Dođite u Biorine, otiđite u zaselak Zelići pa ćete vidjeti što nam čine divlje svinje.
Ovo je prešlo svaku mjeru. Samo meni uništen je veliki vrt zasađen krumpirima, a da ne govorim kolike su štete napravile susjedima iz okolnih zaselaka. I ne samo to, životinje su se okuražile i dolaze tik do kuća. Vjerujte mi da mi se i ne ulazi u vrt, jer sam silno razočaran.
Tim nam se riječima obratio Nedjeljko Zelić iz istoimenog zaseoka u Biorinama, najzapadnijeg mjesta Imotske krajine. U okruženju u kojem živi samo nekoliko stanovnika, svaka vrtača i njiva vape za ljudskom rukom.
Zelićev vrt, koji se naslanja na njegovu novu kuću, potpuno je izrovan. Vidi se da su se divlje svinje, kojih ima, kako tvrde mještani, veliki broj i spuštaju se s brda Osoje, odradile svoj posao znalački, svojim su rilima sve raskopale i osladile se mladim plodovima. Ove godine Nedjeljko sigurno neće imati krumpira.
– Tako je – potvrđuje Ivan Zelić, Nedjeljkov susjed i kum, te dodaje:
– Morat će krumpire kupovati u trgovini. Istina, svinje čine štetu, ali moram istaknuti možda dvosmislenu izjavu: napadati ih ili obraniti. Vidite i sami da u selu gotovo da i nema stanovnika, pa su životinje zaposjele prostor koji su stoljećima naseljavali ljudi. I ne samo selo, nego i šumu, kao i okolne plodne vrtače. Ljudi odoše u grad, a divljač polako dolazi sve bliže kućama.
Poznavatelji prilika, osobito ljudi koji znaju da su lovačka društva rijetke preostale udruge i organizacije u manjim sredinama u Zagori, postavit će pitanje gdje su tu lovci.
– Lovci se bore da poštuju zakonske odredbe i da spašavaju ljude od ovakvih nametnika. Možemo produžiti lov, produžiti čeku. Eto, meni su divlje svinje lani pojele 800 kilograma kvalitetnog crnog grožđa. A čekao sam ga ko ozebao sunce! I što ću, rekoh, moje divlje svinje, koje svaki dan susrećem, pojele moje grožđe ili pojele – svoje grožđe.
Mi smo od 1. rujna lovili, ubacili smo i subote kad bismo god imali ljudi da lovimo i malo reduciramo populaciju nakoćenih divljih svinja i omogućimo mirnu sadnju, barem krumpira, kao najvažnijeg povrća.
Nažalost, sad je vrijeme kad se divlje svinje kote. I dok se starije jedinke skrbe o pomlatku, lanjski primjerci čine štetu na ovim površinama, pa tako i u Nedjeljkovu vrtu. Krumpir koji je posađen sada im je i najveća poslastica – naglašava Ivan Zelić, iskusni lovac.
Događaju li se slične štete i u okolnim biorinskim zaseocima – Škarama, Jurišićima i ostalima?
– Mnogi ljudi ovdje žive u Splitu, Sinju ili nekim drugim mjestima po našoj županiji. Vikendom dođu ovdje, posade krumpir ili neko drugo povrće i odu, a ne zagrade svoje obradive površine. Tu je problem, jer oko kuća nema nikoga pa divljač dođe i uništi sve.
I onda zovu nas lovce i jadaju se da su im svinje sve pojele. Razumijem njihovu ljutnju, ali i mi smo nemoćni. Unatoč lošoj financijskoj situaciji, lani smo kupili repelente. Podijelimo ljudima, koji to stave u okružje svojih njiva i vrtova i zaštićeni su od svinja.
Imamo primjer i kod mene. Vrt sam okružio žicom i stavio boce koje odvraćaju svinje. Najbolja je zaštita ograda, i ako ljudi žele imati zdravo povrće ovdje u Biorinama, a vidim da žele, neka onda postave ograde oko svojih imanja i to će biti to. U suprotnom, teško je očekivati da se ovakvi slučajevi kao kod mojeg kuma Nedjeljka neće ponavljati – zaključuje Zelić.