‘Disco Boy‘: Legionar na plesnom podiju

Kinotečna revija "U Novu s najboljima" među istaknute festivalske filmove 2023. uvrstila je i "Disco Boy", prvijenac talijanskog redatelja Giacoma Abbruzzesea premijerno prikazan na Berlinaleu. "Disco Boy" je s Berlinalea otišao s nagradom: odlična direktorica fotografije Helene Louvart ("Xenia", "Sretni Lazarro", "Nikad, rijetko, ponekad, uvijek", "Murina", "Mračna kći", "Majka i sin", "Himera") zasluženo je osvojila "medvjeda" za "izvanredan umjetnički doprinos".

Vizualni segment Abbruzzeseova debija je blistav, osobito u noćnim scenama u pariškim klubovima. Abbruzzese i Louvart besprijekorno sele radnju iz Pariza u Deltu Nigera i natrag. Dojmljivosti filma doprinosi i elektronička glazba sastava Vitalic ("Dredd", "Legenda o Kasparu Hauseru", "Mlada i lijepa"), kao i sad već uobičajeno intenzivna uloga izvanrednog glumca Franza Rogowskog ("Tranzit", "Ples između redova", "Undine", "Konačna sloboda") koji je 2023. imao i još zapaženiji nastup u "Passages".

Rogowski glumi Alekseja iz Bjelorusije i upoznajemo ga kako s prijateljem Mikhailom (Michal Balicki) i ostalim sunarodnjacima dolazi u Poljsku. Aleksej i Mikhail se odvajaju od drugih i zapućuju u Francusku ne bi li postali francuski državljani. Prelazak njih dvojice preko nemirne rijeke s kamerom postavljenom tik poviše površine vode pod pljuskom kiše u startu sugerira kako Abbruzzese ima oko za kadriranje i to u djelo izvrsno sprovodi Louvart.

Nažalost, Mikhail neće doći živ do Francuske, a Aleksej se odluči prijaviti u Legiju stranca ne bi li nakon pet godina službe dobio državljanstvo. Francuski jezik je, kaže, "naučio iz filmova". U Legiji stranaca dočekuje ga brutalni trening pod paskom bradatog Paula kojeg glumi naš Leon Lučev i ima upečatljivo predstavljanje u krupnom planu.

Istovremeno s Aleksejevim treningom pratimo gerilca Jomu (Morr Ndiaaye), koji predvodi pokret za oslobođenje Delte Nigera od kolonijalizma zajedno sa sestrom Udokom (Laetitia Ky). Putovi Alekseja i Jome ispreplest će se na fatalan način po potonjeg kad legionari budu poslani na zadatak u Deltu Nigera da izbave francuske taoce.

Tad "Disco Boy" odlazi u srce tame koje kuca od Delte Nigera do Pariza, od nigerijske džungle do pariškog noćnog kluba, od ratnog klasika "Apokalipsa danas" i legionarskog "Beau Travail" do psihološko-halucinantnog "Ulaza u prazninu" i "Neonskog demona".

Prijelaz se događa u trenutku kad je noćna akcija impresivno ovjekovječena termovizijskom kamerom s pogledom a la "Predator", pri čemu Abbruzzese i Louvart potenciraju prizornu halucinatornost u odnosu na slične kadrove iz filmova "Sicario" i "Atlantis". Kad se vrati u Pariz, traumatiziranog Alekseja izjeda krivnja i u njega kao da se uvlači duh Joma koji je izjavio kako bi bio plesač, "disco boy", da je rođen u bijelom svijetu.

"Disco Boy" zna biti neujednačen i povremeno djeluje forsirano kriptičan i nedokučiv dok balansira između realistične drame, magičnog realizma, fantazije i alternativne stvarnosti, ali nitko mu ne smije zanijekati (vizualnu) upečatljivost. Abbruzzese je snimio jedan vrlo stiliziran komad filma, blizak tripoidnom kinoiskustvu.