Ima li boljeg osvježenja u ove vruće ljetne dane od ukusne i sočne lubenice? Bilo da je jedemo kao slasticu u voćnim kupovima i salatama ili je jednostavno onako slatku i rashlađenu izrežemo na kockice, lubenica je, složiti će se svi, kraljica voća.
A ako je rasla oko ušća Neretve, onda je još ukusnija i sočnija, jer sunce, zemlja, zrak i pomalo slana voda daju joj poseban okus, koji je razlikuje od ostalih koje se nude na pazarima i po trgovačkim centrima.
Neretvanska lubenica ovog je ljeta slatka svima. I proizvođačima i potrošačima. Proizvođači su sretni jer je dobro rodilo, kvaliteta je na visokoj razini, a sunce i vrući dani koji su počeli već od polovine lipnja utječu i na potrošnju. Lubenica je sezonsko voće.
Ako nije prevruće nema interesa za njom, tvrde stari znalci i iskusni proizvođači ovog voća, koje je uz mandarine postalo zaštitni znak neretvanske doline.
Tu je i ono vječno neodgovoreno pitanje. Jesu li lubenice – dinje i pipuni – cate voće ili povrće? Biologija ih svrstava u porodicu tikava pa bi onda lubenica, ako ćemo vjerovati znanosti, bila povrće poput pamidore, paprike ili krastavca, ali to sada više nije ni bitno, važno je da je ukusna i slatka i da je dobro rodila.
I stvarno, na nepreglednim poljima nedaleko od ušća Neretve lubenica ima k'o kamenja, svakakvih sorta i veličina. Ima malih mini sorta – solinda, koja teži tek do dva kilograma i namijenjena je isključivo za jednu osobu.
– Evo pogledajte je. Mala, a slatka i ukusna. To vam traže Skandinavci. Oni vole sve nešto minijaturno, sitno – govore proizvođači lubenica, koje već u ranim jutarnjim satima zatičemo na parcelama u berbi.
Mini lubenice su tek u začetku u Neretvi gdje ipak dominiraju one naše starinske dinje. Sa zeleno-žutim šarama ponekad su teže i od dvadeset kilograma. Brati lubenice nije nimalo lagano, ali baca se "s ruke na ruku". Vrućina je i ne može se raditi čitav dan. Ustaju jako rano, već oko 4.30, i čim se malo razdani kreću u berbu, koja završava oko 9 sati. Onda slijedi pakiranje ubranih lubenica i vožnja na otkupe, tako da svježe ubranu lubenicu ljubitelji ovoga voća već sutradan mogu imati na svojim stolovima.
Zaslanjeno tlo
Ovogodišnjim urodom je zadovoljan i Ante Šuman iz Komina. Zasadio je više od sedam hektara lubenica i očekuje obrati oko 500 tona. Velika je to količina, ne samo u lokalnim već i državnim okvirima.
– Ma neka Hajduk bude dobar ko ove naše lubenice i neće biti nikakvih problema – kaže dok otvara jednu od dvadesetak kilograma, ovalnog oblika s tankom korom istančanog sjaja.
– Nećete otići dok je ne probate. Morate!
I zbilja, čim je načeo počele su nas nadlijetati ose koje je privukao slatki sok i grimiznocrvena boja.
Nova je to genetika lubenice, a i sorte su zanimljivih imena. Solinda, fantasia, roman, mirsini. Lubenica se kalemi na tikvu jer daje veći ukupan urod i otporna je na oboljenja. Tako veličinu lubenice određuje podloga tikve, a u najčešćim slučajevima uzima se tikva sorte vrg, koja se potvrdila iznimno pogodnom u proizvodnji lubenica i ostalog vriježastog voća.
Za naše čitatelje otkrili smo da velika lubenica od 20 kilograma nije nikakav GMO niti je prekomjerno tretirana kristalonima i umjetnim gnojivima, već joj "pogonsku snagu" daju vriježa tikve koja "rađa" plod lubenice.
