Povodom blagdana Sv. Martina i Dana Arhivskog sabirnog centra Korčula-Lastovo u četvrtak je otvorena dokumentarna izložba „Mi, kuneji – Andrija Biliš i vrhunci hrvatske amaterske, dramske scene“ u sklopu manifestacije Martin na Mratinu koja se bavi velikim uspjesima žrnovske dramske, amaterske scene.
Andrija Biliš, Meštar, bio je dugogodišnji ravnatelj Osnovne škole Ante Curać-Pinjac u Žrnovu, pokretač folklorne i dramske scene s kojom je u 25 godina stvaranja osvojio niz nagrada. Ukratko, jedan od žrnovskih velikana čija se magičnost tek sad otkriva u kontkestu uspjeha, ali i izazova s kojima se suočavao.
Proslavljena satira
Biliš je diplomirao biologiju i kemiju na PMF-u u Zagrebu, svoju nastavničku karijeru započeo je u školi u Čari, a imenovan je ravnateljem OŠ Ante Curać-Pinjac u Žrnovu 1968 godine. na toj poziciji ostaje sve do 1993. godine, a ono što se u tih 25 godina dogodila ušlo je u anale otočne i Hrvatske povijesti. Meštar Biliš 1965. osniva Kulturno umjetničko društvo Mišnjice iz Žrnova, pokreće niz tradicinalnih kola i okuplja nevjerojatno veliki broj mladosti s kojom je proputovao cijelu Europu plešući foklor. Izložba je posvećena njegovim dramskim uspjesima, a sve je započelo 1978. kad su postojale indikacije da se škola u Žrnovu zatvori. Kako bi se to srpiječilo, Biliš postavlja prvu predstavu Mi, kuneji, društveno-političku satiru u kojoj su glavnu ulogu imala djeca, što će biti modus operandi svih njegovih budućih predstava. Kuneji su bili pogrdni naziv za Žrnovce, a Biliš je taj naziv prigrlio s ponosom.
- Kad sam došla 1972. raditi u školu Andrija je bio jako zahtjevan ravnatelj, postavio je svoj forte da su slobodne aktivnosti jednako važne kao i nastava, nije ga bilo briga jesam li ja mlada majka, imam li vremena, radili smo šest dana u tjednu i o tome nije bilo rasprave. Ono što želim istaknuti je Andrijino praćenje i zanimanje za učenike koji su odlazili iz škole, poticao je one koji su išli u strukovne škole, smatrao je da se Žrnovci moraju izučiti za klesare i zidare, ali i one koji su studirali. Vodio je evidenciju tko je što upisao i koliko ih je završavalo, sjećam se da je 95 posto Žrnovaca iz generacija odlazilo na studije i da ih je 95 posto završavalo. Danas nikome nije toliko stalo da vodi takvu evidenciju“, otkrila nam je prof. Ivica Žaknić.
Posthumno priznanje
Predstava Mi, kuneji postigla je nezapamćeni uspjeh s gotovo 40 izvedbi diljem Hrvatske, ali i izvan nje sve do Hannovera. Uz brojne nagrade, Žrnovce su pozivali na profesionalne smotre, snimljena su dva televizijska filma o nastajanju predstave. Ponesen tim uspjehom, Biliš je raspustio svoju ljubav prema rodnom selu nastavljajući nizati izvanredne uspjehe. Uslijedile su uspješnice Tovar gre, Zadnji krnoval, Cvrčak i mrav, Bajka o ribaru i ribici, Lopov u selu, Mali stakan, U Žrnovu smo te Pomoritad u Žrnovu, njegova posljenja predstava izvedena 1999. godine. Biliš je osvojio niz nagrada i posebnih priznanja, nagradu Sedam sekretara SKOJ-a i državna Lidrana, Žrnovci su nekoliko puta proglašeni najboljim dramskim amaterima Hrvatske, a imali su i najboljeg glumca amatera Hrvatske Vjekoslava Curaća koju je Hrvatsku predstavljao u Finskoj.
Tek nekoliko godina prije mirovine Biliš je smjenjen s mjesta ravnatelja, odbačen je i ponižen kao da nikad nije upisao malo Žrnovo i školu na hrvatsku mapu dramskog stvaralaštva, ali i šire. Taj je događaj bitno utjecao na njegovo zdravlje, preminuo je 2002. godine. Grad Korčula mu posthumno uručuje Nagradu za životno djelo.
. Izložbu Mi kuneji možete pogledati u Arhivskom sabirnom centru Korčula-Lastovo sve do kraja listopada 2022. godine.
