Hrvatski poljoprivrednici, voćari, povrćari i cvjećari jedini su u Hrvatskoj koji sanjaju povratak "lockdowna".
Za razliku od drugih djelatnosti koje "lockdown" uništava, poljoprivreda je ta kojoj je zatvaranje granica išlo naruku. Koliko god to grubo zvučalo, poljoprivrednici su koliko-toliko profitirali, jer su granice bile zatvorene pa nije bilo uvoza voća i povrća.
Dok je "lockdown" trajao, mogli su prodavati svoje proizvode, koji su silom prilika bili jedini na tržištu.
Međutim, nakon što su se granice otvorile završila je i ta bajka jer je uvoz ponovno krenuo na štetu domaće proizvodnje.
– Poljoprivrednici su nezadovoljni i cijenama i plasmanom svojih proizvoda – naglašava Vjekoslav Budanec, predsjednik Zajednice hrvatskih povrćara.
Hrvatsku proizvodnju trebalo bi vratiti ponovno u fokus, ali to nije nimalo lako s obzirom na uvozne lobije.
– Nadležne službe trebale bi kontrolirati nekonkurentnu robu koja dolazi na hrvatsko tržište. Neosporno je da je takvo povrće niže cijene, ali treba utvrditi zbog čega je to tako i iz kojih robnih zaliha dolazi – rezolutan je Budanec, naglašavajući da treba utvrditi i zbog čega su troškovi proizvodnje u Hrvatskoj veći i sama proizvodnja skuplja.
Dati prednost domaćem
– Time bi se trebale pozabaviti stručne službe Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva financija, poglavito kada se zna da su troškovi radne snage u zemljama EU-a skuplji. Trebalo bi donijeti takvu zakonsku regulativu da otkupljivači najprije kupuju domaće voće i povrće pa da se tek onda uvozi. Ne želimo dirati u slobodu tržišta i da se nama garantiraju cijene, ali nešto se mora učiniti da se spasi domaća poljoprivredna proizvodnja – ističe Budanec, koji naglašava da se ni jedan poljoprivredni proizvod ne može izvesti u Sloveniju ili Austriju dok god kod njih ima takvih proizvoda iz vlastite proizvodnje.
– Hrvatski krumpir ne može u Austriju, ali austrijski može u Hrvatsku iako mi imamo našega krumpira... – rezolutan je Budanec.
Jedini izlaz iz ove krize je udruživanje proizvođača i njihov zajednički nastup na tržištu poljoprivrednih proizvoda. Tada bi mogli postići bolju cijenu svojih proizvoda, ali, nažalost, takve organizacije u Hrvatskoj još uvijek nisu zaživjele.
Ipak korona-kriza donijela je i nešto dobro jer je Hrvatska postala svjesna da nema samodostatnosti u poljoprivrednoj proizvodnji voća i povrća te hrane općenito.
U tih nekoliko mjeseci svima su bila puna usta revitalizacije domaće poljoprivrede. Istina, nešto se promijenilo nabolje, krenuli su određeni poticaji, ali, općenito gledano, nakon prestanka "lockdowna" i poljoprivrednici su polako padali u drugi plan.
– Korona-kriza nije popravila položaj domaćih poljoprivrednika. Nastavljena je politika uvoza i niskih cijena domaće robe – ističe Budanec, naglašavajući kako je proljetos, na početku krize, krenula prodaja domaćih proizvoda, ali sada je sve vraćeno na staro.
– Mi povrćari nismo protiv uvoza jer smo svjesni da nema u Hrvatskoj dovoljno povrća kroz cijelu godinu. Nažalost, takva je situacija. Mi smo protiv toga da se povrće uvozi kada je sezona i kada povrća ima naš proizvođač. Stvar je u tome da moramo omogućiti našem proizvođaču da dođe do hrvatskog kupca – zaključio je Budanec.
Hrvatska trenutačno za vlastite potrebe može proizvesti dovoljno samo kukuruza, pšenice, ječma i zobi te mandarina. Sve druge poljoprivredne kulture nisu dostatne za podmirenje rastućih potreba za hranom hrvatskog stanovništva, zbog čega je uvoz voća i povrća, ali i mlijeka i mesa, uvelike premašio domaću proizvodnju.
Danas uvozimo sve, od kruha do meda, mlijeka u prahu, sira, krumpira, češnjaka, govedine, sijena i slame. Tako uvoz uništava ono malo što je od domaće poljoprivrede ostalo. Da bi se to promijenilo, hrvatskom se proizvođaču mora osigurati mogućnost prodaje na domaćem tržištu.
Za opstanak domaćih proizvođača važno je imati vlastito tržište, gdje će oni moći plasirati svoje proizvode, uz sustavnu kontrolu uvoza, kako bi se spriječila nelojalna konkurencija, poglavito u uvozu hrane niže kvalitete.
Cvjećari gube bitku
Da je bilo bolje u "lockdownu", potvrđuju nam i cvjećari, koji su, kako kažu, tada bolje prodavali cvijeće jer su granice bile zatvorene pa se nije moglo uvoziti. Cvjećari tvrde da ih uništava nekontrolirani uvoz cvijeća i nelojalna konkurencija koja dolazi iz zemalja Europske unije, gdje su troškovi proizvodnje niži nego u Hrvatskoj.
U takvim uvjetima oni teško mogu opstati na tržištu, a posebno bitku gube s trgovačkim centrima, u kojima se kupcima isključivo nudi cvijeće iz uvoza.
Zadovoljni vinogradari
Za razliku od prošle jeseni, kada je, zbog nemogućnosti prodaje, na trsovima ostalo i propalo neobrano grožđe, pojezerski vinogradari su iznimno zadovoljni ovogodišnjim urodom i prodajom. Na dalmatinskim tržnicama zbog korona-krize nije bilo uvoznoga grožđa iz trećih zemalja, poglavito Makedonije, pa su Dalmatinci koji prave vino i rakiju za vlastite potrebe kupovali jezersko-vrgorsko grožđe.
– Eto i neka korist od ove korone. Grožđe je bilo traženo ove jeseni. Dio smo prodali na tržnicama, a neki su kupci dolazili u vinograd i kupovali – kaže nam vinogradar Ivan Petrušić iz Otrić Seoca.