Umjetnici ne postoje bez publike, a nje nema niti na vidiku. Val olakšanja koji u javnosti prati nešto liberalniji režim života koji nam propisuju epidemiolozi odnosi se na čitav niz usluga i ponuda, ali ostaje imperativ da se živi u malim grupama.
Publiku čini mnoštvo, a za sada nema naznaka kada će se dopustiti okupljanje većeg broja ljudi. Više od 50 ili 100. Ili 500? Što znači da predstave, koncerti ili kinoprojekcije ostaju u domeni želja. One stvarne predstave, s ljudima oko nas, a ne na ekranu laptopa.
U neizvjesnosti poput ove, kada svi planovi izgube smisao, vlastite projekcije o povratku na staro pokušavamo krojiti slušajući, primjerice, kako kancelarka Angela Merkel već sada otkazuje daleki Oktoberfest, ili prema izjavi koju je dala španjolska ministrica rada kako...