Porodom “Rosemaryne bebe” (“Rosemary’s Baby”, 1968.) redatelj Roman Polanski je porodio i moderan urbani horor. Prije “Rosemaryne bebe” horori su se mahom odvijali izvan grada na nekoj izoliranoj lokaciji, poput motela (“Psiho”), starih kuća (“Progonjeni”) ili Drakulinih dvoraca.
Nakon “Rosemary’s Baby” horor se udobno smjestio u gradove i urbanu svakodnevicu, a i postao je dijaboličnog, demonsko-okultnog, sotonskog karaktera (“Istjerivač đavola”, “Pretkazanje”...).
No, interesantno je da je “Rosemaryna Beba” gotovo pa svojevrsni horor bez horora za pojmove standardnog filma strave i užasa, lišena krvi i sličnih žanrovskih iskaza, ali ne i primjesa crnog humora. Horor je suptilan i polako se gradi iz realistične svakodnevne situacije.
Prema ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....