Godine 1983. u Ploče je iz Stanišića kraj Sombora došao Ante Jerković i odmah se uključio u rad kluba. S manjim prekidima od tada do danas trenira razne klupske selekcije, od prve ekipe s kojom je prvi put ušao u Prvu ligu do danas kada vodi mlađe kadetkinje. Njegovim dolaskom intenzivirao se stručni rad, napose s mlađim uzrastima. Možemo slobodno reći da njegovim dolaskom počinje moderno razdoblje u radu s igračicama i razvoju pločanskog rukometa.
Posvećen trenerskoj karijeri
S ovom konstatacijom, izrečenom na nedavnoj svečanosti povodom 45 godina RK “Dalmatinka” Ploče, složit će se ne samo pratitelji rukometnih nego općenito športskih događanja u gradu na ušću Neretve. Ante Jerković 40 je godina u Pločama i postao je “alfa i omega” ženskog rukometa.
Rukometom se bavi već 63 godine. Počeo je igrati 1960. u matičnom RK “Mladost” iz Stanišića, nakon par godina prešao u RK “Dalmatinac” iz Riđice koji je nastupao u Vojvođanskoj ligi, poslije čega je nosio dres somborskog RK “Agrosavez”, koji je igrao II ligu bivše države, a od 1974. bio je trener-igrač matičnog kluba.
Lom noge prisilio ga je da prije vremena napusti igračku i potpuno se posveti trenerskoj karijeri. Kao trener, s ŽRK “Stanišić” plasirao je 1978. u I B jugoslavensku ligu i stvorio je više prvoligaških igračica, među njima i reprezentativki popu Nade Tanjge, Mirjane Đurice, Mirjane Matijević i drugih. U to vrijeme tijesno je surađivao s proslavljenim trenerom Bepom Samardžijom, tadašnjim trenerom RK “Bane Sekulić” iz Sombora.
“Početkom 1983. sam iz obiteljskih razloga preselio u Ploče i odmah se uključio u rad RK “Dalmatinka”. Kao trener s klubom sam prošao Dalmatinsku ligu, Hrvatsku ligu istok, Jedinstvenu hrvatsku ligu, I B ligu (Dalmacija, Istra), te Prvu hrvatsku rukometnu ligu u koju smo se plasirali 1994. godine.
Devedesetih godina mlađe dobne skupine igrale su značajnu ulogu u hrvatskom rukometu, pa smo tako sudjelovali u tri finala i osvojili po jedno treće i četvrto mjesto. Također, obnašao sam dužnost trenera u kadetskoj reprezentaciji u vrijeme kada je izbornik bio Goran Mrđen i Zoran Mlinarić, a više godina radio sam kao instruktor u kampu za mlađe uzraste u HRS”, kaže nam Jerković, koji je trenirao i dva BiH premierligaša, ŽRK “Zrinjski” iz Tuzle i ŽRK “Ljubuški” s kojim je bio jesenski prvak.
Osim toga, s trećeligašem RK “Mladost” iz Dalja, s kojom je osvojio prvo mjesto u tom rangu, ušao je završnicu Hrvatskog kupa izbacivši RK “Podravka Lino” i RK “Trešnjevka”. Nakon povratka u Ploče opet je preuzeo RK “Dalmatinku” a u posljednje vrijeme brine o mlađim klupskim kategorijama i obnaša razne funkcije u klubu.
Okitio se srebrom
“Rukomet mi znači život, njemu sam potpuno posvećen. Kao dječak igrao sam nogomet i bacao disk, ali ljubav prema rukometu usmjerila je moj sportski, a mogu reći i životni put. Da krv nije voda, dokaz su moj sin i dvije unuke. Sin Ivan, osim što vodi pločanske rukometašice, izbornik je hrvatske reprezentacije 2008. godište i mlađe, unuka Karla je vratarka, a Antea igra srednjeg vanjskog, pa mogu reći da smo prava rukometna obitelj”, rekao je Jerković.
Kao trener Ante Jerković osvojio je srebro u Puli za godište 1976. i mlađe, a isti uspjeh ponovio je 1992. u Rijeci s godištem 1977. i mlađe, te u Čakovcu 1993. (godište 1975. i mlađe). S mlađim uzrasnim kategorijama bio je četvrti u Puli 1994. te treći u Poreču 2022. i 2023. Sada radi s 2008. godištem i selektira ekipu godište 2010. koja je prvi put uključena u I ligu Jug.
