Kupari nekad nisu bili turističko mjesto: Iz Kuparske jame kopala se glina za proizvodnju materijala neophodnog za svaku kuću

Administrator Facebook grupe Dubrovnik nekad Ivo Batričević objavio je zanimljiv post o povijesti Kupara, točnije o parnoJ ciglani koja je tamo proizvodila crijep 1889.

Najstariji zapis na kupama dubrovačkih krovova datira iz 1200. g. što se i uzima godinom početka proizvodnje, te specifične kupe (crijepa) posebne boje i oblika.

Za vrijeme Dubrovačke Republike proizvodile su se u današnjoj Župi dubrovačkoj u mjestu koje je po kupama i tvornici „Kuparici“ i dobilo ime Kupari. U arhivskim dokumentima selo Kupari se spominje u više oblika: u hrvatskom (1299. g.) kao Crijepi (od Di Creppo), romanskom kao Cuppi (1317. i 1321. g.) ili latinskom Cuparii.

U Kuparima je u 14. st. radilo 12 peći za sušenje kupa i opeke, a proizvodnja se tijekom 14. i 15. st. stalno povećavala. Peći za sušenje opeka „kuparice“ su bile u privatnom vlasništvu, a dubrovačke vlasti su strogo kontrolirale prodaju i izvoz. Vlažna glina bi se savijala preko nadkoljenice radnika i nakon toga sušila. Dimenzije kupa se varirale po širini, a dužina je svima bila ista 465 mm. Životni vijek im je bio do 200 godina.

Kupari su u prošlosti bili poznati po proizvodnji digle i opeke

Dubrovnik nekad/Facebook

1889. g. grof Bernard (Brnja) Henrikov Kaboga (1863-1922) i poduzetnik Niko Pavov Srinčić odlučili su obnoviti ciglanu u Kuparima. Nabavili su: veliku modernu peć, parni stroj, alat i pribor za izradu kupa i opeka svih vrsta, cijevi, kipova, ukrasnih vaza i stolnog posuđa. U početku je ciglani bilo zaposleno oko 100 radnika. Probna je proizvodnja dala odlične rezultate, te je tvornica odmah počela dobivati brojne narudžbe.

1893. g. Niko Srinčić se povlači iz tvornice i isključivi vlasnik ciglane postaje grof Bernard Kaboga.

Početkom 1894. g. je izrađeno 100 000 kupa samo za potrebe uzgajališta kamenica u Malostonskom zaljevu.

Uskoro je pogon bio u stanju izraditi milijun i po opeka i kupa, pa se povećava i broj radnika.

U svom putopisu Mjesec Dana Pješke: putopis od Korčule do Cetinja iz 1897. g., Petar Kuničić na str. 231. piše:

"Kasnije spustismo se do mora, da obadjemo Kaboginu tvornicu opeka i crijepova. Sred polja nadjosmo nekoliko radnika, gdje rade ilovaču… Tvornica zaprema veliku prostoriju. Tu je radilo oko sto radnika i radnica. Obadjosmo najprije pripravišta zemlje, te stroj, koji kalupi opeke, crijepove i drugo, zatim duge, duge hodnike, gdje su nagomilane opeke, tekar iz stroja. Na pošljetku obadjosmo peći, u kojima gori žestoka vatra. Još za doba republike tu je opstojala tvornica kupa (crijepova): s toga ime mjestu Kupari. Na opekama je utisnut natpis:

„Conte Caboga - Ragusa - Dalmazia - Antica fornace Kupari fondata anno 1200.“

Kupari su u prošlosti bili poznati po proizvodnji digle i opeke

Dubrovnik nekad/Facebook

Dubrovački list Crvena Hrvatska 08.09.1898. g. piše:

„U tvornici opeka i cigala grofa Caboge na Kuparima radi se od rana jutra do kasne noći, t.j. od 5 sati u jutro do 7 u večer: dakle 14 sati, od kojih odbivši 3 ure ukupnog počitka, ostaje punih 11 sati radnje!“

Prema Matu Kapoviću do I. sv. rata parna tvornica keramičkih proizvoda „Kupari“, kasnije Caboga je imala proizvodnju od 40.000 tona i glavnicu 200.000 kruna (1,000.000 običnih opeka za zidove, 750.000 kupa sistema Marsiglia, 50.000 površnica, 300.000 kupa kanalica, 300.000 opeka šupljih, 100.000 tavela, 100.000 raznog materijala, ornamenata, dimnjaka, statua…).

Proizvodnja u Kuparima je zamrla tijekom I. sv. rata, jer se mjesto na kojem se kopala glina za izradu kupa „Kuparska jama“ smatrala glavnim izvorom zaraze, te je zatrpana.

1918. g. grof Bernard Kaboga prodaje svoj posjed zajedno sa ciglanom u Kuparima Dalmatinskom trgovačkom društvu, a ono ga 1919. g. preprodaje Česima koji tu ubrzo grade hotele i odmarališta.