Dva dana prije velike fešte vina koja će se održati u Dioklecijanovim podrumima, porazgovarali smo s hrvatskom zastupnicom u Europskom parlamentu, Marijanom Petir, članicom Europske pučke stranke (EPP) i Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj, koja je već godinama angažirana na rješavanju problema s kojima se susreću hrvatski vinari. Naša sugovornica, osim toga, koristi i svaku priliku kako bi u Bruxellesu promovirala domaće proizvode, među ostalima i vina.
Gdje su danas hrvatski vinari u odnosu na kolege iz zapadnih zemalja EU-a?
– Hrvatska je tek pet godina dio EU obitelji, a imali smo i okolnosti koje nam nisu išle u prilog, primjerice, kad su tijekom Domovinskog rata brojni vinogradi bili uništeni te su naši vinari bili prisiljeni krenuti od nule... Stoga je teško uspoređivati Hrvatsku i druge države članice. Moram, međutim, reći kako kvalitetom nimalo ne zaostajemo za drugima, naprotiv... Španjolska je, inače, najveći izvoznik ako gledamo količinu jer je njezin udio na globalnom tržištu vina 20,5 posto. Lani je izvezla 22,8 milijuna hektolitara, dok je u stopu prate Italija (21 milijun hektolitara) i Francuska koja je ujedno vodeća po vrijednosti izvoza (9 milijardi eura u odnosu na 2,8 milijardi Španjolske). One su zajedno proizvele 81 posto cjelokupne proizvodnje grožđa u EU-u.
Upozoravali ste kako smo učinili veliki propust ne uzevši milijune koji su nam bili dostupni u okviru EU programa “Vinska omotnica”. Što su hrvatski vinari mogli napraviti tim sredstvima?
– Hrvatskoj je od 2014. do 2018. godine iz tzv. “Vinske omotnice” bilo namijenjeno 266 milijuna kuna, a iskorišteno je krajem prošle godine svega 72 milijuna kuna. Za razliku od ostalih fondova koji su nam na raspolaganju, “Vinska je omotnica” specifična jer planirana sredstva za tu godinu treba i potrošiti. Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju ovog je mjeseca otvorila dva natječaja pri čemu se prvi odnosi na mjeru “Ulaganja u vinarije i marketing vina”, a drugi na mjeru “Promidžba na tržištima trećih zemalja”.
Uz ove dvije mjere postoji još jedna koja se odnosi na restrukturiranje i konverziju vinograda. To su samo neke od mogućnosti koje su na raspolaganju našim vinarima, no gotovo pri svakom razgovoru požale mi se na prenormiranost propisa što, između ostalog, onda rezultira i slabom iskorištenošću sredstava iz “Omotnice”.
Je li točno da zbog neusklađenosti zahtjeva Ministarstva poljoprivrede s realnim stanjem na terenu vinari nisu u mogućnosti aplicirati na sredstva iz Programa ruralnog razvoja?
– To nije slučaj samo s ovom, već i s ostalim granama poljoprivrede. I prilikom razgovora s vinarima na Sabatini, ali i za nedavna posjeta Kninu gdje sam se susrela s gradonačelnicima, načelnicima i lokalnim proizvođačima iz dalmatinskoga zaleđa, svi su iskazali nezadovoljstvo promjenama pravilnika neposredno prije raspisivanja natječaja ili u tijeku samoga natječaja. Znamo da smo imali probleme od samog početka jer je izrada Programa ruralnog razvoja kasnila, pri čemu smo izgubili dragocjeno vrijeme, a potom su se pravilnici i natječaji prilagođavali potrebama pojedinaca, tako da je Europska komisija morala intervenirati i zaustaviti malverzacije.
Hrvatskoj je na raspolaganju 2,4 milijarde eura za ruralni razvoj do 2020. godine, a prema podacima koje mi je na moje zastupničko pitanje dostavila Europska komisija vidljivo je da smo iskoristili svega 18 posto, čime se Hrvatska svrstala ispod europskog prosjeka. Nadam se da će natječaji koji su sada u tijeku donijeti određeni pomak jer nam s jedne strane ruralna područja vape za investicijama i mladi odlaze iz Hrvatske, dok s druge strane novac koji imamo na raspolaganju nije iskorišten.
Izjavili ste kako bi se pojedina područja u Hrvatskoj mogla brendirati i kao vinske regije. Na koja ste područja mislili i što bi se time dobilo?
