Kroz godine “putovanja” Veselog vlakića, kako se zove Dječji vrtić u Rogotinu, putovala su i djeca iz ovoga mjesta, ali i iz bliže i daljnje okoline. Kad kažemo daljnje, mislimo na neke nama daleke zemlje, Njemačku i Poljsku.
"Vesela djevojčica prekrasnih plavih očiju brzo se uklopila u našu sredinu. Trudili smo se biti joj što bliže i pomoći joj u učenju našeg jezika. A ove godine do nas je iz Poljske doputovao znatiželjni dječak Leon. Naravno spomenut ćemo i ostala mjesta iz kojih su putovali naši prijatelji: Peračko Blato, Kobiljača, Ploče, Stablina, Desne, Krvavac, Blace. Veselja sa svih strana. Djeca su u svakodnevnoj igri jedni drugima pričala o svome mjestu. Zanimljivo je bilo kada je dječak Petar pitao prijatelja: Nedo, gdje ti živiš?, a on odgovori: U Peračkom Blatu. Petar mu začuđeno kaže: Pa kako možete imati kuću u blatu?
Mama je ‘stara Hrvatica’
Vremenom, putnici su se mijenjali, a i lokomotive, kao i tete koje su brinule o čistoći i slatkim zalogajima”, prisjeća se teta Angela.
Danas, kada čujete smijeh, graju i lijepe božićne pjesme u Vrtiću, zaustavite pogled na jednom plavom dječaku Leonu. Četverogodišnji Leon Trogrlić s tatom Daliborom, mamom Katarzynom i mlađim bratom Gabrielom iz poljskog grada Wroclawa došao je u Stablinu, a ide u Dječji vrtić u Rogotinu. Otac, vozač autobusa, i mama upoznali su se u Podaci gdje je Katarzynin otac imao agenciju. Katarzyina je “stara Hrvatica”, prvi put je u našu domovinu došla s osam godina, u Pakoštane. Osim materinjeg, odlično govori hrvatski i engleski jezik. Jedno vrijeme živjeli su na relaciji Poljska – Hrvatska, a sada u Stablini, kod Daliborove majke i brata koji su došli iz Sarajeva.
“Veliku pažnju posvećujemo našoj djeci. Leon je odlično prihvaćen u Vrtiću u koji je došao prije tri mjeseca, brzo je stekao nove prijatelje, a kada dođemo po njega, njegovi prijatelji druže se i s Gabrielom koji će uskoro napuniti tri godine. U potpunosti se oslobodio, sudjeluje u predstavama koje organizira teta Manuela u Vrtiću i, skupa s mlađim bratom, pjeva u Dječjem zboru u Stablini kojega vodi časna sestra Angelina. Djecu odgajamo dvojezično, pa obojica govore i hrvatski i poljski, a Leon i engleski. Kada smo kod kuće, tata s njima komunicira na hrvatskom, a ja kako stignem, nekad poljski, nekad hrvatski, a nekad engleski. Gabrielu se ponekad u rečenici pomiješaju hrvatske i poljske riječi, ali uskoro će i to savladati. Kada komuniciraju njih dvojica, često je to na poljskom. Radimo s njima polako i strpljivo, važno nam je da nauče sve što je bitno za njihove živote. Moram pohvaliti njihovo strpljenje i razumijevanje za naša česta putovanja, što su odlično podnijeli”, rekla nam je Katarzyna.
A otac Dalibor pričao nam je o dječjim hobijima. Leon obožava fotografiju, kupili su mu foto aparat, voli pse, naravno nogomet, pa će uskoro, zajedno s Gabrielom, biti upisan u Školu nogometa u Pločama, voli gledati crtiće, ima bogatu kolekciju autića i dobro slaže lego kockice. A prijatelj Šime mu je upravo od lego kockica napravio poljsku zastavu, Cvita kaže da se obožava s njim igrati, a Ivo je sretan što mu je Leon prijatelj. A Leon ne krije sreću zbog novoga društva, kaže da su mu svi super, a posebno teta Manuela.
S prvom zvijezdom
“Leon je dječak koji je u našu skupinu unio posebno veselje. Kada smo saznali da u našu skupinu dolazi dvojezični dječak najprije smo zajedno zastali i zamislili se hoćemo li se moći međusobno dovoljno dobro razumjeti. Sve naše brige su nestale kada smo ugledali našeg Leona. On je jedan vrlo veseo, komunikativan dječak, koji se jako trudi i brzo uči nove riječi. U svemu ga posebno potiču njegovi prijatelji, gdje kroz igru, pjevanje i čitanje priča učimo i razvijamo jezik. Ovo je prvo ovakvo iskustvo za mene kao odgojiteljicu u jednoj manjoj sredini, ali vjerujem samo jedno od onih koje me u budućnosti čekaju”, rekla nam je teta Manuela.
A svojim dolaskom mladi Poljaci donose i dio svoje tradicije u naše krajeve. Za njih je Badnjak glavni dan u ovo vrijeme. Kako nam priča Katarzyna, koja inače pjeva u Zboru u Stablini, taj se dan čitava obitelj navečer okuplja oko stola, prije večere čita se Sveto pismo, moli se i u jednom izrazito intimnom trenutku, lomi se optatek i međusobno dijeli.
Oni će ove godine u Stablini lomiti kruh. Večera započinje kada se pojavi prva zvijezda na nebu. Glavno jelo je pierogi, mješavina kiselog kupusa i divljih gljiva, a uz to se jede juha od cikle i pečena riba s povrćem. Na Badnjak djeca dobiju darove, pjevaju se božićne pjesme i onda se ide na polnoćku dočekati rođenje Sina Božjega.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....