Hodočašće u svetište Gospe od Prizidnica

U župi Uznesenja Blažene Djevice Marije – Velike Gospe u Slatinama na južnoj strani otoka Čiovo, u svetištu Gospe od Prizidnica, 14. rujna proslavljena je svetkovina blagdana Ime Marijino, koja se slavi prve nedjelje nakon blagdana Male Gospe. Na južnim kamenim liticama otoka Čiova, gdje pogled preko mora puca na otoke Šoltu i Brač, svečano misno slavlje predvodio je mons. don Miroslav Vidović, generalni vikar Splitsko - makarske nadbiskupije uz koncelebraciju župnika don Ante Čulića i don Maria Matkovića i pratnju župnog zbora kojeg vodi Miroslav Miš te nazočnost vjernika iz župe, otoka Čiova, trogirskog i kaštelanskog područja te sve do Splita kojem ova župa administrativno i pripada. Među nazočnim pukom bio je predsjednik MO Slatine Tomislav Andrijolić, gradonačelnik Trogira Ante Stipčić koji se pridružio župnom zboru te obitelj Nakir koja se 250 godina brine od ovom svetištu.

U propovijedi mons. Vidović je kazao da su svi koji su se okupili u ovoj oazi mira, pouzdajući se u nepobjedivo sveto ime Marijino, došli Majku koja je najbolja učiteljica i posrednica milosti i kod koje stoljećima hodočastimo i tražimo utjehu, moliti pomoć i zaštitu. Ona se priznala službenicom Gospodnjom i potvrdila da ljubi Boga neizmjerno. Zbog činjenice da ljubi Boga iznad svega, mogla je ljubiti i svakoga drugoga te su njeni štovatelji zbog toga ovdje. „Isus Kris je rekao da nema veće ljubavi, nego dati život za svoga bližnjega“, kazao je propovjednik i dodao da nam je to ostavio kao zapovijed i poziv, a svoju Majku ostavio nam je kao model.

„Može se reći bez puno patetike da je ljubav dati život za drugoga. Tu se ne misli samo kada su naši branitelji željeli dati život za druge – svoju obitelj, Domovinu, nego na svaku životnu situaciju. Svaki dan i u svakom trenutku smo pozvani umirati sebi da bi moj bližnji živio“, rekao je mons. Vidović i dodao da to nije lako, no na taj način ćemo pokazati da volimo i ljubimo. „S tim se susrećemo u našim obiteljima. Koliko puta muž mora umrijeti svojoj djeci i ženi da bi im pokazao da ih voli i obratno. To ocu ni majci neće biti plaćeno ni vraćeno, ali mogu biti utješeni da znaju da su na pravom putu – na putu ljubavi, odnosno na putu kojeg nam je Isus krist pokazao, na putu na kojem je Marija hodala. Danas na ovaj blagdan možemo postaviti sebi pitanje jesmo li dovoljno sluga drugime i ljubimo li dovoljno svoje bližnje? Možemo reći i političarima, liječnicima, učiteljima... jesu li spremni umirati sebi da bi drugi živjeli. Znajući da na ovoj zemlji nećemo nikada primiti punu plaću, svu zahvalnost, ali to nije razlog da prekinemo ljubiti – to je još više razlog da ljubimo još jače, da slijedimo i nasljedujemo Majku u njezinoj ljubavi. Isus je govorio: 'Tko mene sluša, taj se ne stidi. Tko sa mnom radi, taj ne griješi i koji mene slave imat će život vječni'. Stoga, ako se priznamo službenicima Gospodnjim, ako se ponizimo pred Njim, onda se nećemo stidjeti i griješiti te znajmo da ćemo zadobiti život vječni“, zaključio je mons. don Miroslav Vidović.

Za svetište se brine obitelj Nakir koji od milodara svaku godinu u svetištu urede nešto novo. Tako su ove godine napravili mali park uz svetište te popravili gusternu za kišnicu kako bi mogli održavati park i ostali okoliš oko svetišta.
Župnik don Ante Čulić je zahvalio mons. Vidoviću koji je, unatoč tome što je na štakama, imao toliko hrabrosti i volje da nije odustao od predvođenja misnog slavlja. Zahvalio je i ostaloj subraći koji su koncelebrirali te ispovijedali, kao i svima ostalima koji su doprinijeli da se u ovoj Božjoj oazi mira svetkovina održi dostojanstveno.