Svašta to naše more trpi, odbačene špahere i frižidere, bojlere, pećice, gume svih veličina, kade, vodokotliće, kauče, stare fotelje i ormare, kužine, tuš kabine, smeće svih veličina. Kako kome zasmeta skupi taj otpad u prikolicu pa ga tijekom noći, kada mala mista i gradovi spavaju, baci u to naše plavo more. I da nema ljudi koji o Jadranu brinu, ta bi kada mogla još jedno sto godina ležati na tom istom mjestu. Isto kao i mala pakiranja plastičnih boca za ulje iz 70-ih, njih nekoliko stotina koje su članovi splitske Udruge Rostrum našli tijekom čišćenja u plićaku jednog otočića. Da ih oni nisu sakupili čučali bi oni gdje su i ubačeni još nekoliko ljudskih generacija. Što se događa u podmorju, jesmo li već ušli u crveno, u alarmantno, pitamo Ivana Živkovića, predsjednika splitske Udruge Rostrum.
-Kroz devet eko akcija na splitskom Žnjanu izvukli smo preko dvije tisuće automobilskih guma, i oko 450 kubičnih metara ostalog otpada. Enormne su to količine. Dat ću vam i primjer Telašćice, kroz akciju na kojoj smo kao gosti pripomogli lokalnim eko snagama. Prije nekoliko godina kada je zadarsko područje uhvatilo veliko nevrijeme s puno kiša, iz jednog deponija koji nije bio pravilno ograđen ogromna količina otpada se sjurila u prirodni fjord. U njemu se stvorio konglomerat svega, naplavina, zemlje, smeća u visini od metra i pol. Procjenjuje se da se tu nakupilo oko tisuću kubika smeća koje će se uz pomoć brojnih volontera što domaćima dolaze u pomoć, sanirati za nekoliko godina. Jeli li alarmantno? Držimo da nije, ovo su neki izdvojeni slučajevi, ali da bi moglo biti bolje, moglo bi – kaže Živković.
Članovi splitskog Rostruma uskaču diljem našeg Jadrana, aktivni su kroz eko akcije u splitskom akvatoriju, svi su odreda volonteri koji imaju čvrstu želju pomoći u očuvanju Jadrana i edukaciji ljudi. Spremaju se opet za Molunat koji je zbog morskih struja pod direktnim utjecajem albanskog smeća. Nedavno su bili u Drveniku Velom gdje su nakon obavljenog čišćenja kroz radionice domaćima pokazali što su pronašli u podmorju, pokušavši ih pokazati kako moraju početi drugačije razmišljati i ekološki se ponašati.
- Sav taj krupniji otpad koji netko tu baci neće sam nestati. Stajat će tu dok ga netko ne izvadi i odnese na odlagalište ili u reciklažno dvorište. I to nastojimo naučiti ljude. Najbolji je učinak kada sve to smeće izvadimo na rivu da oni sami vide što se skriva u gomilama punih vreća izvučenih s mjesta gdje se kupaju njihova dica. Tek tada brojni shvate kakva se groblja nalaze pod morem. Iako moramo priznati da je zadnjih godina situacija bolja – veli.
Kao primjerice na splitskom Žnjanu što pamti vremena u kojima je na svakih deset metara bila bačena guma. Oni koji su ih se tako rješavali mislili su da su riješili problem a zapravo su nam ga svima bacili na leđa. Tu si kadu, kauč ili ormar dobacio do nekih dva, tri metra dubine, kurenat ga je možda malo maknuo do sedam i tu si svoje smeće ostavio za vijeke vjekova. Ponašaju se isto kao i podosta splitske mladosti koja se u noćnim satima oboružana tisućama staklenih i plastičnih boca okuplja na lokacijama Marjana, Matejuške, Baća, Fira, Zente, Žnjana. Podosta njih će te boce baciti u more. Staklene se nikada razgraditi neće. Plastične će se pretvoriti u mikroplastiku koja će nam se preko ribljeg ručka kasnije servirati na tanjuru. I gdje smo?
- Veliki su problem otoci, tek unatrag 15 godina uspjeli su riješiti neke stvari po pitanju otpada. Ali 70-ih godina nije bilo toga, pa su to smeće ljudi palili na plažama ili ga nosili na otočiće i stvarali deponije. Ima i nesavjesnih turista i nautičara koji se isto tako ponašaju, ali u nemaru je dominantno domaće stanovništvo. Zato nakon svake akcije u suradnji s lokalnom zajednicama održavamo edukativne radionice, kako bi ljude suočili s problemom, podigli im ekološku svijest. Situacija je bolja, vidi se to i kroz monitoringe koje napravimo nakon nekog vremena na očišćenom području. Ali ono čime se se gomila volontera bavi, je saniranje stanja koje se stvaralo dugih 50, 60 godina – priča nam Ivan Živković.
Pa nam navodi i konkretno, na Lastovu je primjerice podosta otpada na prostorima bivših JNA baza, kao i na svakom našem otoku u uvalama koje postaju divlja nautička sidrišta. U takvima se obvezno pronalaze mini deponiji puni plastičnih boca i posuđa. Po sredini bračkog kanala nalazili su automobilske gume i akumulatore. Kaže i kako se po trasi trajekta može pratiti i trasa smeća. Formirala se desetljećima. Molunat muči albanski otpad koji stiže s jugom, u jednoj akciji su izvadili tisuću vreća raznorazne plastike. Nemoćni su, nitko dolazak otpada ne može zaustaviti. Ali zato se lancem ruku makar može maknuti iz našeg podmorja. Jer ipak, mi smo turistička zemlja, gostu prodajemo ljepotu čistog mora dok mu kada stavi masku, ili obuče ronilačko odijelo, prizor iz podmorja nudi drugačiju sliku.
- Uzduž cijele naše obale je više manje ista priča, razlika je samo gdje se čisti i gdje se nikada nije čistilo. Našim radom dajemo obol u pravcu stvaranja ljepšeg, u zaštiti ove naše lijepe zemljine balote. Vidimo da se klima nepovratno mijenja, za što je kriv čovjek. Naša je misija ukazati na problem, naučiti na bolje - kaže Ivan Živković u ime volontera Udruge Rostrum.