetom, Guzenko se pojavio pred različitim kanadskim državnim agencijama, kao što su policija, sud u Ottawi i Ministarstvo pravde. Začudo, predstavnici vlasti koje je kontaktirao bili su više zbunjeni nego zainteresirani. Rus kojeg su jedva mogli razumjeti mrmljao je nešto o sovjetskom špijunskom prstenu u Kanadi i drugim zapadnim zemljama što nije zvučalo posebno uvjerljivo u vrijeme kada se SSSR doživljavao kao saveznik u ovim zemljama.

Guzenko nije imao drugog izbora nego vratiti se u svoj stan, razočaran, razbijenih nada u novi život u Kanadi. Te su noći sovjetski agenti NKVD-a shvatili su da Guzenko igra dvostruku igru te su pretresli njegov stan. Da obitelj nije odmah pobjegla i sakrila se kod susjeda, sigurno bi bili uhićeni i deportirani u SSSR. 

Konačno, kanadski premijer William Lyon Mackenzie King saznao je za Guzenkov pokušaj da kontaktira kanadskog ministra pravde. Pretres Guzenkovog stana uvjerio je kanadsku vlast da mora biti nečega u tvrdnjama tog čovjeka. On je zajedno s obitelji dobio zaštitu, dok je premijer o ovom delikatnom slučaju razgovarao s američkim predsednikom Harryjem Trumanom i britanskim premijerom Clementom Atleejem.

Kada su kanadske vlasti odbile ispuniti zahtjev sovjetskog veleposlanstva i predati Guzenka, sovjetski je veleposlanik Georgij Zarubin, prema svjedocima, "imao vrlo zabrinut izraz lica".

Ipak, s obzirom na to da bi uništavanje sovjetske špijunske mreže moglo udaljiti nekadašnje saveznike i urušiti dragoceni poslijeratni sigurnosni dogovor u Europi i ostatku svijeta, Guzenkovi podaci čuvani su kao tajna, osim unutar kruga visokih dužnosnika. Međutim, priča je procurila. Dokopao je se ugledni američki novinar Drew Pearson i objavio javnosti 3. veljače 1946. godine.

image
Igor Guzenko
Screenshot/YouTube

Narednog je dana kanadska vlada Kraljevskoj komisiji povjerila da službeno istraži Guzenkove tvrdnje. U Kanadi je kao posljedica istrage uhićeno 39 osoba. U Velikoj Britaniji nuklearni fizičari Alan Nunn May i Klaus Fuchs osuđeni su za špijunažu u korist SSSR-a. U SAD-u su Guzenkovi podaci doveli do uhićenja i kasnije pogubljenja Juliusa i Ethel Rosenberg, prvih američkih državljana nad kojima je u vrijeme mira izvršena smrtna kazna zbog špijunaže.

S druge strane željezne zavjese Nikolaj Zabotin, Guzenkov bivši šef u veleposlanstvu, opozvan je nazad u SSSR. On je kao žrtveni jarac zbog Guzenkovog bijega uhićen zajedno sa ženom i sinom i poslan u radni logor. Oslobođen je 1953. godine, ubrzo nakon Staljinove smrti.

U godinama nakon "slučaja Guzenko" odnos zapadne javnosti prema Sovjetskom Savezu potpuno se promijenio. U očima milijuna ljudi bivši je saveznik postao ljuti neprijatelj, koji je, vjerovali su oni, prijetio da ugrozi samo postojanje slobodnog svijeta. "Crveni strah" širio se kao požar, a tome je doprinijela i ova afera.

Guzenko i njegova obitelj dobili su kanadsko državljanstvo i novi identitet. Strahujući od sovjetske odmazde, Guzenko se na televiziji nikad nije pojavio bez maske.

"Mislite li da bi vam život bio u opasnosti ako biste se na televiziji prestali pojavljivati s maskom, ako bi vaše lice bilo otkriveno sada, u ovoj emisiji?" – upitao ga je voditelj jednom prilikom.

"O, da... Definitivno", odgovorio je.

Unatoč strahovima, Guzenko je umro prirodnom smrću 25. lipnja 1982. godine u Ontariju, piše Russia Beyond.

item - id = 1136293
related id = 0 -> 1146638
related id = 1 -> 1146623
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
29. studeni 2021 00:10