Više od četiri tisuće petaša ovog je tjedna pisalo eksperimentalni nacionalni ispit iz Hrvatskog jezika, Matematike te Prirode i društva. Među njima je troje učenika Osnovne škole Primorje, u Smokovljanima: Danijel Dender, Ivan Kužić i Lorena Mišković. Je li ih bilo strah, je li ih svladala trema pred ovaj poseban ispit koji bi trebao pokazati znanje stečeno u prve četiri godine osnovnog obrazovanja, uglas odgovaraju: Ma, neeee!
- Nije bilo teško. Iz Hrvatskog smo morali napisati sastav o nekoj temi – kaže Ivan, a Danijel dodaje: “Iz Matematike smo dobili zadatke zbrajanja, oduzimanja i geometriju, a iz Prirode... o prirodi!”.
Što djeca misle, zbog čega se uopće pišu ti nacionalni ispiti.
- Za upis u srednju školu! – odgovara Ivan.
- Ja mislim da taj ispit služi tome da učitelji vide koliko djeca znaju, koliko smo naučili od prvog do četvrtog razreda – govori Danijel.
- Da vide jesu li bezveze davali dobre ocjene – kaže Lorena za koju prijatelji iz razreda kažu kako je vrijedna i redovito piše domaću zadaću. Lorena je uvjerena da su ispit napisali vrlo dobro, a Danijel se smije, on pak misli da će im nastavnici ‘past’ u nesvijest kad dođu rezultati’. I dok petaši za Dubrovački govore o ispitu, ostala djeca u školskom dvorištu pod odmorom igraju ‘caja i lopova’.
U proteklih 30-ak godina ova škola prošla je mnogo izazova. Mnogi i ne znaju da, osim u Slanome, Dubrovačko primorje ima još jednu osmoljetku. Nekad je tu nastavu pohađalo 120-ero djece u dvije smjene. OŠ Primorje danas broji 34 učenika, uglavnom iz Štedrice, Imotice, Topologa, Visočana, Smokovljana,..., sela koja su nekad i sama imala svoje školske objekte. Bilo je godina kad su u OŠ Primorje imali po troje djece iz šest obitelji. Najbliža trgovina je udaljena 15 kilometara. Mala je to škola, srdačne djece i zaposlenika.
Jedina mana - nema prepisivanja
- Manje je svađa, svatko dođe na red reći što želi. Pomažemo jedno drugome – odgovara Ivan na pitanje što je dobro kad si u tako malom razredu sa samo troje učenika, ali ima i jedna mala mana: “Kad je test u velikom razredu, ako si skroz u zadnjoj klupi, uzmeš mobitel i prepisuješ, logična stvar. U malom razredu to nikako ne ide! To je jedina mana”.
Uz redovnu nastavu, ova djeca imaju mogućnost baviti se izvannastavnim aktivnostima kao što su sport, dramska, literarna, likovna ili kamenoklesarska grupa, u Čarobnoj vunici uče vesti i plesti, a kao izborni predmet nudi im se Talijanski jezik. U školi nam ističu zanimljiv podatak kako je u ovom kraju osam kamenoklesara i svi rade na talijanskim strojevima pa potiču djecu na učenje tog jezika.
Kao i gradske škole, ova primorska se muči naći nastavnika fizike. Zaposlenici u Smokovljane dolaze iz čitave Županije, od Ploča, Metkovića, Pelješca pa do Kupara. Neki dnevno prevale 100 kilometara automobilom i četiri puta prijeđu državnu granicu. Ravnatelj škole, Zoran Volarević kaže kako, unatoč molbama, nastavnici koji dolaze iz doline Neretve na posao ne mogu preko graničnog prijelaza Imotica-Duži, što bi im značajno olakšalo putovanje. Baš na početku godine, ovaj prijelaz, prema ugovoru Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, iz međunarodnog se vraća u pogranični promet.
Nemaju zebre,a prvaci u prometu
Imaju status brdsko-planinske škole i, mada je školska zgrada podignuta još u doba Franja Josipa I pa ove godine slave 111. godišnjicu postojanja, zahvaljujući ustrajnosti ravnatelja i zaposlenika, idu u korak s vremenom. Učionice su uređene, ugrađeno je centralno grijanje, opremljen je informatički kabinet, a kad su konačno dobili internet sve se pokrenulo.
- Sva djeca, u Vukovaru, Osijeku, Rijeci i Smokovljanima bi trebala imati jednake mogućnosti pa neka se vidi koliko će tko motivirati svoje učenike – kaže ravnatelj Volarević, inače nastavnik glazbene kulture koji u posebnim prigodama u školi zasvira harmoniku, a nekad je bio član poznatih sastava Đavoli i Crvena jabuka.
- Osigurati internet nije bio lak posao. Opcija optičkog kabela od Lisca do Smokovljana je otpala jer bi to bilo preskupo. Inženjeri su našli rješenje preko satelita pa veza ide preko Veleća na Sv. Juru, na Pelješcu, pa Ploče. Sad imamo izvrstan internet preko satelita. Nakon toga sve se pokrenulo pa smo tako 2018. godine bili državni prvaci u poznavanju prometnih znakova. Mi, mala škola iz Smokovljana, gdje nema zebre ni semafora, bili smo najbolji u konkurenciji 220 škola u Hrvatskoj. Jedne smo godine bili drugi – kaže ravnatelj.
Smokovljani imaju tek nekoliko prometnih znakova, a kako prijeći preko pješačkog prijelaza učenici su naučili na papirnatoj zebri koju su pred školskom zgradom napravili s ravnateljem. Istina, zebra je nestala s vjetrom, ali lekciju su očito izvrsno naučili. Nemaju ni sportsku dvoranu za Tjelesni i zdravstveni odgoj, ali ih to nije spriječilo da ostvare i izvrsne sportske rezultate.
- Naše su učenice bile prvakinje na natjecanju osnovnih škola Dubrovačko-neretvanske županije u futsalu 2019./2020. Zamislite koliki izbor imaju velike škole sa 800 ili tisuću đaka, od Metkovića preko Dubrovnika do Župe dubrovačke, a mi smo imali ukupno osam učenica od petog do osmog razreda, a sedam ih je igralo futsal, i naše cure pobijede! - prepričava ravnatelj Volarević.
Djevojke su se pripremale za državno natjecanje u Poreču, ali ih je COVID pandemija zadržala u Primorju. Ipak, za Primorce i njihove učitelje i nastavnike iz svih dijelova županije granice očito ne postoje, pa je samo pitanje koja je iduća predrasuda koju će srušiti.