StoryEditor
KazališteLiberalnija od mnogih

Zoja Odak - glumica kraljevske aure: bila je čuvarica digniteta kazališne umjetnosti opirući se svakoj profanaciji i banalnosti

Piše Jasmina Parić
21. ožujka 2021. - 13:15

Nagradu Grada Splita za životno djelo posmrtno je dobila glumica Zoja Odak, nacionalna dramska prvakinja, odlučila je gradska Komisija za javna priznanja.

Zoja Odak napustila nas je prošloga ljeta, u 73. godini života, a u HNK-u Split, svojemu matičnom kazalištu, desetljećima je igrala niz velikih uloga dramskog repertoara, koje su je svrstale u sam vrh hrvatskoga glumišta. Prvenstveno je bila kazališna glumica, premda se nekoliko puta okušala i na filmu i televiziji, a i ti su projekti bili zapaženi, nagrađeni i upamćeni. U više je navrata gostovala i u drugim teatrima, ali je ipak najveći dio života i karijere vezala uz rodni grad.

Rođena je u Splitu 1947. godine, gdje je završila osnovno i srednje obrazovanje. Teatrologiju i književnost diplomirala je u Sarajevu, a prve dramske uloge ostvarila je u kazalištu Titovi mornari (današnje Gradsko kazalište mladih) u Splitu, kao i brojni kolege njezine generacije.

image
Paun Paunovic/Cropix

BRZ USPON

Kao talentiranu mladu glumicu, HNK Split je angažira 1972. godine, a njezin brz glumački uspon počinje s obnovom kazališne zgrade 1979. godine.

Vrijeme pune afirmacije došlo je osamdesetih i devedesetih, kada Zoja Odak ostvaruje niz antologijskih uloga. To je ujedno i razdoblje značajnijih nagrada. Tako je, za ulogu Truse u "Bljesku zlatnog zuba" Mate Matišića (1987.), u režiji Marina Carića, Zoja Odak nagrađena Majskom nagradom Društva dramskih umjetnika Hrvatske. Za tu ulogu, prisjećala se, transformirala se, a nije koristila nikakvu posebnu šminku ni masku – dostajala je gesta, govor, i jedan rubac.

– U povijesti ove naše kazališne žute kuće, osamdesete su bile doba nekakve kreativne renesanse, s projektima koji su bili prepoznati daleko izvan naše male, lokalne zajednice, što je vrlo važno. Tada sam tumačila niz uloga iz antičkog repertoara, Krležu, Čehova..., ali i jednu od mojih najdražih kreacija, Trusu u Matišićevu "Bljesku zlatnog zuba", gdje me nitko nije prepoznao – prisjećala se glumica.

image
'Amerikanska jahta u splitskoj luci'
matko Biljak

Slijedi jedna od najznačajnijih uloga – uloga Klitemnestre u Euripidovoj "Elektri" (1988.), u režiji Paola Magellija. Za tu je ulogu nagrađena Zlatnim lovor vijencem na Sarajevskom MES-u, a ista uloga donosi joj i prestižnu hrvatsku nagradu "Dubravko Dujšin", nakon koje i publika i kritika Zoju Odak svrstavaju u sam vrh hrvatskoga glumišta.

U nepreglednoj niski kreacija iz tog razdoblja, ističu se i ona Laure u "Dundu Maroju" Marina Držića (1985.), u režiji Marina Carića; Dol Common u "Alkemičaru" Bena Jonsona (1987.), u režiji Želimira Mesarića, i Uršule u "Ribarskim svađama" Carla Goldonija (1991.) i režiji Vanče Kljakovića.

Vanča Kljaković režira i "Šjoru Filu" Eduarda de Filippa (1992.), u kojoj Zoja Odak igra naslovnu ulogu Filomene Luštrine i s njom gostuje na Međunarodnom festivalu o Eduardu de Filippu.

Prije toga, dok je šjoru Filu još glumila doajenka Marija Danira, Zoja Odak nastupila je u istom djelu u komičnoj ulogi sluškinje Luce.

image
Kao trojanska kraljica u 'Hekubi' na Splitskom ljetu
Matko Biljak

PUNO ULOGA, PUNO NAGRADA

Dobila je potom nagradu "Marul" na Marulićevim danima (1994.) za ulogu Melite u "Ledi" Miroslava Krleže i režiji Želimira Oreškovića.

Kao dramska glumica kojoj je blizak klasičan repertoar, Zoja Odak ostvarila je niz vrlo zapaženih kreacija, poput uloge Elmire u Moliereovu "Tartuffeu" (1996.), u režiji Eduarda Milera, Katerine Kohlakove u "Braći Karamazovima" F. M. Dostojevskoga (1998.), u režiji Ozrena Prohića, i Irine N. Arkadine u Čehovljevu "Galebu" (1998), koji je postavio Georgij Paro.

Za tu ulogu na 44. Splitskom ljetu prvi put dobiva nagradu "Judita" Slobodne Dalmacije za najbolje glumačko ostvarenje.

