Tikve i tikvice možete voljeti ili obožavati, treće ne postoji. Možete ih koristiti na milijun načina, pripremati od njih tisuće jednostavnih i kompliciranih jela, a uzgojiti možete nebrojeno vrsta – prema obliku duguljaste, okrugle, kvrgave, kruškolike, prema boji – žute, zelene, šatirane..., puzajuće, sjedeće... jestive ili ukrasne... Njihovi su cvjetovi atraktivni kao dekoracija, ali i preukusni kao pohani, pečeni, dinstani...
Tikvice, iako se smatraju ljetnim povrćem, mogu se koristiti tijekom cijele godine jer se mogu dugo skladištiti i zamrznuti. Stoga ih je korisno zasaditi u svakom vrtu. Ali koje odabrati i kako ih uzgajati?
Podrijetlo tikvice ne zna se pouzdano, no čini se da su u Europu stigle u 16. stoljeću i vrlo se brzo udomaćile u našim vrtovima.
U nas se najčešće sade grmolike vrste tikvica, koje su osobito pogodne za male vrtove. Njihovi su cvjetovi jarkožuti do tamnozeleni. Vrježaste uzimaju nešto više prostora u vrtovima, sadrže puno više vode, ali su zato siromašne proteinima, šećerom i mastima, pa ih se smatra iznimnim dijetalnim namirnicama.
Uzgoj obiju vrsta vrlo je jednostavan. Tri do četiri biljke su dovoljne da zadovolje skromne potrebe jedne četveročlane obitelji. Trebaju samo puno sunca, hranjivih tvari i vlage. Sjeme bundeva može se posijati izravno u vrt jer će vrlo brzo izrasti. Možemo sami uzgojiti sadnice ili ih kupiti, a svibanj je pravo vrijeme za sadnju jer više nema straha od smrzavanja.
Inače, sijanje se preporuča četiri tjedna nakon posljednjeg mraza, kako bi se tlo dovoljno zagrijalo, a također se savjetuje da se sjeme namoči preko noći prije sijanja jer će se tako ubrzati klijanje. Sjemenke tikvica obično prokliju za 10 do 12 dana, s tim da je optimalna temperatura za klijanje iznad 14 stupnjeva, dok je za rast idealna ona između 12 i 15 Celzijevih stupnjeva.
Treba znati da tikvicama ne prijaju poremećaji i prekidi rasta i zato teško podnose presađivanje. Stoga sadnice uzgajamo samo u slučaju kada imamo kratku sezonu rasta ili ako sadnice uzgajamo s korijenskim grumenom. Tako doživljavaju manji stres prigodom presađivanja, ako njima pravilno rukujemo.
Tikvice se moraju uzgajati na mješovitim gredicama, u susjedstvu s grahom, kukuruzom, lukom, kapucinkom i drugim cvijećem koje privlači pčele (npr. suncokret, cimet, korijander, korejska metvica...).
Idealno tlo za njih je duboko, vlažno, humusno i dobro pognojeno tlo pH vrijednosti između 5.5 i 7.5. Sadnicama treba redovito zalijevanje i redovito branje plodova (duguljaste tikvice najbolje je brati kada su duge između 10 i 20 centimetara), jer im to omogućuje dugo razdoblje rasta.
Zato ih treba i primjereno gnojiti i zalijevati ispod lista, a po vrućem i suhom vremenu, kada je gornji sloj tla od 2,5 centimetra vrlo suh, potrebno je navodnjavanje. Sa zalijevanjem se ne smije pretjerivati jer previše zalijevanja i vlaženje listova dovodi do gljivičnih bolesti, koje vrlo često vrebaju nasade ovog nježnog povrća.
Najbolje ih je zalijevati ujutro rano jer se tako sprječava brzo isparavanje vode, a kad se počnu oblikovati plodovi, treba ih i dodatno pognojiti.
Galerija tikvica
Tikve squashes su jedna od raširenijih vrsta iz skupine Cucurbitas. Uglavnom su vrježaste i spadaju u zimske tikve koje imaju različitu strukturu kore, od mekanih pa sve do tvrdih, te su raznih oblika, veličina i boja, čija raskoš dolazi do izražaja upravo u jesen kad je pravo vrijeme za njihovu berbu. One su odličan izvor vitamina, imaju diuretička svojstva te beta karoten. Osim za konzumaciju, sade se i u dekorativne svrhe.
Tikve lagenarije mogu se sušiti i koristiti u različite svrhe – kao spremnici za vodu, posude, glazbeni instrumenti, ali i za jelo. Danas se primarno koriste kao ukras.
Zimska tikva cushaw, koja dolazi iz Meksika, može biti različitih oblika i boja – okrugle, kruškolike, bijele, narančaste, žute, plavkaste, plavozelene ili u kombinaciji svih tih boja. Uzgajaju se u toplim krajevima, uglavnom zbog sjemenki, koje se koriste za razne umake.
Muškatne tikve potječu iz tropskih dijelova Amerike i dobro podnose toplu i vlažnu klimu. Vrlo su otporne prema različitim bolestima i kukcima. Njihova kora je srednje tvrda, a meso je jarko narančaste boje i slatkastog okusa. One su vrlo dobar izvor vitamina A, B i kalcija te alfa i beta karotena te luteina i riboflavina, a po obliku su okrugle, kruškolike, izdužene...
Oprašivanje
Jestive bundeve i tikvice obično oprašuju kukci, no ako je vrijeme hladno i plodovi se ne razvijaju, treba to učiniti ručno. Na biljci se najprije pojavljuju i otvaraju muški cvjetovi, koji su manji od ženskih i iz njih se ne razvijaju plodovi. Muški cvijet je na dugoj peteljci.
Cvjetni prah je na muškim cvjetovima sposoban za oplodnju samo 24 sata, a zatim sam otpada, dok ženski cvijet ostaje na biljci i onda kada se već počne oblikovati plod. No, ako ne dođe do oplodnje, otpada i ženski cvijet, a plod se ne razvija.
Cvjetni prah tikvica je ljepljiv i zato ga ne prenosi vjetar, pa je vrlo važno da u vrtu osiguramo dovoljnu prisutnost tzv. korisnih kukaca koji mogu obaviti oprašivanje, dakle prenijeti cvjetni prah s jednog cvijeta na drugi.
U tome možemo pomoći kukcima na način da u vrtu zasadimo medene biljke, začinsko i ukrasno cvijeće koje će ga učiniti šarenijim pa stoga i privlačnijim prijateljski nastrojenim kukcima.
Tek u krajnoj nuždi možemo oprašivanje izvesti sami odsijecanjem muškog cvijeta kojem treba ukloniti latice i pomoću četke nježno prenijeti pelud na ženske cvjetove.