stdClass Object
(
[id] => 1110410
[title] => ‘Bijeg u pobjedu‘: Rocky i Pele protiv nacista
[alias] => bijeg-u-pobjedu-rocky-i-pele-protiv-nacista
[catid] => 286
[published] => 1
[introtext] =>
[fulltext] =>
Škarice Pelea, igra petom Osvalda "Ossiea" Ardilesa i obrana penala golmana Stallonea, sve u usporenoj snimci, tri su najimpresivnija nogometna trenutka na filmu svih vremena. Tko je jednom to vidio, urezalo mu se u sjećanje i pamti za cijeli život, posebice ako ga je "Bijeg u pobjedu" ("Victory"/"Escape To Victory", 1981.) uhvatio u djetinjstvu, dječaštvu ili formativnim godinama, kad su mu film i nogomet bile dvije najveće ljubavi.
To su momenti koji su se sredinom osamdesetih pokušavali oponašati među splitskim klincima svaki put kad bi se u ulici bacilo na "male branke" ili "iza sebe". Naravno, nedostajao je "slow motion", ali snimka bi se usporila u mašti, gdje je svatko zamišljao da je Pele, Ossie ili Stallone iz filma koji 7. srpnja slavi 40. godišnjicu od premijere.
---
FILM: Escape To Victory; ratna drama; SAD, 1981. REŽIJA: John Huston ULOGE: Sylvester Stallone, Michael Caine OCJENA: **** ½
---
Ni majstorije Maradone ("Mexico '86.") nisu predribrale iz sjećanja Peleovu scenu, možda i zato što Diego nije nikad postigao ovakav gol škaricama, niti glumio u filmu kakav je "Bijeg u pobjedu" legendarnog redatelja i oskarovca Johna Hustona ("Malteški sokol", "Key Largo", "Blago Sierra Madre", "Afrička kraljica").
"Escape To Victory" je bio nevjerojatno popularan film u osamdesetima, naročito na ovim prostorima. Jasno je i zašto: Huston je isprepleo film i nogomet kao rijetko tko prije i poslije njega. Naime, "Bijeg u pobjedu" nije bio samo sportski, nogometni film. Bio je i ratna drama s tematikom Drugog svjetskog rata i zatvorski film, sve u jednom.
Dakle, tri filma po cijeni jednoga i nogometna tekma. Sportski i zatvorski film spojili su se nekoliko godina ranije u "The Longest Yard" Roberta Aldricha, gdje je upravitelj zatvora organizirao utakmicu američkog nogometa između zatvorskih čuvara i zatvorenika, predvođenih bivšim "footballerom" u tumačenju Burta Reynoldsa.
Inspiriran istinitom pričom iz 1941., kad je Dynamo Kiev igrao protiv nacista, Huston je odgovorio Aldrichu tako što je zatvorske čuvare pretvorio u "švabe", a američki nogomet je postao "soccer", stoga je tim među zatvorenicima (ratnim zarobljenicima-saveznicima) nacističkog koncentracijskog logora u Francuskoj okupljao bivši britanski nogometaš u izvedbi Michaela Cainea, razmatrajući da utakmicu na pariškom stadionu iskoristi za pokušaj bijega iz zatočeništva.
I u sportu i u ratu važno je pobijediti, a ratni i zatvorski okvir priče mogao je podsjetiti na klasike "Veliki bijeg" Johna Sturgesa sa Steveom McQueenom i "Most na rijeci Kwai" Davida Leana, pa i Aldrichevu "all-star" akciju "Dirty Dozen" ("Jedanaest žigosanih" na nogometnoj misiji), budući da je "Bijeg u pobjedu" posjedovao njihov junačko-emotivni zanos, dijelom čak i naboj partizanskih spektakala u boju protiv "Švaba".
---
---
No, u tim filmovima nije se igrao nogomet, a u "Escape To Victory" se igra, i to kao na Svjetskom ili Europskom prvenstvu u nogometu, uslijed čega je idealan za gledanje dok traje EP 2020./2021. godine. Žanrovi ratnog, zatvorskog i sportskog filma spretno se dodavaju da bi potonji preuzeo ulogu špica i na koncu zabio golčinu.
Film će u startu doslovce zamrsiti ratni i zatvorski žanr. U uvodnoj sceni jedan ratni zarobljenik pokušava pobjeći iz njemačkog kampa pod okriljem noći, ali bodljikava žica hvata čovjeka u svoju mrežu, psi nanjuše nesretnika i vojnici ga napucaju. Rat i njegove strahote Hustonu nikad ne ispadaju iz vidokruga, kao i bijeg iz zatvora.
