StoryEditor
KazališteUOČI PREMIJERE

Irina Čaban Bilandžić je balerina ukrajinskih korijena, a postala je Splićanka zbog ‘Labuđeg jezera‘: Došla sam ovdje, zaljubila se i ostala

15. siječnja 2021. - 19:30

Nakon duže pauze balerine i baletani trebali bi se vratiti na pozornicu splitskog HNK s premijerom "Labuđeg jezera" 29. siječnja. No, ne s predstavom u klasičnom izdanju, sa morem bijelih "pačkica", već u suvremenoj obradi portugalskog koreografa Daniela Cardosa. Uloga kraljice labudova, prelijepe Odette, dodijeljena je prvakinji baleta Irini Čaban Bilandžić, princa Siegfrieda koji se zaljubljuje u nju plesat će Aaron Kok, crna labudica Odile bit će prvakinja baleta Eva Karpilovska, a njenog oca, čarobnjaka Rothbarta zbog čije su magije djevojke zatočene u tijelima labudova, pleše Jurgen Rahimi.

image
Premijera baleta Correr o Fado na Sustipanu
Matko Biljak

Balerine i baletani vratili su se svojoj svakodnevnoj rutini i vježbama u Baletnom studiju HNK Split, a uoči premijere "Labuđeg jezera" razgovaramo sa Irinom Čaban Bilandžić kojoj je upravo taj balet okrenuo život u drugom smjeru. Radi njega je iz rodne Ukrajine došla u Split, u kojem radi već punih 15 sezona. A posredno je pomogao i da u kazalištu upozna svoga supruga, splitskog glumca Vicka Bilandžića, te da ovdje zasnuje obitelj, te da postane - Splićanka:

- Za "Labuđe jezero" sam baš vezana jer je to bila prva predstava u kojoj sam radila kad sam došla u Split, u vrijeme kada je ravnateljica bila Almira Osmanović. To je jedan od onih čistih, "bijelih" baleta, kako mi kažemo. Jedna od najpoznatijih predstava uopće, tako da i one koji ne idu u kazalište riječ "balet" asocira na Labuda, Princa i "Labuđe jezero". A meni je ta predstava posebno draga. Znam sve uloge, baš sve, jer smo je puno puta igrali. Znam svaku notu. Zato mi je i pomalo čudno kad radim ovu modernu verziju.

image
Balet Gusar
Matko Biljak

Uvijek više volim klasične izvedbe, ali dobro je i za publiku i za nas baletane da se radi na različite načine, da se tijelo kreće drugačije, da imamo tu mogućnost. Zašto publika ne bi vidjela nešto neoriginalno na originalnu glazbu Čajkovskoga? No, iskreno, trebalo mi je malo više vremena za pripremu – veli ova plesačica koja je ispisala je dugačak spisak uloga koje je otplesala, u rasponu od klasičnih, romantičnih "bijelih", preko neoklasičnih, do modernih baleta.

Mahom glavnih uloga, a samo u posljednje vrijeme zaljubljenici u plesnu umjetnost pamtit će njene fantastične izvedbe u komadu Igora Kirova "Derviš i smrt" gdje je igrala Kadijinu ženu, pa Medore u "Gusaru" za koju je nagrađena Nagradom hrvatskog glumišta ili završne scene "Posvećenja proljeća" uz glazbu Igora Stravinskog, na sustipanskoj pozornici Splitskog ljeta.

Prošle godine koreograf Daniel Cardoso joj je povjerio glavne uloge u svojim predstavama: balet "Correr o Fado" kulminira završnom scenom u kojoj Irina pleše pod vodom na sceni, a nakon nje je počela pripremati Odettu u "Labuđem jezeru" čija se premijera na žalost odgađa još od svibnja.

- No, kako se dogodilo da ste došli u Split? - pitam je.

