problem do problemaUložili su pola milijuna kuna vlastite ušteđevine, a jedva preživljavaju: 'Kada bismo se mogli vratiti u prošlost s ovim iskustvima, radije bismo radili za nekog drugog!'

OPG Krebs Marjan nalazi se u mjestu Podturen u Međimurskoj županiji. Osnovan je 2013., a članovi i "radna snaga" su Marjan i supruga Sanja. Marjan je po struci građevinski tehničar s 22 godine staža i terena (po Hrvatskoj, Sloveniji i Njemačkoj). Zbog posla na terenu tražio je neki način, posao, zanimanje da bi mogao biti kod kuće. Odluka je pala na poljoprivredu.

Prvotno su pokušavali opskrbljivali 50-80 obitelji mjesečno s povrćem i tri vrste mesa (piletina, pačetina i kunići), ali to im nije uspjelo, piše Agroklub. Nisu se mogli naplatiti.

"Ono što je "vani" sasvim normalno, kod nas postaje neizvedivo", kaže Marjan dodajući da su prije, kada su radili presadnice iz usluge, uzimali jednu radnicu ali ove godine više ne rade presadnice za druge jer imaju dužnike. Kako kaže, čeka se da se počne sa berbom pa da se plati te su stoga odlučili raditi samo za sebe.

Na OPG-u se nalazi 1.000 m2 profesionalnog plastenika s duplom folijom, 600 m2 grije se podno s vrućom vodom na drveni ogrjev te 1.000 m2 zemljišta što je površina koju sami mogu obrađivati. Uzgajaju raznoliko povrće: kupus, paprika, salata, radič, rajčica, paprike, luk…

Proizvode prodaju na gradskoj tržnici četiri dana u tjednu i subotom imaju dostavu po okolnim selima. "Tu se pojavljuju problemi s općinama, neke dozvoljavaju dostavu, neke samo prodaju na jednom mjestu, neke ne znaju kako to regulirati, neke računaju 50 kuna po danu po selu, neke besplatno a neke bi računale po dužini ulica. Svakakvih smo se gluposti naslušali.

Što se tiče pomoći od države, mali OPG nema nikakve šanse (razni natječaji, štete od nepogoda), mi smo tu građani ne znam kojeg reda. Netko radi u firmi i ima godišnji promet na tekućem računu 40.000 kuna, njega se u banci cijeni i može dobiti kredit, a OPG sa 100.000 kuna je "nesiguran" i ne može dobiti ništa", kaže Marjan dodajući da nemaju pravo na poticaje jer nemaju 0,6 hektara zemljišta.

 

Ova godina je bila teška što se tiče prirodnih nepogoda: u rano proljeće jak vjetar je potrgao foliju sa 400 m2 plastenika, (šteta u materijalu 40.000 kuna), u ljeto tuča veličine teniskih loptica, (pucali su i crijepovi), uništeni krov kotlovnice i spremišta (70 m2) i plastenik 600 m2, (šteta 40.000 kuna). Vanjska proizvodnja povrća je uništena.

”Iz općina su obilazili sela i odmah su mi rekli da ništa od priznavanja štete, a najveći problem je bio “kako ja znam kolika mi je šteta u materijalu?! Imao sam zadnje račune za plastenik od 2015. godine pa su samo zašutjeli koliko to košta", dodaje Marjan. 

OPG Krebs je počeo i prerađivati povrće, ali su odustali jer ne mogu biti konkuretni jeftinom uvozu. Kupca zanima samo cijena, nije bitno da li je to svježe ili ukusno kad je u trgovačkom lancu uvijek neka akcija. Proizvode veću količinu da bi mogli parirati s cijenom, da bi s količinom dobili potrebnu materijalnu potporu za preživljavanje.

Supružnici Krebs uložili su vlastitu ušteđevinu oko 500.000 kuna za pokretanje posla (kombi, plastenici, ceste, rezervari vode, grijanje…). Kada bi se mogli vratiti u prošlost s ovim iskustvima, nikad se, kažu, ne bi upustili u to, radije bi radili za nekoga.