Sve vrste lubenica podnose uvjete proizvodnje u dolini Neretve. Odgovara joj rahlo humusno tlo pomalo zaslanjeno, ali i voda u kojoj također ima soli. Nedaleko od ušća Neretve lubenice se sade na parcelama koje su čak i do metar i pol ispod razine mora. To je meliorirano područje, o čemu svjedoče školjke koje se mogu naći u nasadima.
– Lubenica je jedina biljka kojoj ne škodi slana voda. Ma još su slađe kada se takvo vodom zalijevaju – pojašnjava nam Ante, koji je u ovo sve krenuo s prijatelj iz školskih klupa Robertom. Oni zajednički rade jer pojedinac sam ne može. Formirali su od svojih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava nešto poput male zadruge i "kooperacija" im se itekako isplati. A Bogu hvala, dobro je i rodilo.
Otkupna cijena dobra
– Zadovoljan sam prinosom, kvaliteta je dobra, a i cijena nikad bolja. Lubenica je došla na rod dosta rano i odmah se vidjelo da je dobra kvaliteta, puno bolja nego prošlih godina. Na svu sreću uspjeli smo istisnuti uvoz i sada je na tržištu dominantna naša domaća lubenica – zadovoljan je Ante.
Otkupna cijena dinja drži se još uvijek na oko dvije kune za kilogram. Očekuje da će intenzivna berba potrajati do prve polovine kolovoza. Bit će lubenica i kasnije, ali u manjim količinama.
Ante ne koristi sredstva iz EU fondova jer nema riješeno pitanje državnog poljoprivrednog zemljišta na kojem sadi lubenice. Aplicirao je na natječaj koji je proveo Grad Ploče i ako dobije parcele u zakup na 50 godina moći će proširiti proizvodnju uz potpore iz EU fondova, a do tada u kupnju mehanizacije ulaže vlastiti novac.
Toplo vrijeme je idealno za dozrijevanje, ali i potrošnju lubenica. Poljoprivrednici s kojima smo razgovarali se ipak pribojavaju uvoza, jer nešto dobro kod nas preko noći može postati loše.
– Ne daj Bože uvoza – govore neretvanski proizvođači lubenica.
Ono što ih brine i na što godinama upozoravaju je uvoz iz trećih zemalja, poglavito Albanije. Upravo se to dogodilo prošlo ljeto zbog čega je neretvanska lubenica ostala neobrana. Proizvođači se stoga nadaju da će država pojačati kontrole uvoza. Zapravo svi su svjesni da se uvoz ne može zabraniti, ali svakako bi trebalo pojačati kontrole po trgovačkim lancima gdje se uvozna lubenica prodaje kao domaća neretvanska.
Međutim, kako narod kaže, nije svako zlo ni za zlo, poskupljenje nafte poskupilo je i troškove prijevoza pa su mnogi trgovci odustali od uvoza, što ide naruku neretvanskim proizvođačima lubenica.
I Gradimir Šešelj je zadovoljan berbom lubenica. Do sada je ubrao oko 300 tona premda bi se uvijek moglo bolje. U pogone za skladištenje lubenica uložio je više od jedanaest milijuna kuna iz EU fondova kroz Mjeru 4.1.1.
Kaže da mu nedostaje radne snage sada u berbi, a na jesen će to biti berba mandarina. U potrazi za radnicima snalazi se na različite načine. Čak organizirano dovozi radnike iz Hercegovine, iz Selakovca kod Mostara, i Republike Srpske iz okolice Nevesinja.
– Sve je poskupjelo i to je ono što opterećuje poljoprivrednike, a najveća je stavka gorivo. Ja moram proizvesti trideset tona robe da bih je prodao po jednu kunu i podmirio mjesečni trošak goriva od 30 tisuća kuna – kaže nam Šešelj i dodaje da je na svu sreću dobra turistička sezona pa je povećana potrošnja lubenica.
U Neretvi je ovog ljeta zasađeno oko 250 hektara lubenica koje će dati oko 15 tisuća tona uroda.