Možda ste u zadnje vrijeme po priobalnim vrtovima, ali sve više i na kontinentu, primijetili neobičnu penjačicu krupnih plodova. Još donedavno u nas gotovo potpuno nepoznatu biljku danas ćete vidjeti u gotovo svakom vrtu.
Riječ je o meksičkom krastavcu – čajotu (lat. Sechium edule), biljci podrijetlom iz Srednje Amerike koju su u nas vjerojatno donijeli pomorci s dalekih putovanja.
U svojoj domovini poznata je još od davnina. Uzgaja se zbog ukusnih plodova namijenjenih ljudskoj prehrani. U povoljnim klimatskim uvjetima, gdje biljka preživi tijekom više godina, za ljudsku se prehranu koristi i zadebljali korijen.
Plodovi su izrazito bogati proteinima i vitaminima, poglavito vitaminom C, kalcijem, kao i mnogim aminokiselinama. Poznata su i njegova ljekovita svojstva.
Tako se čajevi od lišća čajota primjenjuju kao pomoćna sredstva kod arterioskleroze, povišenoga krvnog tlaka, za otapanje bubrežnih kamenaca, a još su od kolonijalnih vremena na Jukatanskom otočju poznata blagotvorna svojstva te biljke u liječenju raznih dječjih bolesti.
Penjačica za ugodnu hladovinu
Biljku odlikuje razgranata stabljika, kojoj je za normalan rast potrebno osigurati potporanj. Stoga čajot sadimo uz pergole gdje može tvoriti ugodnu hladovinu, a kako stabljika naraste i do 10 metara, često ga možemo vidjeti kako se penje uz kakvo stablo ili ogradu. To nerijetko može biti opasno, pogotovo za mlada, nerazvijena stabla koja mogu stradati pod teretom ove brzorastuće biljke.
Uspješno se uzgaja na dubokim tlima bogatim humusom. Kako je izrazito toploljubiva biljka, uzgaja se u toplijim klimatima. Osjetljiv je na niske temperature, pa nerijetko smrzne.
Ipak, ima jaku izbojnu snagu iz korijena, pa ako tlo nije promrzlo, sljedeće godine ponovno bukne. Plodovi su okruglog ili kruškolikog oblika, s bodljama ili bez njih. Kod osjetljivih osoba, sok koji se obilno luči kod guljenja ploda može izazvati iritaciju kože, pa je zato kod guljenja preporučljivo koristiti rukavice.
Jednostavno razmnožavanje
Najlakše ga je razmnožiti sjemenom koje najbolje klija u samom plodu. Stoga za sadnju sljedeće godine, od ovogodišnjeg uroda na suhom i umjereno toplom mjestu (oko 10°C) sačuvamo nekoliko plodova koji će brzo pustiti klicu. Već od kraja ožujka sadimo plodove pazeći da ne oštetimo klicu koju kod sadnje treba ostaviti pri površini. Sadimo biljku do biljke uz razmak od oko 1,5-2 metra.
Kao i sve biljke iz porodice tikvenjača, izvrsno će reagirati na gnojidbu stajskim gnojem, koji je poželjno dodati pred sadnju, drugi put sredinom ljeta i, konačno, nakon formiranja ploda.
Svake je godine sa samo jedne biljke moguće očekivati obilan urod.