Malo kome je pošlo za rukom pretvoriti vodu u vino.
Trebalo je proći dvije tisuće godina od svadbe u Kani Galilejskoj i prvog Kristovog znamenja, da netko ponovo učini barenko slično čudesno djelo. Ricetu čudesa zna Cvitko Teskera iz Kijeva, nekada glavni direktor na radiju Velika Gorica, zatim Vladin povjerenik za općinu Kijevo, a kasnije inicijator i realizator prve punionice vode na Cetini, a danas jedan od najvećih proizvođača vina na tom području.
- Nisu to nikakva čudesa. Zajedno s bratom Stipom udarili smo temelje punionice vode na izvoru Cetine podno Dinare. Voda koju smo mi punili nije bila podvrgnuta niti jednom postupku dorade. Jednostavno onakva kakvu nam je Bog dao. Čista, bistra i hladna voda dinarskog krša. Sve je krenulo u pravom smjeru do trenutka kada su njezini kapaciteti prerasli naše mogućnosti. Naposljetku smo punionicu prodali i okrenuli se vinogradarstvu - tek je kratki sažetak životnog puta Cvitka Teskare, koji se nakon dvadesetak godina provedenih u Zagrebu vratio u Podinarje i otvorio novu stranicu života, zamijenivši diktafon i mikrofon dobrom čašicom Pošipa i Debita.
Voda i vino
Međutim, više od novinarstva srcu mu je prirasla proizvodnja zdrave hrane i pića. Upravo tako se i zvala prva obiteljska firma s početka 21. stoljeća, kojom su Teskare započele priču o vodi i vinu.
- Negdje 2006. godine posadili smo prve trsove i danas, petnaestak godina kasnije, na neka dva hektara imamo dvadeset tisuća trsova merlota, lasine, siraha, pošipa i debita. Radi se većinom o autohtonim sortama, uzgojenim na prastarom krškom kraju na goletima naše Dinare i izvoru Cetine.
Paralelno smo uredili modernu vinariju u Vrlici, kupivši od grada prostorije bivše zadruge koju smo prvotno namijenili za sladištenje vode, a kasnije vina. Radi se o milijunskom ulaganju, što u vinograde, što u vinariju. Dobitnici smo raznih priznanja i nagrada za kvalitetna i vrhunska vina. Šampioni smo bijelih vina na sajmovima u Skradinu i Benkovcu, a naše boce završavaju u restoranima diljem Hrvatske. Najviše u Zagrebu.
Nažalost, generalno gledano situacija s vinima nije dobra. Na tržište stižu jeftina makedonska vina, čija je cijena niža od naše ambalaže. Naša prazna boca skuplje košta od njihove pune. To vam sve govori. Svake godine za vinograd trebam izdvojiti od pedeset do šezdeset tisuća kuna samo hladnog pogona, dok u sezoni branja ta brojka raste u nebo. Ipak, u zadnje vrijeme pravi zaljubljenici u dobru kapljicu znaju prepoznati dobro vino - tvrdi Teskera.
Paralelno s vinima, naši domaćini već neko vrijeme bave se i turizmom. Dinara je oduvijek bila primamljiva planinarska destinacija, stoga se već nekoliko godina rentaju „Cvitkovi dvori“.
Interesa ne nedostaje. Od Australije do Amerike, od Japana do Skandinavije, nema mjesta na ovoj zemaljskoj baloti od kuda ne pristižu strani gosti. Pomama će biti još i veća, nadaju se u Kijevu, jer je Dinara od prije godinu dana dobila laskavu titulu Parka prirode.
Boca i čaša
- Nadamo se uspješnijim sezonama. One kod nas traju gotovo pa cijelu godinu. Imate onih kojima je ljeti vruće pa se žele rashladiti na planini, a isto tako i zimi. Godi im snijeg i niske temperature. Svakako, ovaj i ovakav vid turizma ima budućnost u našem kraju. Još kada im serviramo vrhunska vina i domaći med, kojeg po kvaliteti i ekološkim standardima nema nadaleko, mislim da će se još više naših ljudi okrenuti turizmu i na taj način poticati sebe i našu općinu - smatra Cvitko Teskera.
Da su boca i čaša ukorijenjene u njegovoj obitelj, primjer je i njegova kći Ana. Ona proizvodi vrhunska, ne vina već craft piva. Neposlušna, Špurija i Plavuša zanimljiva su imena piva iz „Brloga“ malene, nezavisne i društveno angažirane zadrugarske pivovare iz Zadra.
- Najvažnije je imati volje i elana za rad. Kod nas toga nikada nije manjkalo. Cijela obitelj našla se u ovom poslu - netko na ovaj, netko na onaj način. Netko mora proizvoditi, a netko će tražiti tržište i prodavati. U svakom slučaju, namjera nam je i dalje širiti proizvodnju vina. Trenutno smo uz djedovinu zakupili dio zemljišta kod domaćih ljudi. Vidjet ćemo kako će se sve odvijati, pa koji trs više neće škoditi – zaključio je novinar, povjerenik, zadrugar i vinogradar Cvitko Teskera.