Ne možemo pobjeći od nje, gdje god se okrenemo strši plastika. Na udaru smo joj kroz razne materijale, uporabne predmete, svakodnevne trgovačke kesice, posuđe. Krije se u tekstilu, u onom što na sebi nosimo. Stavljamo je na kožu kroz kozmetičke i higijenske pripravke, preko deterdženata dolazi u kontakt s našom odjećom, suđem. Svugdje je oko nas. Ne da nam mira ni u moru. I tu je nazočna, kao dio morskog otpada, gdje se pojavljuje u obliku krupnog otpada, ali i onih sitnih malih čestica koje nazivamo mikroplastikom. Znate li što je najgore, to što ima mogućnost lakog ulaska u naše tijelo. Prolaženja kroz naš probavni sustav. A put joj je ovakav: čestice mikroplastike mogu na sebe prilijepiti razne tvari, među njima i toksične strukture, koje ribe lako zamjenjuju za hranu. Ulazeći u njihov lanac prehrane, mogu isto tako kroz ljudski hranidbeni lanac doći i na naše tanjure. Znamo kako smo u kontaktu s mikroplastikom, da je jedemo, udišemo. Ali ono što ne znamo je, što ona radi našem tijelu? Tu konkretnog odgovora još nema.
- Mikroplastikom nazivamo zagađenje u obliku sitnih plastičnih čestica manjih od 5 milimetara koji kada se nađu u moru ili sedimentu predstavljaju gotovo nevidljiv, ali opasan oblik zagađenja. Dva su joj izvora, pod primarnim podrazumijevamo proizvedene čestice mikroplastike, primjerice kuglice mikroplastike i mikroplastiku koja se upotrebljava u industriji, deterdžentima, kozmetičkim proizvodima, proizvodima za higijenu, odjeći... Ona najčešće dospijeva u okoliš ispuštanjem nedovoljno obrađenih otpadnih voda iz različitih industrijskih postrojenja i postrojenja za obradu komunalnih otpadnih voda. Pod sekundarne izvore spada mikroplastika nastala degradacijom makroplastike već prisutne u moru. Ovaj tip zauzima najveći udio kad se govori o mikroplastici koja onečišćuje oceane, mora, obalne sredine, sediment, pa čak i arktičko područje – veli dr. sc. Pero Tutman sa splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo.
Sekundarna vrsta plastike nastaje usitnjavanjem većih komada plastike u moru, pod utjecajem sunca, valova i vjetrova. Tako usitnjena plastika se nije razgradila niti promijenila kemijsku strukturu. Samo se usitnila u odnosu na prvobitno stanje. Stoga kada sljedeći put budete radili peeling lica, tijela ili stopala znajte da na sebe nanosite mikroplastiku. Kada je nakon toga isperete, plastika će vodom kroz kanalizacijski sustav ući u more. Možda će postati hrana nekoj ribi koja će se sutra naći na banku peškarije. Nakon toga možda će doći na naš tanjur. Navodi se kako na tjednoj bazi pojedemo plastike veličine bankovne kartice teške pet grama.
- Morski otpad se ne sastoji samo od predmeta koji se razmjerno lako mogu odrediti i povezati sa određenim izvorom, primjerice štapići za uši, opušci cigareta, ribarski alati, nego i od pojedinačnih predmeta što mogu potjecati iz različitih izvora tipa plastičnih boca, ili malih plastičnih fragmenata nastalih raspadanjem većih. Zbog svoje postojanosti i male mase, ali i mogućnosti plutanja, osobito se plastika može prenijeti na velike udaljenosti. I ostati u moru neodređeno vrijeme. To onda otežava procjenu zemljopisnog, sektorskog i vremenskog podrijetla - kaže dr.Tutman.
Precizno utvrđivanje podrijetla različitih predmeta koji čine morski otpad težak je i složeni zadatak. Prema definiranim izvorima, morski otpad se može razvrstati u više različitih glavnih kategorija koje uglavnom uključuju: priobalne aktivnosti, ribarstvo i marikulturu, pomorstvo, neuređena odlagališta, osobnu higijenu i kanalizacijske izvore, medicinske aktivnosti, poljoprivredu. A tu su i razni neodređeni izvori.
- U ovisnosti o sastavu i težini predmeta raspodjela u vodenom stupcu je drugačija, neke vrste plastike zbog svog sastava i male težine plutaju na površini mora, dok metal i staklo tonu i akumuliraju se na dnu. Poznavanje načina na koji se morski otpad raspodjeljuje i gdje konačno dospijeva, ključno je u procesu razumijevanja njegove daljnje sudbine i utjecaja na morske ekosustave. Načini na koji ti procesi utječu na raspodjelu i nakupljanje otpada, jedni su od glavnih izazova za znanstvenike – veli dr.Tutman.