Na placi u Gružu stalno se može vidjeti i Antun Simatović iz Mlina, jedini domaći proizvođač sadnica cvijeća u dubrovačkom dijelu županije. Ovaj optimistični Župljanin kaže da se poslom cvjećara bavi od kad se rodio:
-Prije mene se tim poslom bavio moj otac, ali na drugi način, jer se tada putovalo u Zagreb, Beograd...i prodavalo naše cvijeće. Kad sam porastao, išao sam i ja s njim. Ali, u međuvremenu su se tržište i ukusi kupaca promijenili. Prije je npr. išlo sve domaće: lule, carevići, miholjice i sve što se doma sadilo. Sada, međutim, od toga više ništa ne ide! Promijenile su se generacije, pa tako mladi uopće ne znaju ni gdje im se nalazi obiteljska grobnica, nego to doznaju tek kad im netko umre- priča gospar Antun koji je nakon očeve smrti razmišljao kako unaprijediti posao:
-Još prije rata su mi se mnogi rugali i govorili "Gdje ćeš u Župi prodavati cvijeće?" Ali, posao je bio izvanredan i tako je bilo dok nije došao rat te sam nakon rata pokušao ponovno raditi s cvjećarnom u Župi. Međutim, bilo je to vrijeme kad se previše radilo "na divlje" i cvjetala je konkurencija "na crno". Nije se moglo plaćati najam i dažbine te sam odlučio početi s proizvodnjom sadnica, što kod nas nije nitko radio. Rasadnik nam je površine samo 700 kvadrata, ali se u njemu nešto uvijek sadi, u turnusima i uvijek je pun. Jer, kako se što proda, odmah se slijedeće sadi... Trenutačno najbolje idu proljetnice i ljetnice: čerošpanje, begonije... Ali, promet je strašno pao i u odnosu na preklani čak pet puta! Vlasnici apartmana su prije na cvijeće trošili, recimo 1.000 a sada ako i 200 kuna za cvijeće! Pravdaju se: strahujemo što će biti, ako bude turizma lako ćemo, do tad ćemo nešto zeleno, bilo što posaditi. Tako je zbog pandemije u svemu pao promet. Ali, borimo se!- kaže Siamtović koji poziva "sve žene, majke, domaćice, udovice, djevojke, curice, djevojčice" ali i sve muškarce koji vole svoje žene, ljubavnice, djevojke – sve ih poziva da dođu, jer će se za svakoga naći cvijet kako bi bile zadovoljne pripadnice ljepšeg spola.
