Nakon pune dvije godine, prekaljeni pločanski pomorac Duško Mrdalj konačno je Božić i Novu godinu proveo sa svojom obitelji. A u samo dva mjeseca prije dolaska u Zagreb, pa u Ploče, krajem prošle godine, njegove destinacije bile su Kina, Singapur, Malezija, ponovo Singapur i Norveška, što najbolje potvrđuje izazov posla pomoraca, koji se ne uspoređuje uzalud s kruhom sa sedam kora”. Duško je od lipnja 2013. godine, točnije od blagdana svetoga Ivana, tehnički inspektor u Međunarodnoj pomorskoj kompaniji Gaerbulk Norway iz Bergena u Norveškoj, u kojoj je zaposlen od studenoga 2004., a na funkciju inspektora došao je s radnog mjesta upravitelja stroja.
Napali ih gusari
Prva dva razreda srednje škole završio je u rodnim Pločama a dva završna u Splitu, u Srednjoj pomorskoj - smjer brodostrojarstvo. Slijedile su dvije godine naviganja na danas nepostojećoj Dalmatinskoj plovidbi iz Vela Luke u kojoj su iskustvo stjecali mnogi Pločani. Višu pomorsku školu završio je u Portorožu i ukrcao se na Splošnu plovbu Piran, kao treći časnik stroja. U slovenskoj firmi zadržao se sve do odlaska u Bergen. Jedno od prvih iskustava doživio je na brodu Ana, još dok je bio u Dalmatinskoj plovidbi. Bio je studeni 1988., prevozili su sol iz Italije u američki Boston. Zadesilo ih je takvo nevrijeme da su od Gibraltara, gdje su stali na ukrcaj goriva, do odredišta putovali punih 28 dana, a vratili se za nepuna dva tjedna. Ili opasnosti na brodu Poplar arrow u Indijskom oceanu 2011. godine, kada su ih napali gusari sa tri glisera.
“Bilo je to vrijeme kada nismo imali zaštitu na brodu, danas dobijete Security team, četvoricu ljudi koji brinu o sigurnosti, a posada dobije pancir košulje i vojne šljemove. Gusari su htjeli zaplijeniti brod i tražiti otkupninu. Na to smo uključili protupožarne pumpe i vatrogasna crijeva, razvukli žilet žicu i postavili razbijeno staklo po palubi. Sretna okolnost je bila što je brod bio bez tereta, pa je visina napadačima otežavala penjanje. Povećali smo brzinu i vozili cik-cak te uspjeli pobjeći”, prisjeća se Duško.
“Puno je samoodricanja, samotan život, zahtjevan, traži stalno usavršavanje, praćenje aktualnih svjetskih normi i dobro zdravlje koje se dvaput godišnje kontrolira putem liječničkih pregleda.
- Mene su brodovi oduvijek fascinirali. Bio sam svugdje osim u New Zealandu”, kaže Duško i ističe kako su nekada brodovi dulje boravili u lukama, moglo se upoznati gradove i druge kulture bez “time pressinga” dok su danas stalno na moru, a i kada nisu, često su vezani na terminalima izvan gradova.
Previše je odricanja
Zato je i prihvatio ponudu norveške kompanije i sada, kao tehnički inspektor, obavlja nadzor, monitoring, tehničko održavanje i opsluživanje 4 broda iz flote. To podrazumijeva brojne dnevne aktivnosti, rješavanje problema, nabavku rezervnih dijelova, neplanirane popravke, redovne inspekcije broda, dva puta godišnje za svaki brod kada otputuje u luku gdje se brod nalazi, kao i redovni remont broda u brodogradilištu svakih pet godina.
Tijekom 2022. u Kini je bio čak 235 dana, radio svaku subotu i nedjelju, jer je posao, osim tri remonta, uključivao i jednu ugradnju nove dizalice, uz svakodnevni test na koronu! I kad je tri tjedna doma u Pločama, svakog dana uredno radi od kuće online. Ovaj “čovjek od mora” ispekao” je zanat i obogatio iskustva zgodama i nezgodama s pučine. Zato i njegove riječi imaju posebnu težinu: “Ispunio sam san, upoznao sam svijet. S druge strane, trpjela je moja obitelj i ja s njom. Preskočio sam brojne lijepe događaje u životu. Suprugu Kristinu na porode su vodili moj otac i punac. Sina sam prvi put vidio kada je imao 6,5 mjeseci, a kćer kada je bila stara mjesec i pol. Za rođenje sina saznao sam majčinim brzojavom u Miami Beachu, tada nije bilo interneta, a za rođenje kćeri na “pola Pacifika”.
“Kad si mlad i nemaš obitelj, jedna je priča, a kada zasnuješ obitelj, potpuno druga. Gruba računica pokazuje da sam tek trećinu vremena proveo s obitelji, a ostatak na moru, i zato ne bih ponovo. Molim Boga za dobro zdravlje, da dočekam mirovinu i vratim se u svoje Ploče. Drago mi je da sin Luka ne planira mojim putem. Ponosan sam na njega koji u Zagrebu studira hotelski managment, kao i na kćerku Niku, studenticu medicine, također u Zagrebu”, zaključio je ovaj moreplovac koji je sretan što blagdane konačno provodi umjesto na moru, u obiteljskom okruženju u najdražoj mu luci - rodnim Pločama.
