Epizoda pod rednim brojem šest iz serijala “Ratovi zvijezda”, slavni “Povratak jedija” (“Star Wars Episode VI: Return Of The Jedi”, 1983.), još uvijek umije proizvesti dječji “sense of wonder” u najboljim trenucima filma, neovisno o nekim manama. Uzbuđenje raste već od uvodnog tepiha slova koji veličanstvena glazba Johna Williamsa rasprostire u bespuću svemira nakon nezaobilazne oznake vremena i mjesta “Jednom davno u dalekoj galaksiji...”.
“Povratak jedija” redatelja Richarda Marquanda i koscenarista Georgea Lucasa i Lawrencea Kasdana direktno se nastavlja na prethodni film, izvanredni “Imperij uzvraća udarac” u režiji Irvina Kershnera, također nastao prema scenariju istog dvojca. Naime, Luke Skywalker (Mark Hamill) vratio se na rodni planet Tatooine u pokušaju da spasi karboniziranog Hana Sola (Harrison Ford) iz ruku Jabbe The Hutta, a Imperij gradi novu svemirsku postaju, moćniju od Zvijezde smrti iz izvorne Lucasove “Nove nade”, dok se pobunjenici bore za obnavljanje slobode u galaksiji.
Preko ekrana prelijeće imperijalna krstarica u svoj veličini i izaziva novo oduševljenje, kao i dolazak šatla lorda Dartha Vadera (glas Jamesa Earl Jonesa, stas Davida Prowsea) u jednom od prvih “trade mark” kadrova filma “Return Of The Jedi”, praćenih Williamsovim epohalnim “imperijalnim maršem”.
Pojavno i vokalno impresivni negativac u sjajnom crnom kostimu najavljuje, pak, dolazak Imperatora (Ian McDiarmid) koji nije “milosrdan” poput njega i izgleda kao Smrt iz Bergmanova “Sedmog pečata”. U idućoj sceni zlaćani robot C-3PO (Anthony Daniels) izgovara “trade-mark” rečenicu serijala “Imam loš predosjećaj”, upućenu robotiću R2-D2 (Kenny Baker).
Dekarbonizacija Sola nije upečatljiva kao karbonizacija u “Empire Strikes Back”, vjerojatno i zato što nije uparena s njegovim “Volim te. Znam.” dodavanjem s princezom Leiom (Carrie Fisher), ali scene na Tatooineu su razložno pamtljive. Jabba The Hutt i njegova pećina napučena raznoraznim intergalaktičkim stvorenj(c)ima uključujući i bend, utamničena i polugola Leia kao ropkinja u bikiniju vezana lancima za njegov tron, Lukeovo javljanje preko holograma i borba s čudovištem...
Luke će savladati monstruma i rastužiti njegova čuvara kao da mu je ubio kućnog ljubimca, a Leia zadaviti Jabbu lancima za kaznu što ju je ponizio. Ne zaboravimo i čudovište s razjapljenim raljama što viri iz pijeska kojem je Jabba planirao žrtvovati junake. Posljednja scena na Tatooineu posjeduje i nešto od “Dine”, ali je prepoznatljivo “starwarsovska” (“A New Hope”). Međutim, “Povratak jedija” postupno donosi više poznatog spram prethodnika “Imperij uzvraća udarac” koji se drznuo kročiti u nepoznato i nerijetko traži prečace za (raz)rješenje nekih situacija.
Naizgledni ljubavni trokut rastavljen je tako da – “spoiler” za neupućene – Luke doznaje kako je Leia njegova sestra (unatoč poljupcu u “Empire Strikes Back”!), što je nova obiteljska veza unutar serijala nakon Vaderova “Ja sam tvoj otac” otkrića za mladog Skywalkera u prethodnom filmu koje je imalo puno veću težinu od toga da Solo može dobiti curu.
Nakon zbivanja na Tatooineu, osnovna priča počinje dosta nalikovati na “Novu nadu” gotovo do razine remakea (preteča “Sila se budi”), s pripremama pobunjenika za uništenje druge Zvijezde smrti koje ih odvode na šumoviti mjesec Endor, gdje upoznajemo Ewokse, mala krznata bića nalik plišanim medvjedićima, te svjedočimo nekolicini uzbudljivih potjera kroz šumu na letećim motociklima “speederima”, osvježavajućih u odnosu na spektakularne svemirske jurnjave.
Ewoksi su generaciji osamdesetih postali novi najbolji prijatelji nakon E.T.-ja i Gizma, posebice kad su dobili i vlastiti (TV) film “Bitka za Endor”, ali iz današnje perspektive čini se da su “rudlave loptice”, kako ih naziva Solo, uvedene u priču samo kako bi pospješile “merchandising” i kako bi se serijal približio (naj)mlađim klincima.
“Return Of The Jedi” se može smatrati glavnim krivcem za infantilizaciju blockbustera i to što su kasniji “Ratovi zvijezda” na neki način “podjetinjili” (Jar-Jar Binks u “Fantomskoj prijetnji”, mali Yoda u “Mandalorianu”), naravno uz čast izuzecima (“Rogue One”, “Osveta Sitha”, “Andor”). Možda bi to manje upadalo u oko da se Ewoksi u akciji montažno ne presijecaju s tenzičnim scenama na relaciji Luke – Vader – Imperator i opipljivim osjećajem neizvjesnosti.
Za završni dio trilogije koji se bavi tamnom stranom Sile “Povratak jedija” je posvijetlio ton prethodnika “Imperij uzvraća udarac” i nije ni blizu tako mračan i kompleksan, odnosno mračnjačku atmosferu s pripadajućom emotivnom i karakternom dubinom šekspirijanske tragedije najviše doseže u izvrsnoj, elegičnoj završnici. Imperator želi okrenuti Lukea tamnoj strani Sile uz pomoć Vadera jer bi tako, ako on postane jedan od njih, pobuna bila skršena.
Dakle, Luke bi mogao krenuti tragom oca Anakina koji je postao Vader kad ga je zavela tamna strana Sile, a zna da se mora s njim sučeliti da postane jedi i to mu razara dušu. Ni Vaderu osjećaji nisu čisti i njegov unutarnji sukob je imanentan jer Luke je osjetio da u njemu ima još dobra, da Imperator nije uništio svu Anakinovu dobrotu, zato i želi ga vratiti na “pravu stranu”.
Otac i sin su konfliktirani iznutra, puni dilema i vode unutarnju borbu koja izlazi na površinu u impresivnom finalu filma “Return Of The Jedi”. “Neću se boriti protiv tebe, oče”, kliče Luke. Konflikt dobra i zla nije samo savršeno preslikan u dvoboju oca i sina svjetlosnim mačevima, već i u odrazu Imperatorovih munja na Vaderovoj maski boje tame. Svjetlo će prevladati nad tamom i tragičar Vader ostvaruje iskupljenje spašavanjem sina, iskupljujući usput i “Povratak jedija”.