Obilazeći izložbu maslinovih ulja i proizvoda od maslina na Noćnjaku u vodičkom hotelu Olympia ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić zaustavio se i na štandu OPG-a Eugena Novakovića iz Posedarja.
“Može li se od ovog živjeti?”, upitao je ministar. “Kako ne bi moglo. Ako može onaj što na bicikli skuplja plastične boce uz cestu, valjda onda mogu i ja od proizvoda svojih 800 maslina i 200 smokava”, spremno je odgovorio Novaković, piše Agroklub.
Uz ekstradjevičansko maslinovo i kantarionovo ulje on je ministru Tolušiću i njegovim suradnicima ponudio da kušaju suhe smokve, delicije od suhih smokava među kojima okruglice i valjuške s medom i orasima, sok od bazge, energetske pločice, smokvenjake, kobasice, džemove…
”Imamo više od 20 različitih proizvoda od smokava, od kojih su neki prepoznati i izvan Hrvatske, primjerice u Beču i Singapuru”, kaže Novaković.
Njegova je računica jednostavna. Stablo smokava u prosjeku daje 200 kilograma ploda. Bere se puna tri mjeseca svaki dan. Otkupna cijena u veleprodaji od 7 do 10 kuna. U maloprodaji 30 kuna. Za to možeš kupiti 6 kila jabuka. Nije loše, kaže Novaković, ali prava zarada je u finalnom proizvodu s dodanom vrijednošću. Od kilograma smokava on napravi 63 okruglice, svaka stoji 4 kune i to ti je 252 kune, a ako okruglicama od smokava dodaš med, kokos ili čokoladu onda se cijena penje na 300 kuna, pojašnjava Novaković.
Na upit ministra Tolušića što bi preporučio našim proizvođačima mlijeka Eugen je odgovorio jednostavno:
“Umisto što zbog niske otupne cijene od 2 kune i 80 lipa prolivaju mliko, neka sire. Od 8 litara mlika dobiješ kilogram sira, a kilogram sira možeš prodati po 120 do 160 kuna, a to je 7 puta više nego što ti plaćaju za mliko”, na brzinu je izračunao Novaković.
Zanimljivo je kako se on, po zanimanju elektrotehničar slabe struje, (s)našao u poljoprivredi.
"Prije 10 godina ostao sam bez posla u Telecomu", kaže. Kao i ostali dobio je nešto otpremnine, ali od toga se ne živi. U obitelji jedino je supruga Gordana, inače učiteljica, dobivala plaću, a troje djece Božo, Marijana i Božena na studijama. “Shvatio sam da kad ne radiš ti si nitko i ništa. Ni prijatelj na cesti te neće pozdraviti”, kaže Eugen.
U takvoj situaciji pomišljao je čak da bude pogrebnik, jedno vrijeme se bavio mišlju da u Posedarju osnuje šlep službu, a onda se jednog dana sjetio smokvenjaka. Zapravo na stolu u konobi su stajali smokvenjaci (tradicionalni kolač od suhih smokava) koji se u njegovoj i drugim obiteljima u Posedarju prave generacijama.
Tada mu je “kliknulo” da bi već na prvoj prodajnoj izložbi Vrijedne ruke u organizaciji Hrvatske gospodarske komore u Zadru, sudjelovao sa svojim proizvodima - smokvama, smokvenjacima, vinom i rakijom. “Sve je planulo! 40 kila smokava, 20-30 smokvenjaka, vino, rakija… Zarada veća od dobre mjesečne plaće”, kaže Novaković.
Od tada on sadi masline i smokve, podiže vinograd, osniva OPG, a s vremenom, uz samoniklo smilje između maslina sadi još 3.000 sadnica smilja. U Mazinu u Lici uzgaja šljive, jabuke, kruške, orahe, krumpire...
“Umisto što zbog niske otupne cijene od 2 kune i 80 lipa prolivaju mliko, neka sire. Od 8 litara mlika dobiješ kilogram sira, a kilogram sira možeš prodati po 120 do 160 kuna, a to je 7 puta više nego što ti plaćaju za mliko”, na brzinu je izračunao Novaković.