Kad Colby (Caine), nakon dogovorene utakmice s njemačkim bojnikom Karlom Von Steinerom (Max Von Sydow), također bivšim nogometašem kojeg više zanima nogomet od nacizma, zatraži istočnoeuropske igrače u svom timu, ovi se s vremenom pojave izgledajući kao kost i koža.
Istodobno s pripremama Colbyjeva savezničkog tima, Amerikanac Robert Hatch (Stallone), satnik kanadske vojske i nekadašnji igrač američkog nogometa, planira bijeg s pripadnicima pokreta otpora, a njegov atletski izgled naposlijetku mu omogući ulogu vratara.
Žilavi Stallone je smršavio gotovo 20 kilogama za ulogu i ovdje još nije akcijski junak kakvog znamo: "Bijeg u pobjedu" je snimljen u vrijeme dok je Sly većinski glumio u ozbiljnim dramama, iste godine kao njegov prvi akcijskiji film "Noćni jastrebovi" i godinu prije "Ramba". Upravo takvog Stallonea je angažirao Huston, no kao da je i prepoznao u njemu akcijski potencijal.
Na Stalloneova leđa je pao sav "heavy lifting" i u nekolicini scena se naziru konture buduće akcijske zvijezde, kad se Hatch (ne Colby) vere, šulja i puže po logoru, visi na automobilu, kao da se Sly priprema za "Ramba III", gdje je stavio sve to na treću potenciju i visio ispod tenka, ali i bijegove iz zatvora u "Tangu i Cashu", "Iza rešetaka" i, hm, "Planu za bijeg".
---
---
Stalloneova uloga je poštena i iskrena, na tragu Rockyja Balboe, a ako će herojski i spasiti stvar, to se se neće dogoditi baš tako lako, odnosno dogodit će se više na ljudski "rockyjevski" nego na nadljudski "rambovski" način, što sugerira kraj kad Hatcher i atlete nakon besmrtne utakmice skidaju dresove i utapaju se među obične smrtnike.
Da je Rocky izabrao nogomet umjesto boksanja i vratio se tridesetak godina u prošlost, moguće da bi bio junak filma "Escape To Victory" koji rabi dramaturgiju "Rockyja" i nogometnu koreografiju samog Pelea. Od saveznika se očekuje poraz: "allies" su ogledni primjer onoga što se u sportskom rječniku zove "underdog" i jedva da imaju "marginal chance to win", a pobjeda se, kao i u "Rockyju" ne mjeri samo rezultatom, već srčanošću i opstojnošću.
Nacistički tim prema savezničkom isprve djeluje pobjednički kao Apollo Creed spram Rockyja ili, još bolje, Ivan Drago zbog faktora zastrašivanja i grube igre, teških startova itd. Nakon što Luis Fernandez (Pele) bude fauliran i dobije udarac u rebra koji ga izbacuje iz igre, malo fali da netko od nacista kaže "Ako umre, umre" kao Drago kad je nokautirao Creeda u "Rockyju IV".
Udarac (u glavu) će dobiti i Stallone, prokrvariti kao Rocky. Nije iznenađenje da glazbu potpisuje Bill Conti, skladatelj "Rockyja". Conti je nadahnut kao i Huston i njegov snimatelj Gerry Fisher ("Highlander"). Slika i glazba postaju jedan igrač u "povijesnoj utakmici" koja se gleda (i sluša) u jednom dahu, ostvarujući danas kao i nekad isti ili sličan efekt, osjećaj "ježenja".
Neki potezi igrača su vrhunaravni, a bravure usporene do "slow motiona" da se gledatelj može nadiviti pa i načas vraćene kao da gledamo pravu nogometnu utakmicu osamdesetih na TV-u. Prednjače, dakako, Peleovi slalomi i skok u spektakularne škarice koje su ekvivalent McQueenova akcijskog preskoka motorom u "The Great Escape", kao i Ossiejev "rainbow trick". U takvim prizorima Huston pronalazi viteški i metafizički odmak, pretvarajući utakmicu nogometa u nešto znatno više od igre – film, umjetnost pokreta.
---
Svjetska reprezentacija pravih igrača
Mnogi stvarni igrači glumili su u filmu uz Pelea i Ardilesa i sastavljena je prava svjetska reprezentacija – Bobby Moore, John War, Kevin O' Callaghan, Kazimierz Deyna, Hallvarr Thoresen, Paul Van Himst, Werner Roth, Mike Summerbee, Russell Osman, Co Prins, Laurie Sivell... P.S. "Bijeg u pobjedu" se prikazuje u sklopu 15. Festivala tolerancije.
Škarice Pelea, igra petom Osvalda "Ossiea" Ardilesa i obrana penala golmana Stallonea, sve u usporenoj snimci, tri su najimpresivnija nogometna trenutka na filmu svih vremena. Tko je jednom to vidio, urezalo mu se u sjećanje i pamti za cijeli život, posebice ako ga je "Bijeg u pobjedu" ("Victory"/"Escape To Victory", 1981.) uhvatio u djetinjstvu, dječaštvu ili formativnim godinama, kad su mu film i nogomet bile dvije najveće ljubavi.
