‘Road House‘: Ne pravi račun bez krčmara

Otvorenog uma pristupilo se gledanju Amazonova filma “Road House” u režiji Douga Limana, remakeu istoimenog akcijskog kultnog klasika Rowdyja Herringtona iz 1989., znanog po naslovima “Kuća na putu”, “Izbacivač” i “Drumska kafana/krčma”. Posljednji put gledateljski obnovljen 2018., stari film nije se namjerno ponovio prije kako bi novi “Road House” dobio fer tretman. No, unatoč tome, “Road House” nije uspio izaći iz sjene prethodnika, a to je samo dodatno potvrdilo gledanje originala dan kasnije.

Novi “Road House” prilično je neloš i zabavan akcić, bolji i zabavniji od remakea “Paklenog vala” kad smo kod obrada akcijskih klasika pokojnog Patricka Swayzea, ali izvlači deblji kraj u neminovnoj usporedbi s izvornikom, što ne bi bio slučaj da je nazvan drukčije, odnosno da se ne oslanja na zvučan naslov, osnovni vesternski zaplet i kulerskog junaka.

Naslov “Road House” još uvijek snažno odzvanja u uhu fanova akcije, kao i ime njegova heroja. “Ime mu je Dalton”, čuli smo u “Kući na putu”. Tako je predstavljen Swayzeov izbacivač i čistač klubova od ljudskog smeća, “kriminalaca, pilulaša i uzdanika u suvremenu kemiju”.

Dalton dobiva ponudu da počisti zloglasni klub/bar “Par dvojki” (“Double Deuce”) u Jasperu, no ubrzo nakon dolaska shvaća da je glavni izvor klupskog i inog nasilja lokalni poduzetnik Brad Wesley (odlični Ben Gazzara) koji vlada gradićem, stoga sukob njih dvojice visi u zraku, posebice kad se biznismenova nesuđena djevojka, liječnica Elizabeh Clay (Kelly Lynch), svidi izbacivaču i on njoj.

Slično je postavljen i “Road House” s Jakeom Gyllenhaalom kao Daltonom, uz određene moderne preinake. Umjesto starog Kevina Tighea u ulozi vlasnika kluba Franka Tilghmana, imamo tamnoputu mladu ženu Frankie (Jessica Williams). Klub je premješten iz Missourija na Floridu i ne zove se “Double Douce”, nego – “Road House”.

“Novi grad, ista priča”, rekao je Swayzeov Dalton u originalu. I doista, Gyllenhaalov Dalton također je pozvan da očisti klub od terora “krive klijentele” i ostvarit će romansu s liječnicom Ellie (Daniela Melchior). Negativac je mladi lokalni moćnik Ben Brandt (jednodimenzionalni i blago karikaturalni Billy Magnussen), odlučan da se dočepa posjeda kluba i inicira nasilje da to postigne, angažiravši živopisnog razbijača Knoxa (UFC šampion Conor McGregor ulijeće u film kao Zvjerko iz “Muppet Showa”).

Ipak, Dalton ovaj put nema starog izbacivačkog prijatelja/mentora Wadea (Sam Elliot), a i njegova karakterizacija/mračna prošlost ponešto se razlikuje. On je sada bivši MMA/UFC borac koji je protivnika u ringu premlatio do smrti. Učinio je to psihopatski, ničim izazvan, nastavljajući udarati nesretnika kad je pao, dok je Swayzeov lik bio primoran u samoobrani ubiti nasilnika i primijeniti ubojite borilačke tehnike (iščupao mu grkljan) kad je on uperio pištolj u njega.

Upravo zato, Daltonova naizgledna šarmersko-štemerska “nice guy” vanjština (ovdje uspoređen s mr. Rogersom koji te na kraju prebije) ne drži vodu kao u izvorniku, koliko god se Gyllenhaal trudio i neke scene bile zgodne, recimo da junak ispituje protuhe za osiguranje i udaljenost do bolnice (“samo 25 kilometara”), gdje će ih osobno prebaciti nakon što ih izmlati.

