Kao pravi Splićanin, otrpio je sve niske udarce i ostao na nogama, dočekavši i pobjedničku noć. Bio je to trijumf poetske pravde: gori od njega optuživali su ga za antisemitizam, ali na kraju su ostali plasirani iza njega. Govorimo o Bojanu Ivoševiću, čovjeku koji bi trebao postati zamjenik gradonačelnika Splita.
Premda su tokom kampanje izuzetno žestoko bili napadani i novi zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević i novi splitski poteštat Ivica Puljak, nitko u Hrvatskoj nije bio napadaniji od Ivoševića.
Zbog jednog nepromišljenog posta na Facebooku iz 2017. godine – radi kojeg se više puta javno ispričao, uključujući i u izbornoj noći - združena artiljerija HDZ-a pokušala ga je proglasiti antisemitom, od čega čelni ljudi nepravomoćno osuđene zločinačke organizacije nisu odustajali ni u izbornoj noći, čak ni kada je bilo očito da splitski birači nisu nasjeli na njihove kvarne finte.
Štoviše, sâm predsjednik HDZ-a Andrej Plenković otišao je toliko daleko da je nakon objave splitskih rezultata za antisemitizam neizravno optužio i svih 35 tisuća građana Splita koji su glasali za Ivicu Puljka, a time i za Ivoševića kao njegova zamjenika.
„Mislim da će ostati teška ljaga i stigma ovih izbora, da su izabrali Puljkovog čovjeka za zamjenika, koji je javno obznanio da je antisemit. To je sramota za njega i Split...”, poručio je Plenković, pokazavši da je majstor zamjene teza.
Jer nije Ivošević obznanio da je antisemit, nego su to za Ivoševića danima iz petnih žila pokušavali obznaniti HDZ-ovi inteligenti, od gradonačelničkog kandidata Vice Mihanovića do samog predsjednika stranke. Pokušavali, ali nisu uspjeli.
Jer, usprkos raširenom vjerovanju u suprotno, Splićani ipak nisu glupi. Kao što znaju da jedna lasta ne čini proljeće, tako znaju i da jedna davna stupidna izjava ne čini čovjeka antisemitom.
Zbrka u glavi Vice Mihanovića
No zanimljiv je profil spomenutih HDZ-ovaca koji su Ivoševića optuživali za anisemitizam. Recimo, Vice Mihanović je prije samo nekoliko dana, na jednom od sučeljavanja s Puljkom, mrtav-hladan izvalio da bi kao gradonačelnik Splita podržao inicijativu da se IX. bojni HOS-a, nazvanoj po ustaškom pukovniku Rafaelu Bobanu, dodijeli nagrada Grada Splita.
Treba li podsjećati da je rečeni zloglasni ustaški pukovnik za vrijeme Drugog svjetskog rata bio jedna od ključnih vojnih figura zločinačke NDH, koja je u odnosu na Židove donijela rasne zakone?
I sada isti političar koji bi dodjelom nagrade grada Splita blagoslovio i ime ustaškog zločinca optužuje za antisemitizam mladića koji je prije četiri godine u jednoj nevažnoj Facebook- prepisci imao brže prste na tipkovnici od pameti!
Uviđate li, poštovani čitatelji, tu logičku zbrku u glavi Vice Mihanovića?
Ili, recimo, Andrej Plenković. Čovjek koji već pet godina nema premijerske i državničke hrabrosti da kaže popu pop, bobu bob, a ustaškom pozdravu da je ustaški pozdrav kojeg treba zakonski zabraniti – već umjesto toga osniva nepotrebna ideološka vijeća i trtlja o „dvostrukim implikacijama” ustaškog pozdrava – za antisemitizam optužuje mladića koji se prije četiri godine u jednoj situaciji neprimjereno izrazio o pripadnicima hebrejskog naroda.
Uviđate li tu u-nebo-parajuću nedosljednost premijera Plenkovića u odnosu na antisemitizam, tu ključnu karakteristiku zločinačke države čiji službeni pozdrav za njega ima „dvostruke konotacije”?
Za razliku od Ivoševićeva posta na Facebooku, koji u premijerovom viđenju valjda ima „jednostruke konotacije”.
Da ne spominjemo sada sve antisemitske ispade lidera i članova HDZ-a u zadnjih trideset godina, još od čuvene rečenice Franje Tuđmana da „hvala Bogu, moja žena nije ni Židovka ni Srpkinja” – izrečene u travnju 1990. godine – od koje se ni HDZ ni Plenković nikad nisu ogradili.
