Čagljevi u pelješko mjesto dolaze usred bijela dana: Odmjeravaju pogled sa mještanima, a evo što o tome kaže stručnjak

Čagalj, najbliži srodnik vuka, u pola bijela dana pojavio se usred Trpnja, malog priobalnog mjesta na Pelješcu. Prošetao je ispod kuće mještanina i fetivog Trpanjca Renata Bigunca, koji ga je i snimio.

Renato Bigunac snimio je čaglja usred Trpnja

Privatni Arhiv/

IZVIĐANJE

- Čagalj se ukazao ispod moje kuće točno 9. travnja u 15:26 sati, ispod zida gdje se mačke hrane, pa oni dođu vidjeti je li što ostalo - rekao nam je Renato i otkrio da ovo nije usamljen slučaj pojave ove divlje životinje u Trpnju.

Čagalj se usred bijela dana pojavio usred Trpnja

Screenshot/

- Pojavljuju se svakodnevno i po cilom mistu, ali ako vas uoče, odmah pobjegnu - dodao je i podijelio snimku. Na snimci se vidi kako je mladi čagalj zamijetio čovjeka koji ga je snimao, pa je u nekoliko navrata zastao i ‘odmjerio‘ ga pogledom. Pojava čovjeka u njegovoj blizini ipak ga nije omela u nastavku potrage za hranom jer je procijenio da mu ne predstavlja opasnost, pa je mirno nastavio dalje.

Čagalj se usred bijela dana pojavio usred Trpnja

Screenshot/

Čagalj je izrazito inteligentna životinja iz porodice pasa, kojemu je najbliži srodnik vuk. Kreće se u čoporima koji su striktno organizirani, pa tako mlađe jedinke odlaze u izviđanje terena i dojavljuju drugima ima li na nekom prostoru hrane.

SVE SU PITOMIJI

Neobično je da se divlja životinja ponaša tako slobodno u prisustvu čovjeka. No, izgleda da je zavladao trend u svijetu u kojem je sve što je nekad bilo nenormalno postalo normalno, odnosno novonormalno, pa tako i među divljim životinjama koje se sve češće susreću među ljudima, što je nekad bilo nezamislivo. O svemu ovome porazgovarali smo sa stručnjakom, prof. dr. sc. Alenom Slavicom sa Zavoda za lovstvo i divlje životinje Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu:

- Neke vrste se odlično prilagođavaju kohabitaciji s ljudima. Jedna od tih vrsta je i čagalj. Nekad je bilo nemoguće da čaglja imate u Slavoniji, a sad je ondje potpuno normalna pojava. U jednom lovištu blizu Zagrebu kojim gospodarimo do prije 5-6 godina nikad nismo imali čaglja, sad je učestao. Na Pelješcu je njegova populacija narasla. Čagljevi vrlo brzo shvate postoji li opasnost, a kad su shvatili da ne postoji, počeli su dolaziti u naselje. Taj čagalj vrlo vjerojatno nije bijesan ni bolestan, nego je jednostavno shvatio da tu nema nikakve opasnosti i normalno tu dolazi. To će vam se, po meni, u budućnosti događati sve češće - rekao je profesor Alen Slavica, čija je majka porijeklom Korčulanka, pa je ljeti često slušao kako prijeko, na Pelješcu, čagljevi zavijaju noću.

Prof. dr. sc. Alen Slavica sa Zavoda za lovstvo i divlje životinje Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Privatni Arhiv/

- Danju ih nikad nije bilo, ali zadnjih godina su se prilagodili. Sjećam se kad smo prije dosta godina bili u Americi, u Los Angelesu. Vraćali smo se u 2-3 ujutro kući, naš je prijatelj živio uz obalu, i uz hrpe otpada smo vidjeli kojote. To mi je bilo prvi put u životu da vidim kojota koji kopa po smeću i uopće nije reagirao na ljude koji su prolazili na par metara. Već tada su se kojoti bili privikli na ljude koje nisu doživljavali kao prijetnju.

SUSRET NIJE OPASAN

- Na Pelješcu, jednom od mjesta otkud su se čagljevi počeli širiti po Hrvatskoj, prije su imali naviku kretati se noću, izbjegavajući ljude. To je bilo tako dok ih je bilo malo, ali se sad povećala njihova populacija i moraju tražiti hranu po širem teritoriju. Shvatili su da im od ljudi ne prijeti opasnost, pucanja nema u blizini naselja jer je zabranjeno i Trpanjcima će se to sigurno ponavljati - mišljenja je stručnjak s Veterinarskog fakulteta koji ističe i da ljudi u susretu sa čagljem nemaju razloga za brigu:   

- Jedino im se može dogoditi da će kad-tad imati štetu na domaćim životinjama. Po meni bi se trebalo najprije točno utvrditi broj čagljeva, koliki mu je areal i koliko ima čopora. Onda bi trebalo odrediti načine kojima će se populacija držati pod kontrolom jer nema prirodnog neprijatelja. Ako se to ne učini, rast će njihova brojnost, a smanjivati brojnost njihovog prirodnog plijena. U jednom trenutku neće biti dovoljno prirodnog plijena i čagljevi će potražiti hranu negdje drugdje, odnosno među kućnim ljubimcima - iznosi profesor Alen Slavica.

DIVLJE ŽIVOTINJE KAO KUĆNI LJUBIMCI

Ponukani činjenicom da su u nekim zemljama krokodili, gepardi i tigrovi kućni ljubimci, zanimalo nas je može li i čagalj to postati?

- Mogao bi, ako bi se pronašao mali čagalj koji bi se socijalizirao i prilagodio ljudima. No, to je divlja životinja koja, kad odraste, ima nagon za samoodržanjem, naročito kad postane spolno zrela, kad mogu prevladati neki drugi nagoni. U toj odrasloj dobi ga je nemoguće pripitomiti jer zadržava svoju iskonsku potrebu za slobodom. Nisam za to da se divlje životinje pripitomljavaju, iako su takvi trendovi u svijetu. U Hrvatskoj je sve više onih koji drže egipatskog tvora za ljubimca - rekao je profesor Slavica. - Imate sve više ljudi kod nas koji drže i zmije i guštere. Ni čagljeve nije zabranjeno držati kao kućne ljubimce, to nigdje ne piše u zakonu. To je tzv. ‘siva zona‘, to udomljavanje divljih životinja.

To znači da možemo držati i krokodila u kadi, ako to zaželimo?

- Da, upravo tako. Ima čak i toga, pa krokodila, kao u Americi, bace u kanalizaciju kad počne rasti i preraste tu kadu - dodao profesor s Veterinarskog fakulteta.

Spomenuo je i povećanje brojnosti divljih svinja, koje se također znaju sresti u naseljenim mjestima. One mogu biti i opasne, no, kako ističe profesor Slavica, love se puno više od čaglja:

- Divlju svinju je lakše uloviti. Čagljevi su lukavi. Moji prijatelji lovci kažu da ga je jako teško uloviti, moraš ga nadmudriti - zaključio je.