To su momenti koji su se sredinom osamdesetih pokušavali oponašati među splitskim klincima svaki put kad bi se u ulici bacilo na "male branke" ili "iza sebe". Naravno, nedostajao je "slow motion", ali snimka bi se usporila u mašti, gdje je svatko zamišljao da je Pele, Ossie ili Stallone iz filma koji 7. srpnja slavi 40. godišnjicu od premijere.
---
FILM: Escape To Victory; ratna drama; SAD, 1981. REŽIJA: John Huston ULOGE: Sylvester Stallone, Michael Caine OCJENA: **** ½
---
Ni majstorije Maradone ("Mexico '86.") nisu predribrale iz sjećanja Peleovu scenu, možda i zato što Diego nije nikad postigao ovakav gol škaricama, niti glumio u filmu kakav je "Bijeg u pobjedu" legendarnog redatelja i oskarovca Johna Hustona ("Malteški sokol", "Key Largo", "Blago Sierra Madre", "Afrička kraljica").
"Escape To Victory" je bio nevjerojatno popularan film u osamdesetima, naročito na ovim prostorima. Jasno je i zašto: Huston je isprepleo film i nogomet kao rijetko tko prije i poslije njega. Naime, "Bijeg u pobjedu" nije bio samo sportski, nogometni film. Bio je i ratna drama s tematikom Drugog svjetskog rata i zatvorski film, sve u jednom.
Dakle, tri filma po cijeni jednoga i nogometna tekma. Sportski i zatvorski film spojili su se nekoliko godina ranije u "The Longest Yard" Roberta Aldricha, gdje je upravitelj zatvora organizirao utakmicu američkog nogometa između zatvorskih čuvara i zatvorenika, predvođenih bivšim "footballerom" u tumačenju Burta Reynoldsa.
Inspiriran istinitom pričom iz 1941., kad je Dynamo Kiev igrao protiv nacista, Huston je odgovorio Aldrichu tako što je zatvorske čuvare pretvorio u "švabe", a američki nogomet je postao "soccer", stoga je tim među zatvorenicima (ratnim zarobljenicima-saveznicima) nacističkog koncentracijskog logora u Francuskoj okupljao bivši britanski nogometaš u izvedbi Michaela Cainea, razmatrajući da utakmicu na pariškom stadionu iskoristi za pokušaj bijega iz zatočeništva.
I u sportu i u ratu važno je pobijediti, a ratni i zatvorski okvir priče mogao je podsjetiti na klasike "Veliki bijeg" Johna Sturgesa sa Steveom McQueenom i "Most na rijeci Kwai" Davida Leana, pa i Aldrichevu "all-star" akciju "Dirty Dozen" ("Jedanaest žigosanih" na nogometnoj misiji), budući da je "Bijeg u pobjedu" posjedovao njihov junačko-emotivni zanos, dijelom čak i naboj partizanskih spektakala u boju protiv "Švaba".
---
---
No, u tim filmovima nije se igrao nogomet, a u "Escape To Victory" se igra, i to kao na Svjetskom ili Europskom prvenstvu u nogometu, uslijed čega je idealan za gledanje dok traje EP 2020./2021. godine. Žanrovi ratnog, zatvorskog i sportskog filma spretno se dodavaju da bi potonji preuzeo ulogu špica i na koncu zabio golčinu.
Film će u startu doslovce zamrsiti ratni i zatvorski žanr. U uvodnoj sceni jedan ratni zarobljenik pokušava pobjeći iz njemačkog kampa pod okriljem noći, ali bodljikava žica hvata čovjeka u svoju mrežu, psi nanjuše nesretnika i vojnici ga napucaju. Rat i njegove strahote Hustonu nikad ne ispadaju iz vidokruga, kao i bijeg iz zatvora.
Kad Colby (Caine), nakon dogovorene utakmice s njemačkim bojnikom Karlom Von Steinerom (Max Von Sydow), također bivšim nogometašem kojeg više zanima nogomet od nacizma, zatraži istočnoeuropske igrače u svom timu, ovi se s vremenom pojave izgledajući kao kost i koža.
Istodobno s pripremama Colbyjeva savezničkog tima, Amerikanac Robert Hatch (Stallone), satnik kanadske vojske i nekadašnji igrač američkog nogometa, planira bijeg s pripadnicima pokreta otpora, a njegov atletski izgled naposlijetku mu omogući ulogu vratara.