Kerumovi šovinistički ispadi
Ali nije „antisemitizam” bila jedina etiketa s kojom se Ivošević morao nositi proteklih tjedana. Sredinom travnja tadašnji gradonačelnički kandidat i bivši gradonačelnik Željko Kerum po tko zna koji put ga je javno nazvao „Čedom” (dakle „četnikom”): najprije na svojoj Facebook stranici, a potom, samo koji dan kasnije, i na Televiziji N1.
Kerum nije ni skrivao da pritom aludira na Ivoševićevo nacionalno porijeklo, odnosno da ga želi povezati s četničkim pokretom i time ga ne samo politički diskreditirati, već i potaknuti netrpeljivost prema njemu, odnosno izložiti ga opasnosti da ga netko fizički napadne na ulici. A pritom je znao da je Ivošević rođen 1990. u Splitu, tako da ni teoretski ne može biti ni u kakvoj vezi s četničkim pokretom.
Ti Kerumovi travanjski šovinistički ispadi bili su samo nastavak njegovih istovjetnih lanjskih napada na Ivoševića, kada ga je isto tako javno nazvao „klošarem četničkim” te mu čak i prijetio smrću, odnosno „čupanjem gučka” (grkljana).
„Slušaj klošaru četnički (...), priša si miru. Smeta ti Split i Hrvatska, ajde u Ravnu Goru, tamo te čekaju tvoji preci, a mene još jednom spomeni gučak ću ti iščupat”, poručio je tada Kerum Ivoševiću.
S obzirom da je Ravna Gora planina u Srbiji na kojoj je u srpnju 1941. Draža Mihailović osnovao četnički pokret, jasno je kakvim je invektivama tada bio izložen Ivošević.
I upravo taj recidivizam Željka Keruma, odnosno postojanje čitavog niza šovinističkih Kerumovih ispada prema Ivoševiću predstavlja onu ključnu razliku zbog koje Kerum jest šovinist (ili barem šovinizam i govor mržnje javno koristi u obračunu s političkim rivalima), a Ivošević nije antisemit.
Sjetimo se, jedna lasta ne čini proljeće. Ali više lasti, jebiga, čini.
Noćna mora trgovačke koalicije
Naravno, stvarni razlog svih ovih napada hadezeovsko-kerumovske koalicije na Bojana Ivoševića nije ni njegov navodni antisemitizam, ni njegovo tobožnje četništvo. Čak i Plenković zna da Ivošević nije antisemit, kao što čak i Kerum zna da Ivošević nije četnik.
Stvarni razlog ovako žestokih i kontinuiranih napada na budućeg zamjenika splitskog gradonačelnika je njegov dosadašnji aktivizam, kojim je nesmiljeno i duhovito raskrinkavao brojne makinacije i zloupotrebe moći te trgovačke koalicije HDZ-Kerum, koja je u protekle četiri godine mrcvarila Split. Ivošević je, naime, u politiku ušao kao građanski aktivist, najpoznatiji po Facebook stranici „Dnevna doza splitskog nereda” – koja je neprestano ukazivala na komunalni nered, sumnjive poslove i uzurpacije javnog dobra u Splitu – te po godišnjoj nagradi „Zlatni kurac”, kojom je u drevnom splitskom satiričkom duhu nagrađivao splitske novinare i aktiviste koji razotkrivaju taj komunalni nered, te sumnjive poslove i te uzurpacije javnog dobra u Splitu. Upravo je to Ivoševićevo hrabro ustrajanje na raskrinkavanju kvarnih i za grad pogubnih dealova između HDZ-a i Keruma bio glavni razlog što su se oba kraka te političko-interesne hobotnice – i HDZ i Kerum - tako obrušili na njega. On je bio njihova noćna mora.
Ali, rekosmo, 31-godišnji informatičar sa završenim PMF-om stoički je izdržao sve udarce, ostao na nogama i u pobjedničkoj noći dočekao da ga Splićani izaberu za drugog čovjeka grada, proslaviviši trijumf u emotivnom zagrljaju s ocem.
Na njemu je sada također težak teret – ne zbog lažnih objeda za antisemitizam, nego zato što je kao aktivist postavio visoke standarde i kriterije vlastitog rada. Od Ivoševića političara splitska publika sada očekuje da bude barem na razini Ivoševića aktivista.
A s obzirom da se pokazao otpornim na udarce, možda i možemo biti optimisti.