StoryEditor
Film & TVCINEMARK NA FESTIVALU

‘Sluge režima‘: Preodgoj dječaka u Čehoslovačkoj

Piše Marko Njegić
16. travnja 2021. - 22:22

Mreža festivala Jadranske regije u svom prvom "online" izdanju ovoga tjedna regionalnim filmofilima donosi još jedan film bjelosvjetskog festivalskog pedigrea. "Sluge režima" ("Služobníci"/"Servants") imale su premijeru na Berlinaleu i obišle mnoge festivalske stanice, od Praga, do Odese, Montreala..., da bi sada stigle i do naše regije.

Film kao režiser i scenarist potpisuje 49-godišnji slovački filmaš Ivan Ostrochovský kojeg su domaći filmofili vjerojatno upoznali kao koredatelja dokumentarca "Baršunasti teroristi", snimljenog u maninskoj hrvatskoj koprodukciji, možda i preko dugometražnog igranog prvijenca "Koza".

FILM: Služobníci; drama; Slovačka/Rumunjska/Češka/Irska, 2020. REŽIJA: Ivan Ostrochovský ULOGE: Samuel Skyva, Samuel Polakovic OCJENA: *** ½

Rođen u Čehoslovačkoj 1972. godine, Ostrochovský je odrastao u razdoblju "željezne zavjese" i posvetio mu drugijenac. Ambijentiran u prilično recentnu prošlost, totalitarnu Čehoslovačku 1980., film prati dvojicu mladića, Juraja i Michala (Samuel Skyva, Samuel Polakovic), tijekom školovanja u jednom tamošnjem sjemeništu, gdje učitelji nastoje (pre)odgajati učenike-sjemeništarce na način da se dodvore Komunističkoj partiji na vlasti s kojom je katolička crkva surađivala.

Učenici poput Juraja i Michala nalaze se na raskrižju odabira, između lakšeg i težeg puta. Lakši put podrazumijeva da će sjemeništarci biti poslušni i prikloniti se crkvi, posredno i komunističkom režimu, te surađivati s vlastima, a teži da će, budu li propitivali religiozna uvjerenja, s njima posla imati tajna policija i nadzirati svaki njihov krivi pokret.

Kad neki od učenika zapodjenu sitne činove pobune i prkosa, tipa da čitaju "zabranjene knjige" poput "Pacem in terris" pape Ivana XXIII. ili slušaju Radio Slobodna Evropa i prozivaju državu, u priču se uključuje istražitelj Ivan (Vlad Ivanov, glumački prvak rumunjskog "novog vala", nezaboravan kao Mr. Bebe iz "4 mjeseca, 3 tjedna i 2 dana").

Osnovni je to "zaplet" filma o ideološkim manipulacijama i gušenju sloboda. Riječ "zaplet" je u navodnicima zato što su "Sluge režima" festivalska art drama fokusiranija na ugođaj, nego naraciju. Ostrochovský je imao materijala i za napeti žanrovski film, špijunsko-politički triler iz doba Hladnog rata, ali je radije odabrao pristupiti priči u formi studene festivalske drame koju snima kao tjeskobni crno-bijeli "noir" art estetike.

Festivalski izričaj podrazumijeva da je "Servants" usporen i hladan komad drame, režiran bez opipljivih tenzija i na distanciji da bi se gledatelj s likovima mogao povezati i strepiti za njih, odnosno da bi mu pojedinačno do njih moglo biti istinski stalo, samo do njihova "cilja".

Ugroza je jasno postavljena u sceni kad se automobil zaustavi na osamljenoj cesti nadomak mosta i vozač iz gepeka istovari nečije beživotno tijelo u jarak pokraj opta. No, redatelju je primarnija umjetnička, "noirovska" stilizacija scene od izazivanja trilerskih tenzija.

Tko od "Sluga režima" očekuje visceralno uzbuđenje i strepnju, neće biti uslužen, ali film se (ponajprije i isključivo) može doživjeti vizualno, putem magnetičnih statičnih crno-bijelih slika naglašene mirnoće i tišine u leći kamere direktora fotografije Juraja Chipikina koji se nagledao "Ide" i "Hladnog rata" Pawela Pawlikowskog.

Crno-bijela fotografija je u ravni spomenutih festivalaca, a da postoji neka tajna veza između "Ide" i "Servants", potvrđuje ime koscenaristice oba filma, Poljakinje Rebecce Lenkeiwicz. Da je film snimljen u koloru, "Sluge režima" bi izgubile (vizualnu) snagu.

Ovako je c/b tehnika najjače oružje filma, posebice što Chipikin rabi suženi 4:3 format slike i neki kadrovi izgledaju nadrealno, kao iz nekog drugog (filmskog) svijeta između prošlosti i budućnosti, istovremeno i kao da je netko u projektoru zavrtio stare fotografije.

Fotografija je podjednako impresivna u interijerima i eksterijerima, po danu i noći, savršeno kontrastiranih boja u scenama kad se sjemeništarci u crnim odorama svećenika nalaze na bijelome snijegu, igraju nogomet ili se grudaju ispred komunističkog spomenika u obliku štafete. Nijanse sive treba gledati između redaka filma o jednom crno-bijelom svijetu jučerašnjice koji se prelijeva u današnjicu.

Nagrade na festivalima

Film je osvojio nagrade na festivalu u Ghentu, Odessi i Valladolidu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
07. svibanj 2021 11:04