Mletački mornar
Svi su Korčulani ponosni na Statut, ali malo tko ga se usudio zaista i pročitati, a među njima ne možemo uvrstiti Sunčanu koja je, kako ističe, Statut počela čitati još u srednjoj školi. - U srednjoj školi me jako zanimalo pitanje žena u Statutu, a to mi je i danas najdraža tema. Tijekom korone Statutu sam se u potpunosti posvetila, neke sličnosti i zanimljivosti 13. i 21. stoljeća prenijela sam na društvene mreže - priča nam Sunčana. Njene su zanimljive crtice izazvale veliko zanimanje Korčulana koji su imali prilike, na zabavan i nenametljiv način, naučiti kako su Korčulani nekad živjeli. Najzanimljivije je bilo čitati kako su se otočani borili s kugom, a ta se borba u mnogočemu može usporediti s današnjom borbom protiv Covid-19 virusa. - Korčula je doživjela brojne epidemije kuge, još od grčkih vremena pa sve do 17. stoljeća kad je najjača zapisana epidemija u roku od nekoliko mjeseci ubila pola pučanstva. Zanimljivo je kako se zna nulti pacijent, mletački mornar, a u potpunosti je izumrlo i nekoliko plemićkih obitelji.
Isto kao i danas, i onda su se morale poštivati epidemiološke mjere te mjere izolacije za ljude i teret. Izrazito je bilo zabranjeno kretanje osoba iz kuće u kojoj je zaraza, a oni koji bi prekršili Statutom propisane mjere, kažnjeni su s iznosom od 50 perpera. Radi se o velikom iznosu, ako uzmemo u obzir da se tada s 20 perpera moglo živjeti dva mjeseca - objasnila nam je Sunčana.
Srednjovjekovni stožer CZ
Komuna, poput pravog, modernog Stožera civilne zaštite, ništa nije prepuštala slučaju. Sunčana nam otkriva kako su se od raznih objekata radile namjenske bolnice za zaražene, redovito se obavljalo kađenje, raskuživanje, čišćenje i provjetravanje prostora, vodili su brigu o onima koji nisu imali obitelji, a dolazak ljudi na otok kao i kupnja sirovina se strogo regulirala. Postolari nisu smjeli imati radionice u gradu zbog neugodnog mirisa štavljenja kože, imali su liječnika koji je besplatno liječio otočane, otpad se pomno odlagao na predviđena mjesta, a vijeće je davalo poticaje od 20 perpera za izgradnju gustirna. U slučaju da ništa od toga nije bilo učinkovito, pučanstvo bi se pozivalo da zdušno dozivaju Božju milost. Pitali smo Sunčanu, kako su ondašnji Korčulani izdržavali karantenu bez interneta, Netflixa i hladnjaka punog hrane. - Samoizolaciju su vjerojatno provodili pijući vino i igrajući briškulu! Korčulani su tada bili i gladni i bolesni, i sretni i slobodni, živjeli su u potpuno uređenom društvu.
Najzanimljiviji mi je zapis jednog svećenika iz 15. stoljeća koji navodi kako je Korčula zaista prekrasan grad, ali jako skup. Vino je skupo, kruh je skup, a žene su polugole, do danas se ništa nije promijenilo- zaključila je uz smijeh. Osim zanimljivih crtica iz Statuta, Korčulani rado čitaju i Sunčanina štiva sa obližnjih škoja. Inače, škoj je kolokvijalni naziv za brojne otočiće oko Korčule, a svaki od tih otočića ima svoje ime i priču. Vječno zaljubljena u korčulansku baštinu, Sunčana je posjetila otok po otok otkrivajući nam njihove znamenitosti, crkvice, tunele, tvrđave i povijesnu pozadinu, a kako najavljuje, uskoro se nada sve te dinamične i poučne priče okupiti u jednu publikaciju.