- Pozvana sam 2005. godine, kada se obnavljalo "Labuđe jezero" pa su tražili više balerina. Preko pedagoga koji je iz Ukrajine, a radio je ovdje, Vladimira Šuvalova. U to vrijeme sam radila u Kijevu, a on je došao doma na godišnji i tražio je nove plesačice. Došao je u kazalište, a ja sam tamo pripremala upravo "Labuđe jezero". Čuo je glazbu, pogledao je probu, sačekao me kad je završila, upoznao se samnom. Pitao me tko sam? Ispričao mi kako se u Splitu obnavlja predstava i ponudio mi – da li bi htjela otići i probati? To mi je bila prva sezona da plešem u Kijevu, jer ja sam iz Odese, tamo sam se školovala. Plesala sam i Bijelog i Crnog labuda, u klasičnoj verziji obje uloge pleše jedna plesačica, i Odette i Odiliu. Brzo sam trebala odlučiti. Nisam bila vezana za Kijev, pa, rekoh, zašto ne?

- Što ste znali o Splitu kad ste imali niti 20 godina?

- Ništa. Znala sam za bivšu državu, a o Splitu ništa, niti gdje se nalazi. Znala sam samo ono što mi je Šuvalov objasnio, da je HNK nacionalna kuća, da je u pitanju manja baletna trupa, manji grad, ali opet da je sve na nacionalnoj razini. Nije mi mogao objasniti sve detalje i sistem rada, ali s razlikama sam se kasnije suočila.

image
Balet Piazzolla Stravinski
Matko Biljak

- Što se razlikovalo, na primjer?

- Što je drugačije? Malo mi fali repertoar. Ovdje se stalno skidaju predstave, pa se rade nove, a to se kod nas nikad ne događa. Ako je predstava dobra, ona ide, ide, ide...Komplet uvijek istih predstava se vrti i ne silazi sa repertoara. Ovdje nije tako. Skinu predstavu i nemaš je. Radiš za nju naporno, a odplešeš je samo deset puta, što je jako malo. Šteta je. S "Labuđim jezerom" smo ipak imali sreće jer smo s Almirom imali puno gostovanja. Navježbali smo, bilo je dovoljno predstava, svaki dan smo je plesali po Italiji.

- Ovdje ste isto plesali naslovnu ulogu?

- Da. Zato sam i došla u Split, to mi je bilo bitno. U Odesi i Kijevu sam već pripremala glavne uloge, tako da sam htjela nastaviti solističku karijeru, a ne biti u ansamblu.

- Kako ste se snašli ovdje? Bilo je kolega koji govore vaš jezik?

- Da, još uvijek su tu, Albina Rahmatullina i Lev Šapošnikov, Elena Nikolaeva i njen muž Igor Gluškov, pa Šuvalov. Bilo je lakše jer sam imala koga nešto upitati, nisam znala jezik. Ono, dok se snađeš u normalnom životu, a sve drugo mi nije bilo ni tako teško. Balet je takav posao da nema prilagođavanja. On je internacionalna profesija koju možeš svuda raditi, plesati. Na početku je malo teže, a poslije se snađeš. Bilo nas je desetak u Vili Dalmacija, mojih godina, svi smo se međusobno družili.

- Cijeli život ste u baletu, s koliko godina ste počeli? Školovali ste se za klasičnu balerinu?

- Školovala sam se na odeskom Učilištu za umjetnost i kulturu K. F. Danjkeviča, ja sam klasična balerina i uz to baletni pedagog. U baletu sam od pete godine, tad se počinje. Škola je bila stroga, jako pamtim svoju prvu pedagoginju, ona je bila možda najbitnija za moj život. Jer, u periodu od pete do četrnaeste godine si morao odlučiti hoćeš li se time baviti ili ne. I da nisi tu samo zbog toga što te je mama dovela.