Zanimljivo je kako se on, po zanimanju elektrotehničar slabe struje, (s)našao u poljoprivredi.
"Prije 10 godina ostao sam bez posla u Telecomu", kaže. Kao i ostali dobio je nešto otpremnine, ali od toga se ne živi. U obitelji jedino je supruga Gordana, inače učiteljica, dobivala plaću, a troje djece Božo, Marijana i Božena na studijama. “Shvatio sam da kad ne radiš ti si nitko i ništa. Ni prijatelj na cesti te neće pozdraviti”, kaže Eugen.
U takvoj situaciji pomišljao je čak da bude pogrebnik, jedno vrijeme se bavio mišlju da u Posedarju osnuje šlep službu, a onda se jednog dana sjetio smokvenjaka. Zapravo na stolu u konobi su stajali smokvenjaci (tradicionalni kolač od suhih smokava) koji se u njegovoj i drugim obiteljima u Posedarju prave generacijama.
Tada mu je “kliknulo” da bi već na prvoj prodajnoj izložbi Vrijedne ruke u organizaciji Hrvatske gospodarske komore u Zadru, sudjelovao sa svojim proizvodima - smokvama, smokvenjacima, vinom i rakijom. “Sve je planulo! 40 kila smokava, 20-30 smokvenjaka, vino, rakija… Zarada veća od dobre mjesečne plaće”, kaže Novaković.
Od tada on sadi masline i smokve, podiže vinograd, osniva OPG, a s vremenom, uz samoniklo smilje između maslina sadi još 3.000 sadnica smilja. U Mazinu u Lici uzgaja šljive, jabuke, kruške, orahe, krumpire...
"Najvažnija je raznolikost i da proizvode imaš tijekom cijele godine”, kaže Novaković, koji ne propušta nijedan sajam ni prodajne izložbe. Za svoje proizvode višestruko je nagrađivan. Ponosan je na uspjehe, a za njega I njegovu obitelj koji ih znaju kažu da čega god se dotaknu sve dobro unovče.
Nakon završenih studija sin Božo se zaposlio kao tajnik u Zadružnom savezu Dalmacije, kćer Božena udana Krep, diplomirana ekomistica osnovala je u Zagrebu vlastiti OPG “Blago našeg kraja” putem kojega proizvodi i prodaje sve što i otac Eugen.
Samo, Božena je prodaju proširila i na Beč gdje se u Hrvatskoj kući delikatesa nude proizvodi iz Posedarja, najviše marmalade i ostali proizvodi od smokava. Iste proizvode Božena prodaje i u Singapuru, pred dobivanjem je certifikata za Hallal i Košer, standarde koji se traže na tržištima gdje žive Muslimani, odnosno Židovi.
Tijekom razgovara s Novakovićima od poslovnog čovjeka iz Rusije upravo im je stigla narudžba za 2.200 poklon paketića s okruglicama, arancinima i ušećerenim bajamima po cijeni od 20.000 kuna od čega će im ostati čistih 15.000 kuna.
"Eto, vidite da nije sve tako crno u Hrvatskoj. Može se kad se hoće, ali ne preko noći kao što bi mnogi htjeli. Odmah najnoviji mobiteli, automobili, kamioni, avioni… Osobno, nisam rob materijalnog bogastva, ne zanimaju me milijununi, kule i vile. Ne upirem ni prstom u državu, iako smo dva puta odbijeni na natječajima za sredstva iz fonda ruralnog razvoja. Projekt je dobar, ali nema novaca, odgovorili su iz resornog ministarstva", kaže Novaković.
Više od poticaja znači mu, veli, zadovoljstvo koje je pronašao u maslinama i smokvama.
"Treba raditi i znati gospodariti. Proizvesti, preraditi i prodati”, kaže Eugen Novaković koji je i ministru Tolušiću otkrio formulu svog uspjeha. On je uspio jer voli ono što radi i radi ono što voli.
A na posljednje pitanje novinara Agrokluba smatra li sebe bogatim čovjekom, kralj smokava iz Posedarja, kako ga nazivaju, Novaković je odgovorio: "Da, jesam bogat, ali bogat nije onaj koji puno ima, već onaj kojemu malo triba!"