Pet godina kasnije, na 49. Splitskom ljetu, za naslovnu ulogu u predstavi "Antigona, kraljica u Tebi", žiri nagrade "Judita" još jednom je Zoji Odak dodijelio tu prestižnu nagradu. Svoga drugog "Marula" Zoja Odak dobiva 2002., na 12. Marulićevim danima, za ulogu Laure Lenbach u Krležinoj drami "U agoniji".

image
'Alkestida', s Mustafom Nadarevićem
Arhiva Slobodne Dalmacije

Od brojnih uloga koje je u HNK-u Split i na Splitskom ljetu Zoja Odak tumačila samo posljednjih dvadesetak godina, valja spomenuti nastupe u predstavama "Buzdo", "Vera Baxter", "Svećenikova djeca", "Povratak u pustinju", "Antigona", "Trovačica", "U agoniji", "Kate Kapuralica", "Alkestida", "Antigona, kraljica u Tebi", "Francuzica", "Udovice", "Ćelava pjevačica", "Skup", "Bakhe", "Prije sna", "Smij i suze starega Splita", "Hekuba", "Adio kauboju", "Amerikanska jahta u splitskoj luci", "To dijete", "Majka Courage i njezina djeca" – da nabrojimo samo naslove klasičnih i suvremenih djela koja su postavljali ugledni redatelji.

Posljednji se put na sceni HNK-a Split pojavila u ulozi Rebecce Nurse u "Kušnji " (komadu poznatijem kao "Vještice iz Salema") Arthura Millera, u režiji Nenni Delmestre.

Pred premijeru nam je kazala:

– Privukla me činjenica da Rebecca nosi u sebi dimenziju veću od samog kazališnog čina i kazališne uloge. Ta žena je postojala, bila je pobožna i ispravna osoba i svejedno je nastradala u ludilu koje je zahvatilo Salem. Ta žena posjedovala je mudrost, mirnoću, jednostavnost i veliku sposobnost da razluči dobro od zla. Nađe se takvih osoba koje su oličenje ljudskosti, ali nisu baš česte. Istinitost njezina postojanja bila mi je dodatni poticaj – osjećam da kroz mene govori i poručuje: "Budite prijatelji, živite u dobru, a ne u zlu."

image
U 'Hekubi' 
Matko Biljak

Zoja Odak bila je jedna iz sjajne plejade umjetnika koji su utisnuli svoje tragove u svaki kutak splitskoga teatra, koji su blistali u njegovim najplodnijim razdobljima, ali i održavali ga u nekim slabijim. Bila je čvrstina, konstanta, sinonim za ozbiljan, promišljen rad. Na takve se teatar oslanja, na njima se gradi i održava.

Njezin umjetnički izričaj bio je jedinstven i originalan. U prvom redu odnosi se to na siguran nastup, na njoj svojstveno dostojanstvo kojim bi zavladala scenom čim bi na nju stupila, bilo u antičkom kostimu – a ležale su joj itekako uloge antičkih junakinja – bilo u razderanim krpama ili večernjoj toaleti. Uz to, za nju je bila specifična blaga distanca, bolje rečeno, nepodilaženje publici. Nikada nije pristala na koketiranje s gledalištem.

Bila je uz to i čuvarica digniteta kazališne umjetnosti, koju je štovala gotovo religiozno, opirući se svakoj profanaciji i banalnosti.

U POZICIJI GLEDATELJA

Ova je umjetnica bila znatno liberalnija od mnogih kolega koji su joj mogli biti djeca, pa i unuci.

Strah, kalkulacije, kompromisi – sve je to bilo daleko od nje. U mnogim teškim, prijelomnim situacijama u kojima se našao splitski HNK, prva bi jasno i glasno rekla što misli, ne brinući se puno hoće li zbog toga biti uvrijeđenih, hoće li navući neprijateljstvo za vrat.

image
S Nenadom Srdelićem i Nikolom Ivoševićem u 'Amerikanskoj jahti u splitskoj luci'
Matko Biljak

Bila je svjesna svojih sposobnosti, svoje kvalitete i veličine. Kraljevske uloge su joj ležale, i kraljevski je hodala gradom.

Svoj posao nije mistificirala, ali je znala koliko troši čovjeka i jede životnu energiju.

Zadnjih godina našla se u poziciji gledatelja i, kako je govorila, taj odmor i odmak ipak joj je bio dobrodošao.

Ali, rekla je, opaža i to da na pozornicama nekako nestaje osobnosti, da se njeguje prosjek i teži izjednačavanju. Uostalom, i u čitavom društvu je tako. Ljudima fali osobne aure.

Zaključimo s njezinim stavom o mladim glumcima koji nastavljaju u Splitu kazališnu priču – možda će nekome i koristiti:

– Ja vam pripadam staroj školi i nisam sklona bezrezervnom glorificiranju mladosti. Točno znam tko će se od njih uzdignuti iznad prosjeka, tko će se razviti u originalnu ličnost, ali ne bih o imenima. Bojim se da se mladosti pretjerano lijepe superlativi radi mladosti same, a taj način tetošenja zakočit će ih u umjetničkom razvoju.

Mnogo treba uložiti da bi glumac izrastao u snažnu osobu, i na sceni i u privatnom životu. U ovom trenutku za njih nije najvažnije samo kako su odigrali ulogu. Važno je i kako se netko ponaša prije i poslije izlaska pred publiku, kako živi, što poštuje, što čita. Sve će se to odraziti na njihov budući profesionalni put.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
31. srpanj 2021 18:16