Ona mi je dala neku želju da ostanem, jer u početku, iskreno, nisam bila nešto zainteresirana. Dovela me je mama, mene i stariju sestru mama je uvijek upisivala na neke plesove, gimnastiku, pa joj je jedna učiteljica preporučila da me upiše u baletnu školu. A u njoj je već sve bilo ozbiljnije, audicija, gledali su nam visinu, težinu... Bilo me strah, bila sam zbunjena, ali kasnije mi je ta učiteljica strogošću i svojim ponašanjem otkrila balet. On je postao moja želja od desete godine, potpuno me okrenuo. Imali smo svoje dječje predstave, nastupali smo u pravom kazalištu, svake nedjelje u podne. Ti nastupi su mi davali poticaj i svrhu, razlog zašto sam bila tu.

- Život u baletu je kao i život sportaša, s treninzima i odricanjima. Navikli ste na to?

- Otprilike slično. No, ne gledam na to kao da se nečega odričem. Ne razmišljam tako. Možda je nekad bila takva situacija, na primjer, nisam išla na školsku ekskurziju. Toga se sjećam. Ali, opet imala sam predstavu! Nije mi to teško padalo, ne osjećam se kao da sam propustila djetinjstvo, život.

- Ostvarili ste se i kao majka i vratili vrlo brzo na pozornicu nakon pauze zbog rođenja sina.

- Nastojala sam smanjiti tu pauzu, na što manje vremena. Plesala sam u trećem mjesecu trudnoće i vratila se na posao kad je beba imala šest mjeseci. Znači, malo manje od godinu dana.

- Voli li vaš sin balet?

- Ne. Voli pogledati, ima jako dobar sluh i reagira na glazbu. Pogledao je sve moje predstave i od treće godine je bio u stanju cijeloga "Orašara" odgledati. Nekad mu je više zanimljivo, nekad manje. Ali možda malo više voli modernije predstave.

- Ovo novo "Labuđe jezero" koje pripremate u HNK je prva obnova nakon petnaest godina?

- Da, kad je Almira otišla, više ga nije bilo. Osmanović je obnovila klasični repertoar, kao bazu uz koju su se dodavali moderni naslovi. "Giselle", "Bajadera", "Trnoružica", "Don Kihot"... To je bilo odlično vrijeme, svake godine bi se na početku sezone najavilo što će se raditi, ja bih prebrojala klasične koreografije, i dobivala sam redom sve naslovne uloge. Sve! Od "Labuđeg jezera" meni je stvarno krenulo.

image
Balet Piazzolla Stravinski
Matko Biljak

- Sviđa vam se raditi i u modernim koreografijama?

- Mislim da je to dobro, volim različite stilove. Ja volim sve barem probati. Neke balerine, možda starije generacije, ne vole. Ne vole se tako kretati, ne vole te pokrete tijela...Ja sam voljela i kada sam bila mlađa, uvijek. Mada danas koliko god bila klasična balerina, moraš znati i jedno i drugo. Prije su se dijelile na klasične, karakterne i moderne, ali sada moraš biti univerzalan. Da bi te uopće zaposlili. Sve se miješa na repertoaru, ne znaš šta je bitnije i čega će biti više.

- Ovu godinu obilježio vam je rad s Danielom Cardosom, kako vam se sviđa suradnja s njim?

- Kao i s drugim koreografima, zanimljivo je vidjeti nešto novo, probati nešto dugo. On je zbilja o.k., miran je, nije bilo nervoze na probama. Radilo se opušteno, a koreografija je zanimljiva. Uz to, on je završio američku Akademiju Marthe Graham, pa je i to interesantno za vidjeti, zar ne?

- I po prvi put na sceni roniti u vodi? Kao što smo vas vidjeli u "Correr o Fadu".

- Da, to je bilo malo dramatično. Znala sam da mogu plesati na sceni, na nogama, ali ovo je bilo nešto drugo. Iskreno, bilo me je malo strah jer ja zbog lošeg vida i leća uopće ne ronim u moru. A ovdje sam morala staviti glavu pod vodu, pri tom slušati muziku i plesati. I još se kretati u kutiji za koju mi je Daniel rekao da je napravljena za manju djevojku od mene. Opet sam se snašla, interesantno je bilo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
31. srpanj 2021 02:35