Žilavi Stallone je smršavio gotovo 20 kilogama za ulogu i ovdje još nije akcijski junak kakvog znamo: "Bijeg u pobjedu" je snimljen u vrijeme dok je Sly većinski glumio u ozbiljnim dramama, iste godine kao njegov prvi akcijskiji film "Noćni jastrebovi" i godinu prije "Ramba". Upravo takvog Stallonea je angažirao Huston, no kao da je i prepoznao u njemu akcijski potencijal.
Na Stalloneova leđa je pao sav "heavy lifting" i u nekolicini scena se naziru konture buduće akcijske zvijezde, kad se Hatch (ne Colby) vere, šulja i puže po logoru, visi na automobilu, kao da se Sly priprema za "Ramba III", gdje je stavio sve to na treću potenciju i visio ispod tenka, ali i bijegove iz zatvora u "Tangu i Cashu", "Iza rešetaka" i, hm, "Planu za bijeg".
---
---
Stalloneova uloga je poštena i iskrena, na tragu Rockyja Balboe, a ako će herojski i spasiti stvar, to se se neće dogoditi baš tako lako, odnosno dogodit će se više na ljudski "rockyjevski" nego na nadljudski "rambovski" način, što sugerira kraj kad Hatcher i atlete nakon besmrtne utakmice skidaju dresove i utapaju se među obične smrtnike.
Da je Rocky izabrao nogomet umjesto boksanja i vratio se tridesetak godina u prošlost, moguće da bi bio junak filma "Escape To Victory" koji rabi dramaturgiju "Rockyja" i nogometnu koreografiju samog Pelea. Od saveznika se očekuje poraz: "allies" su ogledni primjer onoga što se u sportskom rječniku zove "underdog" i jedva da imaju "marginal chance to win", a pobjeda se, kao i u "Rockyju" ne mjeri samo rezultatom, već srčanošću i opstojnošću.
Nacistički tim prema savezničkom isprve djeluje pobjednički kao Apollo Creed spram Rockyja ili, još bolje, Ivan Drago zbog faktora zastrašivanja i grube igre, teških startova itd. Nakon što Luis Fernandez (Pele) bude fauliran i dobije udarac u rebra koji ga izbacuje iz igre, malo fali da netko od nacista kaže "Ako umre, umre" kao Drago kad je nokautirao Creeda u "Rockyju IV".
Udarac (u glavu) će dobiti i Stallone, prokrvariti kao Rocky. Nije iznenađenje da glazbu potpisuje Bill Conti, skladatelj "Rockyja". Conti je nadahnut kao i Huston i njegov snimatelj Gerry Fisher ("Highlander"). Slika i glazba postaju jedan igrač u "povijesnoj utakmici" koja se gleda (i sluša) u jednom dahu, ostvarujući danas kao i nekad isti ili sličan efekt, osjećaj "ježenja".
Neki potezi igrača su vrhunaravni, a bravure usporene do "slow motiona" da se gledatelj može nadiviti pa i načas vraćene kao da gledamo pravu nogometnu utakmicu osamdesetih na TV-u. Prednjače, dakako, Peleovi slalomi i skok u spektakularne škarice koje su ekvivalent McQueenova akcijskog preskoka motorom u "The Great Escape", kao i Ossiejev "rainbow trick". U takvim prizorima Huston pronalazi viteški i metafizički odmak, pretvarajući utakmicu nogometa u nešto znatno više od igre – film, umjetnost pokreta.
---
Svjetska reprezentacija pravih igrača
Mnogi stvarni igrači glumili su u filmu uz Pelea i Ardilesa i sastavljena je prava svjetska reprezentacija – Bobby Moore, John War, Kevin O' Callaghan, Kazimierz Deyna, Hallvarr Thoresen, Paul Van Himst, Werner Roth, Mike Summerbee, Russell Osman, Co Prins, Laurie Sivell... P.S. "Bijeg u pobjedu" se prikazuje u sklopu 15. Festivala tolerancije.
Škarice Pelea, igra petom Osvalda "Ossiea" Ardilesa i obrana penala golmana Stallonea, sve u usporenoj snimci, tri su najimpresivnija nogometna trenutka na filmu svih vremena. Tko je jednom to vidio, urezalo mu se u sjećanje i pamti za cijeli život, posebice ako ga je "Bijeg u pobjedu" ("Victory"/"Escape To Victory", 1981.) uhvatio u djetinjstvu, dječaštvu ili formativnim godinama, kad su mu film i nogomet bile dvije najveće ljubavi.
To su momenti koji su se sredinom osamdesetih pokušavali oponašati među splitskim klincima svaki put kad bi se u ulici bacilo na "male branke" ili "iza sebe". Naravno, nedostajao je "slow motion", ali snimka bi se usporila u mašti, gdje je svatko zamišljao da je Pele, Ossie ili Stallone iz filma koji 7. srpnja slavi 40. godišnjicu od...