Teško ćete naći nekoga u Pločama tko ne poznaje Ranka i Šteficu Vladimir, neretvansko-hercegovački bračni par čiji se poljoprivredni proizvodi redovito nalaze na jelovniku pločanskih domaćica. A kako i ne bi, kada već preko tri desetljeća nude svježe, domaće, povrće i voće vrhunske kvalitete. Točnije, 31 godinu nezaobilazni su “stanari” nove tržnice u gradu, od njenog otvaranja.
Od blitve do paprike
Blitvu, raštiku, salatu, prasu, kapulu…, beru na vlastitom imanju na predjelu Ribar u poslije podnevnim satima, a već ujutro se ti proizvode nude potencijalnim kupcima. Zato i ne čudi da bračni par Vladimir ima stalne, dugogodišnje, kupce. Matilda Nikolac jedna je od njih. U vrijeme pisanja naše reportaže za štandom je zatekla Ranku. “Jednostavan je, pristupačan, ljubazan i ima robu vrhunske kvalitete. Zar treba poželjeti nešto više? Cijene su mu također pristupačne. Mogu reći da ovu tržnicu ne mogu zamisliti bez njega, postao je njen zaštitni znak”, rekla je Matilda, dok je pospremala upravo kupljenu salatu, krumpir, mrkvu, kapulu i papriku.
Njeno mišljenje dijeli i Branko Barbir. Dok se opskrbljuje sa zelenim proizvodima, Branko ističe kako se s Rankom zna napričati, razmijeniti mišljenja, našaliti se i uz to kupiti prvoklasnu robu.
Mato Čurčić, također je jedan od vjernih kupaca sa štanda Vladimira. “Od kada kupujem kod njih? Od početka. Gotovo stalno u Ranke i Štefice, reći ću u preko 90 posto slučajeva. Tu mogu naći sve što mi treba i zadovoljan sam uslugom”, ističe Mato, a za Matu Kežića bitno je, osim kvalitete proizvoda koje kupuje, i kakvi su ljudi kod kojih kupuje. “Ranko je dobar čovjek i ima dobru robu, to mi treba”, kazao je Mate.
A Ranku, naravno, gode komplimenti, tko ih ne želi čuti? Njegova priča, u koju je od početka uključena supruga Štefica, započela je i prije nego su se skrasili na pločanskoj tržnici. Nakon što se vratio iz Novog Zealanda, gdje je šest godina radio kao konobar u restoranu sada pokojnog mu dunda Nede Vujovića, suprugu je upoznao u Šurmancima. Oženili su se i dobili dva sina, Mirku i Alena, koji im pomažu u poljoprivrednim poslovima.
”Supruga, sa kojom sam u braku 36 godina, prati me u “rame uz rame, dok sam bio na poslu u pločanskoj luci, ona je sama prodavala”.
Nelojalna konkurencija
Nekada smo Renaultom 4 s prikolicom putovali u Sarajevo, na Grbavicu, i u Mostar, na novu tržnicu, i prodavali svoje proizvode. Ništa nam nije bilo teško. Donijeli bi frišku robu i sve bi odmah prodali”, prisjeća se ovaj vitki 72-godišnji zaljubljenik u Komin, “pravo mjesto”, kako kaže.
O kvaliteti njihove robe svjedoči i činjenica da, osim prodaje u Pločama, redovito, po narudžbi, pripremaju pošiljke, najviše blitve, spanjaka, raštike, brokule i sl., i odvoze na veliku tržnicu u Metkoviću.
Na pitanje dokad ovako, Ranko kaže: “Dok budem morao! Radio sam u Luci Ploče 26 godina i imam mirovinu od 2 500 kuna. Supruga mi je cijeli život domaćica. Svaka kuna nam je važna i moramo se boriti, jer su obveze svaki dan sve veće. Ukoliko uspijem osigurati mirovinu iz Novog Zealanda, razmislit ćemo o povlačenju iz ovoga posla. Vremena su se promijenila. Ljudi imaju sve manje novaca i kupuju samo neophodno. A pojavili su se i veliki trgovački lanci, koji nude jeftiniju robu i ljudi je kupuju bez obzira što se kvalitetom ne može mjeriti s našom”.
Njegove riječ potvrđuje i slika s pločanske tržnice na kojoj se, na žalost, prodaje na smo tri stola.