– Hrvatska ima odlične pretpostavke za uzgoj vinove loze i proizvodnju vina, no kako mi proizvodimo male količine vina drugima možemo konkurirati samo kvalitetom. Ako znamo da se više od 20 tisuća hektara površine u RH nalazi pod vinogradima, a registrirana je 41 tisuća proizvođača vina, onda je jasno koji potencijal imamo. Smatram da naše regije u kojima postoji tradicija uzgoja vinove loze, a posebno autohtonih sorti, treba brendirati kao vinske što bi podrazumijevalo brendiranje cijele destinacije sa svim njezinim potencijalima te prirodnim i kulturnim ljepotama. To bi osiguralo bolju prodaju vina u vinarijama i veću cijenu, ali i dolazak turista koji bi osim vina sasvim sigurno kupovali i druge autohtone proizvode s naših OPG-ova. Takvim bi se modelom ujedno omogućilo i samozapošljavanje lokalnog stanovništva.
Kako su se naši vinari snašli na tržištu EU-a? Gdje najviše izvoze?
– Prema podacima Državnog zavoda za statistiku prošle godine smo izvezli 54 tisuće hektolitara vina u zemlje izvan EU-a i zemlje članice EU-a. Vidimo da je to doista malo u usporedbi s milijunima koje izvoze najveći proizvođači. Hrvatska gospodarska komora (HGK) je objavila kako je prošle godine do studenoga više od četvrtine izvoza završilo na tržištu susjedne Bosne i Hercegovine, a nešto su veće količine izvezene i u Njemačku, Austriju, Crnu Goru i SAD.
Koliko su domaći vinari pogođeni uvozom?
– Državni zavod za statistiku u travnju je objavio podatke kako je Hrvatska u protekloj godini proizvela 760.000 hektolitara vina dok je, primjerice, 2010. godine proizvela 1,43 milijuna hektolitara. Očito je da su trendovi proizvodnje negativni, a da je europsko tržište otvorilo i omogućilo ulaz stranim, možda i jeftinijim vinima. Prosječna potrošnja po stanovniku bila je oko 22 litre vina, a naš stupanj samodostatnosti iznosio je 75 posto. Usporedbe radi, lani smo uvezli 295,7 tisuća hektolitara, a 2001. godine 64 tisuće hektolitara.
Iako Hrvatska turistička zajednica, HGK i ostale organizacije ulažu znatna sredstva za promociju vinarstva na brojnim sajmovima, vidljivo je da se ne uspijevamo pozicionirati na tržištu kako bismo htjeli. Moram, također, izraziti zabrinutost zbog nedostatka radne snage na hrvatskom tržištu rada jer su mi se obraćali vinari koji su i po nekoliko mjeseci neuspješno tražili radnike koje bi pošteno platili za rad u svojim vinogradima.
Tijekom mandata u Europskom parlamentu promovirali ste često naše proizvođače vina u Bruxellesu.
– U travnju sam u Europskom parlamentu ugostila vinare, šampione Sabatine 2017.; Stjepana Đurinskog (OPG Đurinski) i Janka Jovanova (Pošip PZ Čara, Pelješac), a baš prošloga tjedna prilikom predstavljanja Slavonije pili smo izvrsno misno vino Đakovačko-osječke nadbiskupije. Prošle godine u posjet su mi stigli i moslavački vinari sa svojom autohtonom sortom Škrlet te sam im osigurala i susret s belgijskim vinarima i distributerima. Na najavi 15. po redu Mediteranskog sajma u Bruxellesu u suradnji sa Zadružnim savezom Dalmacije svi su posjetitelji u Europskom parlamentu mogli uživati u vinima iz Poljoprivredne zadruge Potomje, PZ-a Pošip i PZ-a Putniković. Prigodom izložbe o blaženom Alojziju Stepincu predstavila sam, pak, vina iz krašićkog kraja.
Vrhunsko ili čuveno
Prije nekog vremena stigla je inicijativa od pojedinih vinara da se termin “vrhunsko” zamijeni s “čuveno”. Što mislite o tome?
– Znam da postoji inicijativa za izmjenu Zakona o vinu, pa bi svakako trebalo konzultirati vinare u tom procesu izmjene zakona, ali i pogledati prema kojim kriterijima svoja vina označavaju Francuzi, Talijani i Španjolci koji su najveći proizvođači i izvoznici vina u Europi.