Redateljska verzija "Patriota" ("The Patriot", 2000.) od tri sata malčice ulojava film ili barem glavnog lika u odnosu na ono što smo vidjeli u kinima. Duži za nekih 15 minuta, "director‘s cut" Rolanda Emmericha gotovo da uspijeva za "Patriota" napraviti ono što je redateljska verzija Wolfganga Petersena napravila za "Troju". Svakako, radi više u odnosu na "director‘s cut" filma "Kralj Arthur" Antoniea Fuque, kad smo kod novomilenijskih povijesnih spektakala.
U redateljskoj verziji Emmerich produbljuje lik titularnog patriota Benjamina Martina, udovca i oca sedmero djece u uobičajeno uvjerljivoj izvedbi Mela Gibsona. Benjamin je stekao titulu hrabrog heroja Francusko-indijanskog rata, premda on na sebe ne gleda tako, već smatra da je bio "neumjeren u mladosti", te da je počinio grijehe oduzimajući tuđe živote s Cherokee "tomahawkom".
Njegovo odlaganje sjekire otvara film u paketu s naracijom "Dugo sam se bojao da će mi se grijesi vratiti, a cijena je veća nego mogu podnijeti". Nakon što Američki rat za neovisnost (1775. – 1783.) zaprijeti pokucati na vrata Benjaminove farme u Južnoj Karolini, gdje živi mirno s obitelji, on čini sve što može da izbjegne borbu.
Predlaže primirje s kraljem Georgeom namjesto pobune protiv britanske vladavine i rata s Engleskom, za što se formira pokret otpora. Kad ga stari ratni drug upita za principe, reći će kao roditelj nema luksuz principa. "Neću se boriti", rezolutan je Benjamin.
Ipak, promijenit će stav nakon što britanski pukovnik William Tavington (Jason Isaacs) uhiti njegovog najstarijeg sina Gabriela (Heath Ledger), ubije mlađeg Thomasa (Gregory Smith) i spali njihovu farmu. Priredit će gerilsku zasjedu britanskim vojnicima u šumi i sam srediti njih 20, vatrenim oružjem ili sjekirom, uz malu pomoć dvojice još mlađih sinova.
Efekt nasilja na klince dočaran je kad jedan od sinova, Nathan (Trevor Morgan), plačući kaže "Oče, ja sam ubio te ljude", ali nakon što ga otac utješi riječima "U redu je, nisi imao izbora", nadoda "Drago mi je što sam ih ubio". Međutim, u prvom planu je ipak Benjamin koji dobiva nadimak "Duh" dok zbog osvete budi prepoznatljivi gibsonovski bijes.
Između redaka, "The Patriot" reflektira Gibsonovu (akcijsku) karijeru: u Benjaminu se prelamaju Pobješnjeli Max, Martin Riggs ("Smrtonosno oružje"), William Wallace ("Hrabro srce"), pa i Tom Mullen ("Ucjena") i Porter ("Vraćanja duga"), dijelom i Hamlet kojeg je glumio 1990., ako već ne i Jerry Fletcher ("Urota").
Na prijelazu milenija, nakon "Lethal Weapon 4", Gibson se odmicao od akcijskih uloga, tako da je vjerojatno dvojio o povratku u akciju baš poput Benjamina s kojim dijeli i veliki broj djece u pravom životu. "Patriota" treba gledati kao na (gibsonovski) akcijski film koji je, za promjenu, smješten u povijest kao "Bounty" i "Braveheart". To što je smješten u povijest ne znači da se držao povijesnih činjenica.
Naprotiv, Emmerich i scenarist Robert Rodat ("Spašavanje vojnika Ryana") uzeli su dosta slobode dosta i puno toga je fikcionalno. Stoga, film je, dakle, uputnije promatrati kao (historijski) akcijski spektakl s mušketama i sjekirama umjesto modernim naoružanjem, dijelom i neslužbenu ekranizaciju stripova poput "Zagora" i "Bleka" s Velikim Melom u glavnoj ulozi jer Gibson se kao Duh (sa sjekirom) bori protiv "Crvenih mundira".
Oni imaju crno-bijelu karakterizaciju i prikazani su isključivo kao zločesti i okrutni, s naglaskom na "butchera" Tavingtona, pače, samo su "džentlmenskom" generalu Cornwallisu (Tom Wilkinson) dodijeljene zanimljivije rečenice tipa "Ovi seljaci su tako nesposobni da gotovo oduzimaju čast pobjedi".
No, Tavington takav kakav jest inspirira Benjamina na akcijsko obećanje "Prije nego što ovaj rat završi, ubit ću te". Akcija pokreće radnju, a uplivi drame nisu nikad toliki da bi "The Patriot" postao "Barry Lyndon" Stanleyja Kubricka, neovisno o fotografiji Caleba Deschanela, nominiranoj za Oscara, tj. prirodnom osvjetljenju.
"Hrabro srce" i "Posljednji Mohikanac" služe kao uzori za Emmericha u režiji filma koji nije stopostotno povijesno činjeničan, ali je realističan u usporedbi s njegovim prijašnjim blockbusterima poput "Univerzalnog vojnika", "Zvjezdanih vrata", "Dana nezavisnosti" i "Godzille".
Neki "povijesni" detalji su interesantni, primjerice da metalna figurica biva otopljena i pretvorena u olovnu kuglicu za oružje. Od olovne kuglice do topovske kugle nije dalek put kad dođe do bitaka. Filmu treba vremena da zađe na bojno polje nakon što Emmerich prve bitke panoramski promatra iz kuće, no jednom kad to napravi, "Patriot" zna biti brutalan.
Topovska kugla odnosi nogu nekog nesretnika, a bajonete, mačevi i sjekire se natapaju krvlju tijekom bliskih borbi obojanih domoljubnim zanosom u bojama američke zastave i stradavanjima u usporenom pokretu. Nedostaje samo poklič "Freedom".