“Be nice” ili “budi pristojan” (“dok ne svane trenutak da ne budeš pristojan”) bilo je treće Daltonovo pravilo – nakon “nikada ne podcjenjuj svojeg protivnika, očekuj neočekivano” i “izađi vani, ne započinji ništa u baru osim ako nije prijeko potrebno” – u starom filmu u kojem je on bio rijetki akcijski junak s diplomom iz filozofije i doktrinama tipa “Bol ne boli” i “Nitko nikada ne pobijedi u borbi”.

Neke od tih izjava čujemo i u novom “Road House”, ali Dalton nije filozofski i zen majstorski uvjerljiv kao njegov prethodnik, koji nije bez razloga i “najbolji miritelj”, ne samo izbacivač. S druge strane, Gyllenhaal je tjelesno vrlo uvjerljiv i još je nabildaniji u odnosu na ulogu boksača u “Lijevom krošeu”, fizički odgovarajući pojmu akcijaša kojemu se približio više nego u “Princu Perzije”, “Izvornom kodu”, “Hitnoj pomoći” i “Zavjetu”.

Međutim, Gyllenhaal nije toliko “prirodan” akcijski junak/karizmatik kao Swayze, od kojega je postao bolji glumac nakon što su zajedno glumili u “Donnieju Darku”, i za “Noćne kronike” trebao je dobiti Oscara ili barem nominaciju, jednako kao što je Liman (“Divlja noć”, “Bourneov identitet”, “Gospodin i gospođa Smith”, “Na rubu budućnosti”, “Pod vatrom snajpera”, “American Made”) bolji redatelj od Herringtona (“Gladijator”, “Smrtonosna zona”).

Glumac nastoji to kompenzirati impresivnim mišićjem pokazanim u jednoj od prvih scena. Sukladno tome, Liman žuri s otkrivanjem junakove borbene spreme i prvu tučnjavu orkestrira unutar deset minuta, za razliku od Herringtona, koji je davao Daltona na kapaljku i prolongirao da “svane trenutak da ne budeš pristojan”, skrivajući njegove borilačke vještine kao da režira film o čudovištu poput “Ralja”, “Aliena” ili “Predatora”.

Swayze nakratko stupa u akciju tek u 25. minuti, kad će zaustaviti napadača s nožem i razbiti mu glavu o stol, najavljujući da prave stvari slijede. Modernoj publici sve se treba servirati sad i odmah, kao i “nacrtati” o čemu je riječ, pa su i referencije na vestern ovaj put eksplicitne, a izgovara ih Charlie (Hannah Love Lanier), kći vlasnika knjižare (Kevin Carroll).

Charlie spominje “rowdy saloon” i “vestern u mekom uvezu” s kaubojem Wadeom, odajući počast redatelju i liku prethodnog filma, premda Swayzeu bolje od Gyllenhaala pristaje titula borilačkog Shanea koji izbjegava borbu pod svaku cijenu ako to nije jedino rješenje.

Scene borbi su atraktivne zaslugom visokih produkcijskih vrijednosti Joela Silvera, producenta obaju filmova, povremeno veoma dojmljivo koreografirane i kreativne (subjektivni kadrovi borca dok prima šake u glavu), što ne treba čuditi s obzirom na Limana kao nekoga tko je revolucionizirao akciju s “Bourneom”.

Liman njeguje duže kadrove po uzoru na “Johna Wicka” kako bi kamera uhvatila svaki udarac ili većinu njih unatoč brzini izvođenja, ali razočarava kad poseže za CGI-jem i u fajtovima, ne samo eksplozijama i potjerama gliserima, približavajući videoigri film koji se kune u staru školu realistične “krv i znoj” akcije. Starom Daltonu nije trebala pomoć kompjutora da ispraši turove.