S odlaskom Tonka Maroevića, renesanasnoga, romaničkog i modernog čovjeka, partio je i dio čakavske, štokavske, mletačke i slavenske Dalmacije

Znali smo da će to biti ili na predstavljanju knjige ili na otvorenju izložbe, ili u likovnom atelieru pri radu na slikarskoj/kiparskoj monografiji ili u uredu među librima u pisanju kakve pjesničke sinteze ili kritike. Znali smo da će to biti možda u međuvremenu, na putu iz atelijera u ured, ili u hodu s otvorenja izložbe na predstavljanje knjige.

Znali smo da Tonko Maroević neće umrijeti u bolnici. Dan nakon što je predstavio knjigu u svojem Starom Gradu, Pajizu, i dan prije no što će predstaviti još jednu knjigu u Jelsi, areloj srca naglo je stao baš u njegovu domu, u Storemu Grodu, Pajizu. Tonka Maroevića ubio je slobodan dan…

U Tonka nije bilo praznoga hoda. Štoviše, on je i u hodu čitao, i u hodu bilježio natuknice ili zapisivao stihove nekog od zafrkantskih soneta...