"Ovako, ja sam prvo običan fizički radnik, pa poljoprivrednik, prodavač, ekonom, menadžer s radnim vremenom 24 sata dnevno 7 dana tjedno, a to se ne vidi u financijama, uvijek smo negdje oko nule." 

Luk je, otkrivaju svoja iskustva, biljka koju možemo uzgajati i u zimskom vremenu pod uvjetom da nema dugih razdoblja mraza. Za razliku od rajčice koja za normalan rast treba 15.000 luksa (što je na našoj geografskoj širini tek u ožujku), luk raste na 1.000 luksa (kod nas u prosincu ima 7000 luksa). Ali opet kratki dani bez sunca tjeraju da se lišće luka izdužuje pa možemo imati i po 60 cm tankog lista. Takav izduženi list nema snage da stoji uspravno pa se savijaju i trgaju, budu previše "nježni" pa su tim i podložni raznim bolestima, a luk srebrenac je pogotovo podložan pepelnici. Da bi se izbjegla kemijska zaštita najednostavnije je pošišati luk. Bez ikakvog straha pošišati duge, stare i bolesne listove, biljci ćete olakšati daljni rast i maknuti bolest bez kemije.

U poplavi novih vrsta salata radič je nepravedno zapostavljen. Veliki proizvođači radije proizvode masu jeftine salate nego radič bogat vitaminima i mineralima, koristan za zdravlje krvnih žila. Crveno-ljubičaste boje malo gorkog okusa ,bogat antioksidantima, kalcijem, magnezijem, željezom, fosforom, cinkom i vitaminom C, male kalorijske vrijednosti. Od ugljikohidrata najviše je zastupljena fruktoza i inulin, što ima osobitu vrijednost u prehrani dijabetičara. Jednostavan za uzgoj, uz malo pažnje od jedne biljke dobije se više uroda.

 

Paprika obožava stajnjak, nažalost danas se teško nalazi kvalitetan stanjak koji nije pun antibiotika i hormona kojim su krave tretirane i zato ubacuju u zemlju biljne otpatke (slamu), koriste peletirano bio gnojivo, prirodne mikroorganizme koji poboljšavaju zemlju i bore se protiv loših gljivica.

- od trenutka sijanja do berbe treba 5 mjeseci
- od oplodnje cvijeta do crvenog ploda treba 75 dana ako se sve poklopi(noćne i dnevne temperature)
- za 1 kg paprike treba 60 l vode ako je tlo malčirano i imate mrežu za zasjenu u vrućim danima
- ako tlo nema foliju, potrošnja vode je dupla
- bez mreže za zasjenu na suncu može propasti i 50% uroda, svaka paprika koja je izložena suncu izgori
- ako je biljka više od 2 sata povenuta, automatski povlači vodu iz plodova i te plodove možete baciti
- nije svaka crvena rog paprika za ajvar, sorta paprike mora imati min. 8% suhe tvari, sva paprika koja ima manje sklona je kvarenju, a time i sam ajvar
- da bi dobili kvalitetnu sortu paprike za ajvar na vašem terenu, potrebne su godine selektiranja i izabiranja sjemena…
- rajčica se obavezno cijepi, cijepili su i papriku, ali to nije previše unosno. Od trenutka sijanja do sadnje ponekad je potrebno i 100 dana, ovisno o vremenu. Dugi period, ali su zato koristi od cijepa velike: tolerantan na bolesti zemlje, (nematode, fusarium...), lakše podnosi niske i visoke temperature. U slučaju neke bolesti oporavak je brži (gdje hibrid umire on može preživjeti bez posljedica, npr. neke bakterije), i s manjom količinom vode se ne pojavljuje vršna trulež, plodovi su bolji za transport (kod mekanih sorti, npr. volovsko srce).

Jedna zanimljivost: jeste li znali da je prva rajčica koja je došla u Europu bila žuta? Zatim se je reklamirala kao voće ljubavi, a znamo da žuta nije boja ljubavi. I tako je prevladala crvena rajčica, kažu za Agroklub supružnici Krebs.