Ponekad mi u Dalmaciji sami ne znamo ljepotu koju imamo, a imamo je, pa nam je moraju otkrivati drugi.
Takav je slučaj i s Opuzenom, čiju je ljepotu, atrakcije i šarm otkrila ekipa slovenskih kitera i letača zmajevima.
I oni su se nećkali hoće li otkriti tajne "ludoga" gradića pa privući turističke mase, koje bi ga mogle zagušiti, kako se to već događalo u Dalmaciji.
Kad smo stigli, grad se pripremao za 16. "Čikarijadu", svjetsko prvenstvo u bacanju šalice za espresso udalj sa starog mosta u Neretvu.
- Uoči "Čikarijade" gradom je zavladala ludnica – više od 1000 glasnih navijača na obalama rijeke, četiri suca, dva voditelja, 35 natjecatelja, treneri, novinari, prijenos uživo, golema škrovada s 40 kilograma slasnih dagnji i vatromet kakav Opuzen nije vidio…
Uspjeli smo postaviti novi slovenski rekord (37,27 m). Plasman u finale bio je san – 56 m je previše, za prvakom Josipom Provićem zaostajemo gotovo 30 metara, a svjetski rekord – preko 76 m! – za nas je samo znanstvena fantastika, piše Kap Jasa.
"Čikarijada" nije jedina, kako kažu, ludost koja je Slovence oduševila u Opuzenu.
Opuzen je čisti zen
- Cijeli je grad labirint uskih ulica i na svakom koraku iskače veliki, zadivljujući mural. Tamo stvaraju nevjerojatna umjetnička djela umjetnici iz cijelog svijeta koji dolaze na Zen OpuZen Art Festival. Cijelo ljeto održavaju se koncerti, filmske večeri, kazališne predstave, utrke starih čamaca, kuharska natjecanja, izložbe slika, tulumi i zabava…
Grad je nevjerojatno opušten, kao ušuškan pod glatkim pokrivačem čistog zena. Smaragdno zelena delta Neretve koja ga okružuje samo naglašava cijelu stvar. Opuzen živi za sebe i brine se za sebe, a ne za horde turista. Opuzenci vole svoj grad i sebe i stalno su u potrazi za novim idejama koje bi život ovdje učinile još ugodnijim – i, naravno, luđim, navodi slovenska ekipa.
Slovenski autori pišu o povijesti delte Neretve, rimskoj Naroni, dolasku Slavena i Mlečanima, došljacima iz Gabele i Čapljine koji su pobjegli pred Turcima i donijeli kip svoga zaštitnika, sv. Stjepana, kojemu je posvećena opuzenska crkva. Pišu i o melioraciji od Austro-Ugarske do Jugoslavije zbog koje je "delta Neretve postala smaragdni raj u kojem u izobilju rastu mandarine, lubenice, rajčice i šipak".
Podijelili su, dakako, i svoje dojmove s kite festivala "Festival vitra a.k.a. Zajaši zmaja", zbog kojeg su i stigli u Opuzen, ali koji očito nije jedino zbog čega bi mogli ponovno posjetiti ovaj grad.
Lov na lignje u Neretvi
- Neretva je također pomalo luda. Dva člana našeg zmajarskog kluba otišli su do obale rijeke i zaronili ruke u rijeku da kušaju vodu. Prvi je tvrdio da je voda slatka, kao što rijeka i treba biti, a drugi je inzistirao da je slana. Izbila je svađa; prvi je bizarnu tvrdnju drugog pripisao obilnim količinama piva, a drugi je tvrdio da mu je prvi uništio okusne pupoljke zbog bezobzirnog uzimanja vatrene vode. Tek je konobar u obližnjoj Konobi razjasnio stvar: obojica su bila u pravu!
Rijeka je svježa samo u površinskom sloju. Dok se rijeka lijeno vuče deltom prema moru, more uzvodno kradomice gmiže daleko u deltu i dalje. Iako je ovaj fenomen cool – ljudi love morsku ribu i lignje točno usred grada – sol u tlu prijeti bujnoj delti i njezinim voćnjacima i poljima.
Opuzen, mali i slatki i sramežljivi, veliki i upečatljivi. I divni i ludi, i sa zemlje i iz zraka, nedostajali ste nam čim smo krenuli glavnom cestom prema Bosni. Vjerujte nam - vraćamo se uskoro!", piše Kap Jasa.
Nakon ovakvoga teksta teško je pronaći nekoga tko ne bi otišao u Opuzen. I neka otiđe, dobri i cool Opuzenci znaju se nositi sa svima koji dođu. I koji iz njihova grada odlaze ovako oduševljeni, prenosi Slobodna Dalmacija
